Krajem prošle godine u Trstu je postavljena izložba koja na originalan i posebno upečatljiv način predstavlja važne arheološke nalaze iz Jadranskog mora, slijedom čega je izazvala ne samo veliku pozornost publike nego i brojne i pozitivne kritike struke. Sam naziv izložbe “U moru bliskosti” inspiriran je riječima Predraga Matvejevića i izravna referencija na njegovu misao da je Mediteran more susjedstva, a Jadran more bliskosti.
U trupu broda
A koliko su narodi koji su živjeli s obje strane Jadranskog mora međusobno interferirali i kontaktirali, ulazili u dublje ili površnije odnose, koliko su se mogli zbližiti, pokušalo se istražiti i prikazati na temelju materijalnih svjedočanstava s jadranskih podmorskih pejsaža koje je arheologija spasila od zaborava i izvukla na svjetlo dana. Podvodna arheologinja i kuratorica izložbe Rita Auriemme kaže kako je, da bi prikazala tu bliskost, intimnost (intimitá), od tisuću mogućih jadranskih priča izabrala upravo onu o predmetima pronađenima na dnu mora. Bio je to nesumnjivo ozbiljan kuratorski zahvat imamo li na umu činjenicu da je posljednjih desetljeća, posebice u Hrvatskoj (ali i u drugim jadranskim zemljama) podvodna arheologija doživjela nemali uzlet. Pritom su u odabiru eksponata, u pripremi projekta, raznolikost, kvaliteta i stupanj očuvanosti predmeta i artefakata odredili ne samo strukturu izložbe nego i njezinu tematsko-kronološku prezentaciju.
Tako je osmišljen koncept iz kojega iščitavamo nekoliko temeljnih poruka. Jedna od njih, možda i „najglasnija“, kaže kako su oni narodi koji žive uz more oduvijek se tim morem znali koristiti, poštovati sve blagodati njegove blizine, bilo da su se njegovim plodovima hranili, njime putovali, zahvaljivali mu podizanjem svetišta bilo na njemu i za nj ratovali. No za svaki od tih pothvata bilo je potrebno imati posebne vještine, kao što su vještina ribarenja, gradnje sigurnih luka, konstruiranja brodova i brodskih instrumenata, ali i posjedovanje iskustava u navigaciji i kartografiji. A suvereno je vladanje tim vještinama, kao i Jadran sam, poveznica među narodima koji su obitavali na njegovim obalama. Spomenute je ideje nadahnuto predstavio i materijalizirao talijanski arhitekt Giovanni Andrea Panizon tako što je izložbu smjestio u unutrašnjost brodskog trupa u čijim je rebrima ugradio vitrine s eksponatima.
Posjetitelji se tako, šećući se među rebrima fiktivnog brodskog trupa, mogu upoznati s različitim predmetima koji simboliziraju i ilustriraju teme obrađene izložbom, a koje zajedno povezuje ona matična, središnja tema - Jadransko more. Taj je naš Jadran, kao možda najzanimljiviji dio Mediterana, s jedne strane predstavljen kao zemljopisni pojam pomoću izloženih povijesnih geografskih i hidrografskih karata, a s druge strane i samom topografijom jadranskih antičkih krajobraza. Te zanimljive i, povijesnim epohama koje su utisnule svoje pečate, karakteristične jadranske krajobraze posjetitelji sebi mogu dočarati putem efektnih fotografija i tlocrta antičkih naselja, ali i građevnih struktura luka i pristaništa koji su obilježili zapadnu i istočnu obalu Jadrana, od Barija do Drača.
Da se zapravo tek brodovima može materijalizirati ideja plovidbe i svega onoga zbog čega čovjek i kreće u plovidbu (navigare necesse est!) kao i svega onoga što ona sobom donosi i što ona znači, dokumentirano je uz pomoć brojnih modela antičkih, srednjovjekovnih i modernijih plovila kao i izloženim originalnim brodskim instrumentima. Usto, neki od brodova koji su nekoć plovili Jadranom predstavljeni su ne samo uz pomoć modela nego i fotografijama te videosnimkama arheoloških podvodnih istraživanja njihovih ostataka. Izloženo je i različito kuhinjsko posuđe, pribor i lonci, predmeti svakodnevne upotrebe nekadašnjih pomoraca.
Naših 304 eksponata
Dakako, autorica izložbe nije zaboravila ni najrazličitije brodske terete, poput staklenih sirovina, ingota, posuda u kojima se prevozila hrana i piće, sarkofaga kao i kamenih i brončanih skulptura. A koliko su more i brodovi bili sastavnim dijelom svakodnevnog života u antici, svjedoče i izloženi predmeti s prikazima brodova, među kojima se ističu geme i novac kao najmanji, ali i fascinantni reljefi brodova na monumentalnim kamenim nadgrobnim pločama.
Posebno valja naglasiti i suvremene referencije koje izložba nudi. Očito potaknuti najnovijim migracijskim događanjima na Sredozemlju, organizatori izložbe nisu htjeli kao jednu od tema propustiti onu o povijesnim migracijama na Jadranu, koje su ilustrirane, primjerice, upečatljivim fotografijama iz 1991. kad su poslije sloma komunizma tisuće Albanaca do posljednjeg slobodnog kutka ispunile brod kojim su emigrirali u Italiju. U pripremi i realizaciji ove fascinantne izložbe sudjelovali su brojni stručnjaci i mjerodavne institucije iz Italije, Hrvatske, Crne Gore i Slovenije.
Samo je iz Hrvatske na ovom projektu bilo aktivno osamnaest institucija koje su ustupile 304 eksponata, među kojima i slavni brončani kip Apoksiomena. Uz talijanske i druge autore i naši stručnjaci, među kojima akademik Nenad Cambi, Irena Radić Rossi, Šime Perović, Luka Bekić, Lucijana Šešelj, Mladen Pešić, Ida Koncani Uhač, Darko Kovačević, Marko Uhač, Danka Radić i drugi, potpisuju tekstove za opsežan i bogato ilustriran katalog, objavljen uz izložbu, kojim su organizatori htjeli naglasiti važnost ovoga kulturološkog projekta o našem zajedničkom Jadranu kao moru bliskosti.
