Akademik Zoran Juranić dočekao je praizvedbu svoje “Opere po Kamovu” najavljenu za četvrtak u riječkome Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Praizvedbom će i dirigirati, a riječ je o predstavi koja se pripremala u sklopu projekta Rijeke europske prijestolnice kulture. Libreto za ovu operu potpisuje slavni riječki književnik Janko Polić Kamov koji ga je napisao za brata Milutina. Libreto je prije petnaest godina pronašao književnik Nedjeljko Fabrio. Riječku predstavu režira gošća iz Italije Caterina Panti Liberovici, a među solistima su Vlatka Oršanić, Goran Jurić, Ivana Srbljan, Domagoj Dorotić, Mojca Bitenc i Robert Kolar. Nakon praizvedbe u četvrtak, “Opera po Kamovu” bit će na repertoaru i ove subote.
Vi ste rođeni Riječanin i vjerojatno je bilo prirodno da uzmete libreto koji je napisao riječki pisac?
Tako je, bila je intencija da još malo proslavimo Kamova, ali i cijelu obitelj Kamov. Libreto je zapravo pisan za Kamovljeva brata Milutina koji je na žalost bio teško bolestan i sačuvane su samo tri kratke skice koje je uspio napisati za tu operu. Libreto je pronašao Nedjeljko Fabrio prije petnaest godina i objavio, pa je spašen barem libreto. Mene je iznenadilo da je Janko Polić, koji nije imao bio pretjerano vezan za glazbu ili barem to nije spominjao, napisao libreto koji je dobro napisan po pravilima tadašnje libretistike. On je sugerirao mjesta koja se pjevaju u dvoje ili kvartete, što znači da je znao kako se piše libreto. S druge strane, uzeo je temu koja nije bila njegova. To je zapravo drama Marijana Derenčina “Slijepčeva žena” koju je dobio kao sinopsis, dakle ne kao tekst, i to od svog brata pa je od tog sadržaja sastavio libreto.
Kada ste vi odlučili skladati na taj Kamovljev libreto?
Nekako prije dvije godine kada smo razgovarali o mogućnosti da napišem operu za manifestaciju Europske prijestolnice kulture. Kada sam spomenuo ideju da to bude na Kamovljev libreto, uprava kazališta i intendant Blažević odmah su kliknuli i ušli smo u taj projekt.
Vidim da se u najavama praizvedbe spominje verizam. A kakva je glazba koju ste skladali?
Verizam je prisutan možda u nekakvim naznakama, i to jedino u sadržaju gdje se na kraju radi o ubojstvu. To je jedina poveznica s verizmom. No, libreto je pisan prepoznatljivim Jankovim rukopisom koji je dosta drastičan na nekim mjestima. Tu je lik Paje, koji je kućni prijatelj ili sluga, to nije potpuno jasno, a koji ima sarkastične i kamovljevske komentare na sve što se događa. To je relativno daleko od razmišljanja u verizmu i možda se čak približava ekspresionizmu ili nekakvom nordijskom naturalizmu tipa Ibsena. Budući da sam odlučio dva citata brata Milutina ipak ubaciti u operu kao hommage tom nesretnom skladatelju, izabrao sam malo tradicionalniji skladateljski pristup u odnosu na moj dosadašnji rad. Mislim da je opera pisana relativno pitko i da se lako sluša te da je zahvalna za pjevače jer je i sam libretist jako mislio na pjevače omogućivši im monologe, duete i kvartete.
Koliko vidim, i izvođači su vrlo zanimljivi?
Imam sreću na zaista sjajnoj ekipi, što bi se reklo, “za prste polizati”. To su prekrasni solisti, a sve je vođeno odličnom režiserskom rukom Caterine Panti Liberovici, talijanske redateljice koja je sa mnom već radila nekoliko predstava u Osijeku i Zagrebu. Ona je bila sjajan motivator, ali i netko tko je proučio doslovno sve što postoji na engleskom i talijanskom jeziku o Kamovu. Tako je vrlo akribično prišla ovom projektu i napravila modernu, ali poetski vrlo jaku režiju i scensku transpoziciju opere.
EPK je bio odgođen za nekoliko mjeseci, ali pandemija ipak nije dopustila da praizvedba bude u travnju u sklopu manifestacije. Je li to hendikep za izvođače i autore?
Možda jest. Praizvedba je trebala biti prije malo više od mjesec dana, ali epidemiološka situacija i bolesti u ansamblu dovele su do odgađanja. No, mi smo sretni što smo u ovoj potpuno neuobičajenoj situaciji doveli jedan kompleksni projekt do kraja. Orkestar je na pozornici, scena se odigrava ispred mene i solisti sa mnom komuniciraju samo preko monitora. Ja ih praktički ne vidim i u šali velim da kao autor još uopće nisam vidio svoju predstavu. Vidjet ću je tek na snimci. To je neobična i ne baš ugodna situacija, ali entuzijazam svih koji su radili na operi doveli su do toga da možemo biti ponosni na svoj rad.
Planirate li gostovanja s ovom predstavom budući da je Kamov poznati pisac, a i vi ste surađivali sa stranim opernim kućama?
Čekamo da prođe praizvedba. Toplo se nadam da će predstava preživjeti malo dulje od ove dvije zasad ugovorene u četvrtak i subotu, a onda i gostovanjima.
Kakva je vaša pozicija kao suvremenog opernog skladatelja. Bi li četiri naše operne kuće trebale češće naručivati suvremena operna djela?
Naravno da bi trebalo više stimulirati suvremenu opernu produkciju nego što je to sada slučaj. Naravno da je danas trend kod nas da kazališta moraju biti isplativa iako je to smiješno jer kazališta nigdje nisu potpuno isplativa i svuda su ovisna o subvencijama i donatorima. Mislim da bi kulturna misija svih naših kazališta trebala biti stimuliranje proizvodnje opera jer, ako neka nova opera postane repertoarna, tu ste već puno napravili.
Ali naše operne kuće baš i ne forsiraju domaće opere?
To je tužna istina. Uvijek su tu “Ero” i “Zrinjski”, ali to nije jedino i možda nije ni najbolje od onoga što imamo iako je najpopularnije. Ima tu još naslova koji zaslužuju da budu izvedeni, i to i od onih starijih do najsuvremenijih.
