Američki psihijatar George Solomon davno je napisao: “Kad kažemo duh, ljudi obično pomisle na nešto zagonetno što živi negdje gore u glavi i ne miče odande. Zaboravljaju da je duh neraskidivo povezan i s najudaljenijom stanicom u tijelu, da svake sekunde prima od nje milijune informacija i vraća joj milijune impulsa”.
Jogi Cheytanya Singh otprilike je rekao to isto, no kako je od Stanforda bio udaljen nekoliko tisuća kilometara i nekoliko stotina godina, izrekao je to malo poetičnije: “Kad plačemo, svaki djelić našega tijela plače s nama”.
Na pitanje kako dovesti u sklad psihu i tijelo, drevno jogijsko učenje i suvremena znanost daju isti odgovor: ključ je u ostvarenju izravne veze s prirodom. Najnovija istraživanja, naime, pokazuju da je ozdravljenje kod većine bolesti brže ako bolesnik uspije, makar i u najjednostavnijim stvarima, uspostaviti vezu s prirodom.
No prirodu često doživljavamo samo kao drveće, cvijeće, planine, rijeke... pa se po toj logici i roštiljada u planinskoj vikendici uz litre popijenog vina te kavu i cigaretu poslije obilnog obroka također smatra “prirodnom“ samo zato što se sve odvija pod krošnjama stabala. No, živjeti u skladu s prirodom znači redovito se zdravo hraniti, disati čist zrak, lijegati u skladu s prirodnim ritmovima u nama, pozitivno misliti, riješiti se stresne jurnjave, poštovati istinske potrebe tijela za odmorom, ne unositi u njega otrove i stimulanse, kretati se i redovito vježbati...
U stojećem položaju široko razmaknutih nogu uz polagani udisaj raširite ruke. Malo zadržite dah, a zatim se uz izdisaj polako spustite u položaj prikazan na desnoj slici. Na trenutak opustite sve mišiće koliko je moguće pa se uz novi udisaj podignite i raširite ruke. Izdahnite i spustite ruke uz tijelo. Sve ponovite nekoliko puta mijenjajući strane.
Prirodu smo uništili, kao i sebe uostalom.