Izabrati deset najboljih albuma godine iz svjetske glazbene produkcije koja se broji tisućama, ako ne i više važnih albumskih izdanja godišnje, bilo bi preambiciozno, da ne kažem suludo.
Jasno je to i iz svakogodišnjih popisa najboljih albuma specijaliziranih američkih i britanskih magazina poput Mojo, Uncut, Rolling Stone i drugih. Bez obzira na to što su spomenuti magazini stalno u epicentru, tjedno ili mjesečno prisutni na sceni o kojoj pišu, ponajviše britanskoj i američkoj, i njihovi popisi “prvih pedeset”, ili 75, često sadrže izdanja koja se ne pojavljuju na međusobnim listama.
Tolika brojka albuma nemoguća je za racionalno postavljanje u niz “najboljih”. Stoga mi je, kao i lani, subjektivni ključ i ove godine bio izbor albuma onih izvođača koji su poznati široj domaćoj publici, koji su ove ili prošlih godina nastupali kod nas, ili sam ih pak ja gledao ove godine u Hrvatskoj i po svijetu. Drugim riječima, nisam želio salonski birati iz fotelje, nego izdvojiti one koje sam provjerio u nekoliko navrata.
Ovih deset albuma svakako pripadaju među vrijedna ostvarenja, bilo po dometima bilo po značaju za ovogodišnju industriju, ali samo bi lud čovjek rekao da su najbolji od svih koji su se u svijetu pojavili 2018. Izbjegavajući ezoteriju, ovih deset albuma pokazuje suživot veterana i mlađih autora, kantautora i bendova, tradicije i modernoga te mnogih žanrova na kojima počiva aktualna svjetska pop-scena.
1.Bruce Springsteen - Springsteen on Broadway
Nakon rekordnih 236 rasprodanih nastupa tijekom 14 mjeseci u newyorškom teatru Walter Kerr, broadwayske nagrade Tony i milijuna zarađenih dolara, “Springsteen on Broadway” pojavio se 14. prosinca na formatu dvostrukog CD-a i dva dana poslije kao Netflixova videoekstravagancija u trajanju od dva i pol sata. – Nikada u životu nisam radio pet dana u tjednu osim sada i ne sviđa mi se – duhovito je komentirao Springsteen na nastupu o kojem sam ekskluzivno pisao u Večernjem listu. “Springsteen on Broadway” fascinantan je monodramski program vodećeg svjetskog autora u kojem je teško odlučiti je li bolje autorstvo pjesama, naracija, gluma ili izvedba. Glavni okidač dolaska na Broadway bila je bestseler autobiografija “Born to Run” pa su Springsteenove otkrivalačke priče o odrastanju, obitelji, odnosima s roditeljima, početku profesionalne karijere, Americi nekad i sad, isprepletene s pjesmama koje je izvodio u Walter Kerru. Uz već osvojene nagrade Grammy, Oscar i Tony, uskoro će vjerojatno kapnuti i televizijska nagrada Emmy za ovaj program i upotpuniti veliku četvorku u Americi poznatu kao EGOT, koju nema puno izvođača. Znajući da su ulaznice za koncerte koštale 800 dolara, na crnom tržištu i po dvije tisuće, prilika da se pogleda Netflixova snimka iz kućne fotelje čini se kao privlačna “rasprodaja” najboljeg ovogodišnjeg koncertnog materijala.
2. David Byrne – American Utopia
Albumom “American Utopia” art-rock prvak David Byrne odlučio se za sofisticirano progovaranje o stanju Amerike danas. Još važnija od toga je činjenica da je Byrne koncertnom turnejom napravio jedan od scenski najfascinantnijih ovogodišnjih programa, koji je vidjela i domaća publika na INmusicu. Byrne nije 14 godina nastupao u Zagrebu, kamo je prvi put došao s Talking Headsima 1982. Imao sam prilike dva puta raditi intervju s njim, a ovogodišnji spektakl pokazao je zašto je jedan od najznačajnijih autora povijesti rocka i danas inovativan frontmen kojeg je publika ispratila ovacijama.
3. Paul McCartney – Egypt Station
McCartneyev “Egypt Station” melodijski je pun reminiscencija na najjača oružja iz doba Beatlesa i njihova “studijskog” razdoblja od 1966. nadalje. Budući da je s Beatlesima definirao bitan dio suvremene pop-glazbe, nije čudno da se i na “Egypt Station” koristi starim i finim manirama te melodikom i stilom koje je praktički sam izmislio. U 14 pjesama i dva kratka instrumentala “Egypt Station” nudi sasvim dovoljno dokaza zašto McCartney ne treba stati, u što su se uvjerili i svi koji su ga početkom mjeseca gledali na bečkim koncertima.
