Uoči sedmog rođendana jednog od najpoznatijih pivskih dućana i lokala u Zagrebu, potražili smo odgovore na pitanja koja se nameću nakon sve većeg broja vijesti o padu interesa za pivo. Dakle, ne samo u nas, nego i u Europi i u svijetu. Upravo dok smo minule srijede sjedili u Gobletu uz još jedno fino pivo, stigla je vijest kako se u Njemačkoj ugasila još jedna pivovara, stara čak 400 godina.
– Mi to ne vidimo – rekao nam je Domagoj Vran, suvlasnik i voditelj lokala Goblet u Boćarskom domu u Zagrebu, na naše pitanje osjeti li se kod njih takav ozbiljan pad. Goblet je i sada već i jedan od najdugovječnijih lokala čiju ponudu čine isključivo piva neovisnih pivovara i kao takav funkcionira već više od deset godina. Mi koji od samih početaka pratimo takozvanu hrvatsku craft revoluciju sjećamo se da je na Prisavlju najprije djelovala Pivoteka, a potom je, prije sedam godina, u lokalu odmah preko puta današnjeg Gobleta otvoren novi pivski lokal. I onda je prije godinu dana našao svoje novo mjesto u samom Boćarskom domu. Danas je riječ o vrlo zanimljivom lokalu sa 70 sjedećih mjesta, u kojem gotovo uvijek ima gostiju. Zajedničko im je jedno – potraga za kvalitetnim pivom, često i nekim novim, pomalo neočekivanim, ali iznenađujuće dobrim.
– Sada je posjetitelja još više. Stari Goblet, koliko god popularan bio, imao je tu osobinu da su se u njemu, kao i ovom novome, rado okupljali predani ljubitelji piva. Kada bi netko prvi put navratio, ne bi osjetio da je u pravom ugostiteljskom objektu, i zbog ograničenog prostora i zbog toga što se predani ljubitelji piva obično drže zajedno. U novom prostoru ima mjesta za sve, i za pivske fanatike i za one koje zanima drugačiji doživljaj piva, kojih stalno ima. I to je dokaz da interes za pivo zapravo uopće ne pada – rekao nam je Vran dok smo ispijali jedno od novih piva kojih u Gobletu ima stalno.
– Pogotovo utorkom, kada predstavljamo nova piva. Ipak, najposjećeniji je petak. Kraj je tjedna, počinje vikend, ljudi se opuste, a uz pivo je, naravno, još bolje – kaže nam. Ne samo, ističe, da interes za pivo u lokalu koji vodi nije pao, nego je i porastao, a za to postoje razlozi.
– Pogledajmo samo što rade nove pivovare. Na tržište stiže cijeli val novih piva i okusa koje traže nove generacije. Primjerice, smoothie sour spada u kisela piva, ali nema puno veze s tradicionalnim belgijskim lambicima, pa čak ni s njihovim iznimnim voćnim varijantama. Istodobno, velik dio publike tek se upoznaje s pivima kakva mi nudimo. Imamo i lagerska piva, ali ona su potpuno drugačija od onih koja su se desetljećima uobičajeno nudila na našem tržištu. Kada ih ljudi probaju, lako se prepuste tim okusima koji su prirodni i vrlo privlačni. Želim reći da tržište nije odustalo od piva, nego od proizvoda koji su sami odustali od autentičnih okusa piva. Kao i uvijek, opstaju oni najkvalitetniji. Tako je u svakom segmentu, a u pivskom je to možda još izraženije.
U Gobletu se doista može pronaći jedan od najvećih, ako ne i najveći izbor piva u Hrvatskoj. Ponuda obuhvaća domaća i strana piva, aleove, lagere, lambice, kao i točena piva te ona u bocama i limenkama. Sve je raspoređeno na 12 točionika i u velikom broju rashladnih ormara, pa je teško zamisliti da netko među tolikim izborom neće pronaći pivo po svom ukusu.
– Mora se priznati da i nakon 11 godina onoga što nazivamo craft revolucijom u Hrvatskoj još uvijek imamo goste koji, kada dođu, ne znaju samo što odabrati, nego ni koje su temeljne razlike među pojedinim stilovima piva. Primjerice, ponudite im pilsner, a oni kažu da bi radije helles, ne shvaćajući da su oba zapravo podstilovi lagera. Nama je dovoljno kada rekreativnog ljubitelja piva uspijemo uvjeriti da je njemački pilsner doista jedno od najboljih lagerskih piva. Ako nam se nakon toga vrati upravo po to pivo, znamo da smo uspjeli. A takvih je kupaca sve više, kaže nam Domagoj Vran.
