Kroz svoj posao upoznala je prostore najrazličitijih namjena – od hotela, restorana i ureda do vrlo zahtjevnih profesionalnih okruženja. Upravo joj je to iskustvo pokazalo koliko se interijer razlikuje kada ga prestanemo promatrati kao gotovu sliku i počnemo promatrati kao prostor koji svakodnevno koriste ljudi. Jer dobar dizajn nije kompromis između estetike i funkcionalnosti. Jedno bez drugoga jednostavno nije dovoljno. Bilo da je riječ o obiteljskom domu, hotelu, restoranu ili poslovnom prostoru, pitanje ostaje isto: kako će taj prostor funkcionirati kada ga počne živjeti stvaran život?
Za početak, kako biste opisali svoj profesionalni put i trenutak u kojem ste odlučili zakoračiti u svijet dizajna interijera?
Moj put prema dizajnu interijera nije bio potpuno linearan, ali danas mislim da je upravo to njegova najveća vrijednost. Dizajn interijera me oduvijek privlačio zbog estetike, proporcija, materijala i atmosfere koju prostor može stvoriti. No, kroz svoj posao već više od trinaest godina radim s poslovnim korisnicima i svakodnevno susrećem najrazličitije prostore – od hotela, restorana i ureda do vrlo zahtjevnih profesionalnih okruženja. Dizajn mi je dao oko za estetiku, a godine rada s prostorima dale su mi iskustvo onoga što se događa nakon što estetika postane svakodnevni život.
Koliko se današnji interijeri projektiraju za stvarni život, a koliko za prvi dojam, fotografiju i društvene mreže?
Mislim da danas postoji određena napetost između ta dva svijeta. Društvene mreže su demokratizirale dizajn i približile ga ogromnom broju ljudi, što je sjajno, ali istovremeno stvaraju kulturu prvog dojma. Ponekad imamo interijere koji su gotovo savršeni kao fotografija, ali se pitam kako funkcioniraju šest mjeseci kasnije. Interijer nije fotografija. Interijer je proces. I mislim da će se upravo prema tome prepoznati kvalitetan dizajn budućnosti.
Koliko je zapravo važno upoznati životne navike i svakodnevicu klijenta prije nego što se uopće počne govoriti o estetici prostora?
Izuzetno važno. Zapravo bih rekla da je to jedan od prvih koraka dizajna. Prije nego što pitam klijenta voli li bež ili zelenu, zanimaju me puno važnije stvari. Želim znati kako žive. Kako počinju jutro? Kuhaju li? Rade li od kuće? Dolaze li im često gosti? Imaju li djecu? Kako provode večer? Što im u sadašnjem prostoru smeta? Što nikada ne koriste? Gdje odlažu sportsku opremu, kofere? Imaju li psa? Jer ako imate psa koji nakon kišne šetnje ulazi u kuću, meni nije dovoljno osmisliti prekrasan ulaz. Moram razmišljati gdje ćete ostaviti povodac, gdje će biti ručnik, gdje će se pas osušiti, kakav će biti pod i koliko će taj prostor biti jednostavan za održavanje. To je za mene dizajn.
Koliko pažnje posvećujete detaljima koji možda nisu odmah vidljivi, ali dugoročno čine veliku razliku u kvaliteti interijera?
Jako puno. Zapravo su mi ti detalji sve zanimljiviji. Dobar interijer nije samo ono što odmah vidimo. To su i proporcije, način otvaranja elemenata, rasvjeta, akustika, mjesta na kojima se nešto najčešće dodiruje, logika kretanja kroz prostor, način na koji se materijali susreću… I, naravno, ono što sam kroz svoj posao posebno naučila – što će se dogoditi s tim detaljima kada prostor počne intenzivno živjeti. Ponekad je najskuplja odluka ona koja je na početku izgledala najljepše, a kasnije se pokazala nepraktičnom. Zato volim razmišljati nekoliko koraka unaprijed.
Koliko je pri odabiru materijala važno razmišljati o tome kako će izgledati i nakon nekoliko godina korištenja?
