Zoran Juranić potrošio je velik dio dirigentske i muzikološke djelatnosti na opere. On operu jednostavno voli, a koliko u nju i vjeruje pokazalo je njegovo novo operno djelo \"Posljednji ljetni cvijet\" nastalo prema dramskom tekstu Luka Paljetka čija je izvedba u HNK bila glavni događaj trećeg dana 27. MBZ-a.
Glavni junak Bert je kockar i gubitnik, ali i zaljubljenik u operu s gramofonom koji postaje rekvizit za ubacivanje persifliranih opernih citata. Jedne noći pred Bertove noge, poput kuglice ruleta, pada tajanstvena Gospođica, polugola lijepa žena u bijegu. Pravi operni početak. Srećom, izbjegao sam prije predstave pročitati i kraj koji je Luko Paljetak nesmotreno, ili možda podcijenivši važnost svoje priče, otkrio u popratnom tekstu. Zato sam uživao u neizvjesnosti kakvu je osjećala publika onih sretnih vremena kada su suvremeni autori bili Rossini, Verdi ili Puccini.
Juranić se s operom kao žanrom šali, ali joj se nikada ne ruga, baš kao ni strasti s kojom se njegovi junaci bacaju u jeftine zaplete. Usred isrcpljujućih recitativa simbol te operne naivnosti je pjesma o posljednjem ljetnom cvijetu, istovremeno lijepa i petparačka.
Juranić se pobrinuo i kao skladatelj, a i kao dirigent i redatelj, da nijedan slog teksta ne propadne, a odlična dikcija ionako je jedna od brojnih vrlina solista i zbora Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada gdje je Juranićevo djelo i praizvedeno. U Zagreb je, u koprodukciji s MBZ-om, stiglo, nažalost, samo na jednu večer.
Hrvatski tenor Miljenko Đuran za ulogu Berta dobio je zaslužene ovacije, baš kao i njegova partnerica Jelena Končar te odreda ama baš svi pjevači ansambla SNP-a, mahom mladi, potpuno predani i uvjerljivi u svojim ulogama, baš kao i orkestar u izvedbi detaljistički vrlo razrađene i zahtjevne Juranićeve partiture.
Sretan događaj za hrvatsku operu obogatili su u velikoj mjeri i kostimografkinja Jasna Badnjarević, scenograf Žorž Draušnik te majstor svjetla Deni Šesnić.
