Zamislite da ponovno vidite pokojnog roditelja kako se smiješi na staroj fotografiji s osobom rođenom nakon njegove smrti, čujete glas partnera kojeg više nema ili dobijete digitalnu snimku na kojoj dijete koje je prerano umrlo izgleda kao odrasla osoba. Umjetna inteligencija danas može stvarati upravo takve prizore odnosno animirati stare fotografije, oponašati glasove, spajati ljude koji se u stvarnosti nikada nisu susreli, pa čak i stvarati virtualne sugovornike oblikovane prema digitalnim tragovima preminule osobe. Nekima takve mogućnosti donose utjehu i osjećaj ponovne blizine, dok drugi u njima vide opasnu iluziju koja može otežati prihvaćanje smrti. Fenomen je dobio naziv 'digitalno uskrsnuće', a s njegovim širenjem sve su glasnija pitanja o tome gdje je granica između uspomene i manipulacije tugom, piše Sky News.
Cyberpsihologinja dr. Elaine Kasket, koja proučava odnos tehnologije, smrti i žalovanja, upozorava da je danas iznenađujuće lako prikupiti nečije fotografije, poruke, snimke i druge digitalne tragove te od njih stvoriti takozvani 'grief bot' odnosno program koji pokušava oponašati način na koji je pokojnik govorio i komunicirao. Jednako brzo napreduju tehnologije kloniranja glasa i stvaranja uvjerljivih videozapisa. Takvi alati mogu nekome pružiti kratkotrajnu utjehu, ali Kasket upozorava da istodobno stvaraju dojam kako se tuga može zaobići ili tehnološki 'riješiti'. Upravo je žalovanje prirodan proces suočavanja s gubitkom, dok digitalna prisutnost pokojnika može održavati osjećaj da osoba zapravo nije potpuno otišla.
Poseban problem stručnjaci vide u komercijalizaciji takvih usluga. Pojedine platforme nude ograničen broj razgovora ili interakcija s digitalnom verzijom preminule osobe, nakon čega korisnik mora kupovati dodatne kredite ili skuplje pakete. U emocionalno iznimno osjetljivoj situaciji čovjek se tako može naći u gotovo apsurdnoj poziciji, da plaća kako bi digitalna verzija voljene osobe nastavila 'živjeti'. Kasket taj proces opisuje kao svojevrsnu 'platformizaciju tuge', odnosno pretvaranje žalovanja u proizvod i stvaranje ovisnosti o tehnološkoj usluzi. Jednom kada digitalni lik pokojnika nastane, njegovo brisanje također može postati izrazito teško. Korisniku gašenje aplikacije ili prekid pretplate može djelovati poput ponovnog gubitka iste osobe.
Tu su i pitanja identiteta i pristanka. Preminula osoba najčešće nikada nije dala dopuštenje da se njezin glas, lice ili privatne poruke koriste za stvaranje umjetne verzije njezine osobnosti. Tehnologija zato otvara prostor za zloupotrebu, lažno predstavljanje i stvaranje sadržaja koji pokojnik nikada nije izgovorio niti odobrio. Stručnjaci upozoravaju i na još širu posljedicu, a to je postupno zamagljivanje granice između stvarne i izmišljene prošlosti. Ako se starim fotografijama dodaju pokreti kojih nije bilo, ako pokojnicima pripisujemo nove rečenice i stvaramo događaje koji se nikada nisu dogodili, buduće generacije mogle bi sve teže razlikovati autentičnu uspomenu od računalno proizvedene slike.
Drugim riječima, digitalno uskrsnuće istodobno pokazuje jednu od najnježnijih i jednu od najproblematičnijih strana umjetne inteligencije. Može pomoći čovjeku da ponovno osjeti bliskost s nekim koga je izgubio, ali može i pretvoriti najintimniji oblik ljudske boli u tržište. No, svi koji pribjegavaju ovakvom stvaranju uspomena trebali bi znati kako umjetna inteligencija mrtve ne vraća u život nego samo stvara iluziju da nikada nisu potpuno otišli.
Što gosti prvo primijete kad uđu u vaš dom? Ovo je 6 mjesta koja vrijedi očistiti prije njihova dolaska
Otvori KEKS Pay