Za mene je to jedna od ključnih stvari. Materijal nikada ne promatram samo kroz njegov izgled na uzorku. Zanima me njegov karakter, ali i njegovo ponašanje. Upravo tu mi moje iskustvo iz profesionalne higijene daje jedan vrlo drugačiji pogled. Godinama gledam što se događa kada se materijal iz kataloga preseli u stvarni život. Ne postoji nužno loš materijal. Postoji materijal koji je pogrešno odabran za određeni kontekst. I mislim da ćemo u budućnosti morati puno ozbiljnije razgovarati upravo o tome.
Što je za vas dobro dizajniran prostor – je li to prostor koji na prvi pogled ostavlja snažan dojam ili onaj u kojem tek nakon nekog vremena shvatimo koliko je toga dobro promišljeno?
Volim „wow“ efekt. Mislim da bi bilo neiskreno reći drugačije. Ali za mene wow ne smije biti jedini cilj. Najbolji interijeri su mi oni u kojima na prvi pogled osjetite atmosferu, a onda počnete otkrivati detalje. To je kao dobra odjeća – možda prvo primijetite siluetu, ali tek kasnije shvatite kvalitetu materijala, kroja i detalja. Isto je s prostorom. Prvi dojam privuče, ali ono što je dobro promišljeno zadržava
Što želite da bude prepoznatljivo u vašem autorskom pristupu i koliko je važno da ga dizajner ima?
Mislim da dizajner mora imati autorski rukopis, ali ne mislim da on znači da svi njegovi projekti moraju izgledati isto. Moj cilj nije da netko uđe u prostor i kaže: „Ovo je Ivana“ samo zato što sam koristila određenu boju, lampu ili oblik. Voljela bih da prepozna način razmišljanja. Moj rukopis ne bih voljela graditi kroz stil, nego kroz način razmišljanja.
Odakle najčešće crpite inspiraciju – iz arhitekture, umjetnosti, mode, putovanja, prirode...?
Iz svega navedenog, ali najviše iz kombinacije stvari koje na prvi pogled možda nemaju nikakve veze. Jako volim putovati i posebno me zanimaju hoteli – ne samo njihovi interijeri, nego cijelo iskustvo koje stvaraju. Kako vas dočekaju, kakvo je svjetlo, miris, tekstura, glazba, kako izgleda stol za doručak, kako je riješen neki mali detalj koji možda uopće ne primijetite svjesno, ali ga osjetite. Inspiriraju me i arhitektura, priroda, umjetnost, moda, hrana, kultura… Zapravo, inspiraciju pronalazim svugdje gdje postoji estetika.
Što mislite da će biti najveći dizajnerski trend sljedećih nekoliko godina?
Mislim da najveći trend neće biti određena boja, forma ili jedan konkretan materijal, nego povratak osobnosti, materijalnosti i dugoročnosti. Već sada vidimo odmak od potpuno uniformiranih, sterilnih interijera prema prostorima s više teksture, zanatstva, prirodnih materijala, patine i osobnih elemenata. Sve više cijenimo materijale i predmete koji ne izgledaju samo dobro u trenutku kada su novi, nego s vremenom dobivaju karakter. Ali meni je zanimljiviji jedan dublji pomak: luksuz postaje sve više usmjeren na kvalitetu življenja, a dizajn sve više mora biti dugotrajan.
Kada biste morali izdvojiti jedan element bez kojeg za vas nema dobrog interijera, što bi to bilo?
Krevet. Možda je to malo neočekivan odgovor za dizajnericu interijera, ali krevet mi je jedan od najvažnijih elemenata. Trećinu života provedemo spavajući, a san nije luksuz ni dekoracija – on je osnovna potreba. Danas živimo prilično ubrzano, pod puno stresa i podražaja, i upravo zato prostor u kojem se odmaramo treba biti posebno promišljen. Kvalitetan madrac, dobar položaj kreveta, rasvjeta, temperatura, tekstil, akustika… sve utječe na to kako ćemo doživjeti taj prostor i koliko će nam omogućiti pravi odmor. Volim lijepu spavaću sobu, naravno, ali meni je puno važnije da ona poziva na odmor.
Sadržaj nastao u suradnji sa INterior studiom.