Prošli sam vikend provela u Beogradu, u kojem gotovo da nema ulice, trgovine ili kafića u kojem se ne govori ruski. Fenomen je to za koji sam znala otprije, ali nikada nije bio toliko očit kao zadnjih mjeseci. Od početka agresije na Ukrajinu u Srbiju se doselilo više od 370 tisuća Rusa koji su, prema podacima Agencije za privredne registre u Srbiji, osnovali i više od devet tisuća tvrtki – samo u glavnom gradu u ovom je trenutku svaki deseti stanovnik došljak iz (najčešće) Moskve.
Zbog useljavanja tako ogromnog broja ljudi posljedice koje trpe prosječni građani većih srpskih gradova brzo su postale nesnosne: cijene svega, a pogotovo najma stanova pred ruskim su kapitalom odletjele u nebo, a višestruka povećanja ne prati rast plaća domaćega stanovništva koje gubi bitku s brutalnom gentrifikacijom srpskih urbanih zona. Kako se Rusi uglavnom drže jedni drugih i zapošljavaju vlastite sunarodnjake, od tog kapitala prosječni Srbin ima vrlo malo.
Donose Kukovu letinu, eto šta donose, a ne nekakvu demokratiju. U Srbiji je na sreću "demokratija" krepala 2012. godine kada je vlast Evropske Unije završen, za sva vremena. Ova šaka jada Pro-zapadno orjentisanih Rusa će vrlo brzo biti prevaspitano, ili poslato nazad Putinu na prevaspitavanje, ukoliko se ne prizovu pameti.