Funtana, turističko mjesto izvora, izvrsnih kampova i – majstora u lovu ribe, gdje je susjed Lučano Ipša još prije pola stoljeća uhvatio morskog psa tigra od 600 kilograma, od kojeg je opasnija samo bijela psina, krije – ribarske priče. U marini, na dnu Ribarske ulice, uz cappuccino, ribar Mario Ipša (91), veselo priča:
Ribar pune 84 godine
– Rodio sam se u barci! Majka Rina išla je s ocem Pimeom tamo preko na otok Veliki Škoj, a nju su uhvatili trudovi. Otac je natrag veslao koliko je brzo znao, zvao u pomoć, a kad su došli do rive, ja sam se već rodio – pokazuje Ipša pa nastavlja:
– Prvog sam šparića uhvatio kao sedmogodišnjak, tamo 1941. godine, a već nekoliko godina kasnije, tu smo ispred kuće osnovali ribarsku zadrugu, otac je bio zapovjednik na brodu, a stric supruge Line bio je zapovjednik flote. Kad ne bih išao u školu, čistio bih barku, pomagao oko mreža, a tko god bi mi dao pola lire, tko jednu liru, pa sam nakupio za kupiti – opanke. Cipela tad nije bilo. I otada ja – ribarim, hvatamo orade, brancine, šarge. S ribarskom mrežom u ruci sam ravno 84 godine! – smije se veselo Mario.
Što se danas hvata ispred Funtane?
– Sin Mirando i ja isplovimo na more, pa što uhvatimo... Nekad bismo mi ribari, kad bismo uhvatili šanpjera, brzo razmišljali gdje ga prodati, a danas – ide u škrinju. Shvatili smo, bolje ga je zadržati za sebe, pa da mi jedemo fino!
Sjećate li se prvih turista koji su dolazili u Funtanu?
– Kako da ne! Tamo negdje 1965. godine, to su bili Francuzi. Mi smo s turistima prošli sve, od A do Ž. Spremali smo im ribu koju bismo uhvatili, dijelili marende, družili se s njima, plesali, pili, veselili se. Svidjeli su mi se turisti, a još više turistice – poentira 91-godišnji ribar pa dodaje:
– Igrao sam beka i halfa dugo godina za NK Funtanu, uvijek sam na leđima imao broj 2.
Zaljubljenik u svoju Funtanu, taj ribar pun života, nastavlja prema moru.
Domaći u mjestu pričaju:
– Malo smo mjesto, smješteni između Vrsara i Poreča, a dobili smo ime po izvorima pitke vode, fontana znači izvor, na kojima su i Rimljani dolazili po vodu. Jedan je od izvora Perila, gdje su žene desetljećima prale – rublje, nosile bi na glavi "gulede" s vešom, ali i s – vodom.
Sjete se i legendarnog štosa.
– Bio je jedan barba koji je tu na obali grlio turistice. Jedna mu je rekla "Casanova?", aludirajući na to je li on zavodnik, a on odgovorio "Casavecchia!". Mislio je da ga pita ima li novu kuću, a on odgovorio "Stara kuća".
Prva dama turizma ovog kraja Ana Milohanović Čehić nastavlja:
– Ima nas svega 900, ali smo turistički div! Proglašeni smo najturističkijim malim mjestom na Jadranu, a u jednom danu možemo ugostiti više od 22 tisuće gostiju. Imamo čak sedam kampova, u kojima nudimo više od 15.000 smještajnih mjesta. U odnosu na broj stanovnika, to je izniman kapacitet koji nas svrstava među najprepoznatljivije kamping destinacije ne samo Jadranu već i u Europi – govori gospođa Milohanović Čehić.
Goste drže na dlanu
Kampovi su Bijela uvala, Zelena laguna, Polidor, Mini kamp, Istra Valamar, Valkanela te Puntica, koji su osnovali mještani kada su prvi turisti dolazili u mjesto.
– Kamp Istra Valamar je uvršten među pet najboljih kampova u Europi, a nosi pet zvjezdica. Mnoge goste mi domaći poznajemo otkako smo se rodili. Obitelj Jaeger dolazila je od ljeta 1969. kod obitelji ribara Marije i Lučana Ipše, bake i djeda nogometaša Kristijana Ipše, a da bi se sporazumjeli, Nijemci su naučili – talijanski jezik. Druže se, njihove obitelji, i danas. Njemica Ursula tu je došla prvi put kao djevojčica, sada je već 55. ljeto u Funtani na odmoru, a ona i susjeda Adrijana Ciceran prijateljice su cijeli život! Goste tu držimo na dlanu već desetljećima... Štoviše, neki kuhaju gostima na rivi srdelice, a mi im pripremamo – rakove! Fešta od rakova grmali, odnosno grancipora, naš je zaštitni znak.
Otvori KEKS Pay