4. Nine Inch Nails - Bad Witch
Imao sam priliku tri puta gledati uživo Nine Inch Nails, u New Jerseyu na zajedničkoj turneji s Davidom Bowiejem 1995., u Berlinu 2014., ali mi je ovogodišnji nastup u newyorškom Radio City Music Hallu najbolje legao. Djelomično zbog sjajne koncerte dvorane, spram ranije sportske dvorane i otvorene tvrđave, ali ponajviše zbog odličnog zadnjeg albuma Bad Witch koji su promovirali. Treći dio trilogije o vremenu vladavine Trumpa pokazao je da Trent Raznor uspijeva i u 30 minuta albuma majstorski istaknuti sve značajke NIN-a i snimiti pravu zvučnu poslasticu.
5. Jack White — Boarding House Reach
Mnogi su Jacka Whitea dočekali “na nož” nakon zadnjeg albuma “Boarding House Reach”, prigovarajući mu da “nema pjesama”. No, Whiteova riskantna vizija pobijedila je kad je album predstavio na turneji, punokrvnom predstavom u kojoj su nove i stare pjesme srasle u potpunu cjelinu koju može zbrojiti samo Jack White. Gledao sam ga nakon razlaza The White Stripesa i s Dead Weather i The Raconteurs, dva puta baš u pariškoj Olympiji, gdje je ove godine u srpnju odradio dva velebna nastupa, a svi “protivnici”, ako ih je bilo, priznali “poraz”.
6. Willie Nelson — Last Man Standing
Svake godine netko od heroja povijesti rock-glazbe pojavi se s novim rekordom trajnosti. Nema ih više tako puno, a pogotovo ne ovakvih poput Willieja Nelsona koji je 85. rođendan obilježio 73. albumom u karijeri, “Last Man Standing”. Samo se Bob Dylan i John Prine, koji je ove godine također objavio sjajan album mogu uspoređivati s Nelsonom, koji u jedanaest autorskih pjesama na albumu iskazuje pojačani tempo rada, vrludajući između albuma obrada, gostovanja i reizdanja, ali ovaj put s novim pjesmama.
7. Anna Calvi – Hunter
Aktualnim albumom “Hunter” Anna Calvi opet se potvrdila kao jedna od najzanimljivijih mlađih autorica. Dvaput smo je vidjeli u Hrvatskoj, na festivalu Terraneo i u zagrebačkoj Tvornici. Ovogodišnjim nastupom u ljubljanskoj dvorani Šiška krajem godine zaobišla je Zagreb, ali su mnogi odavde skoknuli tamo. I, naravno, nisu zažalili, jer su dramatične pjesme s albuma u koncertnom izvođenju doživjele još dramatičnije izvedbe, pri čemu mi je uvijek teško razlučiti kako Calvi tako dobro solira na gitari u tako visokim štiklama?
8. Lady Gaga i Bradley Cooper – A Star Is Born Soundtrack
Upravo će ovaj remake filma iz 1977. biti sol na ranu svih “neprijatelja” kad vide i čuju Lady Gagu u “običnom” izdanju filmske melodrame, ljubavnom filmu gdje bez šminke i popratnog spektakla pjeva i svira bez “trikova”. I Bradley Cooper, koji je režirao film, pretvorio se u zaraslog propalog muzičara, želeći se kao i Gaga odmaknuti od tipičnog hollywoodskog glamura. Riječ je o klasičnom srcedrapateljnom soft-rocku koji je baš zbog pozicije Lady Gaga možda najveća ovogodišnja američka show-business provokacija.
9. Johnny Marr – Call The Comet
Johnny Marr, punopravni sljednik Smithsa kao i Morrissey, novi je solo album “Call the Comet” predstavio i na koncertu u Zagrebu, gdje je od 17 odsviranih pjesama čak osam bilo sa zadnjeg solo albuma. Već i to govori o sigurnosti sjajnog gitarista u novi materijal, koji u nekoliko pjesama itekako podsjeća na Smithse. Ništa loše ako “Hi Hello” vuče na “There’s a Light That Never Goes Out”, a “Day In Day Out” na “Bigmouth Strikes Again”, jer to govori da se Marr pomirio s prošlošću Smitsa za koju je zaslužan barem koliko i Morrissey.
10. Bob Dylan – More Blood, More Tracks
Iako ne sadrži nove snimke, značaj box seta “More Blood, More Tracks” nije samo izdanje godine, već godina. Box set sa 6 CD-a donosi neobjavljene snimke s legendarnog albuma Blood on the Tracks. Ukupno 87 izvedbi i šest sati glazbe daje izravan uvid u snimanje pjesama za koje je i sam Dylan shvatio da su otkrile previše, pa je pola pjesama presnimio s novim sastavom i izmijenio tekstove. Sad možete proučavati izvorne snimke i stihove, a uključena je i replika Dylanove bilježnice s rukom pisanim stihovima na 57 stranica.