To je zaista istina jer i dok smo sjedili ondje, a bilo je tek negdje oko podneva, nekoliko je takvih povremenih uživatelja ušlo u lokal tražeći – nešto drukčije. To je upravo svrha cijele te hrvatske craft revolucije kako se kolokvijalno voli nazivati pokret koji je počeo prije više od 11 godina. I to vrlo ambiciozno, s ciljem da se oduzme primat industrijskim pivovarama u čemu je dobrim dijelom i uspio. Na policama trgovina danas je ponuda piva znatno raznovrsnija nego prije. Osim domaćih piva, dostupna su i njemačka i belgijska piva različitih stilova, pa ljubitelji piva imaju priliku birati između znatno šireg spektra okusa i stilova nego ranije. Čini se da je craft revolucija, barem kada je riječ o krajnjim potrošačima, ostvarila svoj cilj. Koliko su u svemu tome profitirale domaće pivovare, zasebno je pitanje, no odgovor bi, čini se, mogao biti vrlo sličan.
– Više nemamo situaciju u kojoj craft pivo promoviramo brojkom od stotinu malih pivovara. Nakon deset godina opstale su one najstabilnije, s najprepoznatljivijom ponudom. Za svaku od njih znamo što nudi i kojoj se publici obraća, a potrošači među njima mogu pronaći ono što im odgovara. To je, između ostalog, jedan od razloga zbog kojih neovisno pivarstvo raste.
Za industrijske pivovare doista ne znam. Lako je, doduše, prepoznati proizvode koji ih trenutačno nose, poput Hidre. Male neovisne pivovare ionako ostaju vjerne temeljima, odnosno pivskim stilovima. Odstupanja od toga ne zanimaju ih previše. Njih zanima publika, a ne opće stanje na tržištu i brojke koje ono donosi – govori nam voditelj Gobleta.
Čitamo i o tome da i tradicijske pivovare imaju problema, poput belgijskih, primjerice.
– Probajte ovaj smoothie sour. Kao što smo već rekli, i on pripada skupini kiselih piva, baš kao i tradicionalni lambici koje poznajemo iz Belgije. No nove generacije traže upravo smoothie sour. Nitko ne može osporiti kvalitetu poznatih belgijskih trapističkih piva. Ona su i dalje sinonim za kvalitetu i među najboljim su pivima koja možete pronaći. No činjenica je da se desetljećima gotovo ne mijenjaju. Ne bih rekao da su postala dosadna, ali stilovi poput dubbela i tripela jednostavno ne ostavljaju mnogo prostora za eksperimentiranje, upravo zato što se žele zadržati njihova prepoznatljivost i kvaliteta. S druge strane, takva je piva danas teže približiti mlađoj publici. Na tim je doista sjajnim pivovarama da o tome razmisle, a one to već pokušavaju. Nadamo se da će pronaći put do novih generacija – govori nam Domagoj Vran.
Nakon razgovora uputio nas je i prema novim pivskim izvorištima koja posljednjih godina privlače sve veći broj pivoljubaca, ali i onih koji tek otkrivaju svijet craft piva.
– To su kanadska piva, rekao nam je.
– Pa zar tamo nije hladno za uzgoj hmelja i ječma – odmah smo reagirali iako smo svjesni da je u hladnjacima Gobleta zaista pozamašan broj piva iz zemlje koja je sada u sporu s Donaldom Trumpom. – Istina je da su hmeljevi dobrim dijelom iz američke doline Yakima, ali i s Novog Zelanda. Craft ne poznaje granice, to je jedna od njegovih osnovnih kvaliteta. A i te pivovare zaista čuda rade, mislim da u Americi ne mare puno za Trumpovo mišljenje, nego naprosto uživaju – odgovorio je.
Nabrojili smo nekih osam mjesta u Zagrebu gdje ćete uvijek moći pronaći različita craft piva, domaća ili strana. Je li to puno ili malo?
– Nije to nelogično pitanje, ali možda nije ni toliko važno. Svih ovih godina vidio sam da, kada je riječ o dobrom pivu, ljudi bez problema potegnu i s drugog kraja grada. Pitanje je koliko im je važno da im je lokal blizu. Nekima je dolazak ovamo upravo dio avanture –kaže Vran.
U Gobletu ne koriste usluge dostavnih platformi poput Glova i Wolta, iako smo takvu praksu zamijetili u nekim drugim pivnicama.
– Nemam ništa protiv toga, ali mi ovdje jednostavno nemamo vremena. Siguran sam da postoji velik broj ljubitelja dobrog piva koji u njemu radije uživaju kod kuće. Ako je dostava način da do tog piva lakše dođu, pozdravljam to. Mi se u Gobletu radije posvećujemo gostima kojih nam ne nedostaje. Novi dolaze stalno, a vrijeme ovdje vrlo lako i brzo prolazi – kaže voditelj jednog od najpoznatijih zagrebačkih craft pivskih lokala.
Otvori KEKS Pay
