Tko koga nadzire i dokle zapravo seže početak Igre i njena hobotnica? To je misterij kojim švedski autor krimića Anders de la Motte završava svoju trilogiju, prvu u kojoj zločini počinju u virtualnom svijetu interneta, a onda je sve preseljeno u stvarni život glavnih junaka njegovih knjiga.Po mnogo čemu upravo je taj treći roman Plijen (Znanje, urednica Bojana Franić, prijevod Lidija Škarica, 29,90 kuna) i najbolji dio cijele priče. Ovdje nas, naime, glavni junak u svojim paranojama (koje se pokazuju vrlo mogućim razvojem događaja) vodi u daleku prošlost, doba u kojem je internet mogao postojati samo u nekoj znanstveno-fantastičnoj knjizi.Naime, ovog puta autor u priču uvodi i oca glavnog junaka, čiji sef u banci skriva neobično otkriće. Taj rukavac priče vodi čitatelje na sam kraj Drugog svjetskog rata, u doba kada počinje hladni rat, vrijeme kada i Švedska radi na programu razvoja svoje atomske bombe jer Rusi se doslovno igraju pred njihovim “dvorištem”.
Sada ne bi bilo fer otkriti kako je La Motte taj dio uklopio u život svog “HP-a” koji i dalje bježi od Voditelja Igre, ali dovoljno je reći da su te hladnoratovske intrige na tragu najvećih majstora žanra koji su špijune koristili kao okidače radnje u svojim krimićima, a u njima se postavlja i pitanje je li početak Igre bilo ubojstvo (nikada prežaljenog) švedskog premijera Olofa Palme. Upravo taj dio priče i La Mottea svrstava među sjajne autore novog švedskog krimića koji, uz uzbudljivu krimi priču donosi i priču o suvremenom švedskom društvu te društveni angažman kakav ne srećemo kod drugih (ili bolje rečeno: zemljopisno različitih) autora. La Motte je ovdje u znatnoj prednosti pred svojim kolegama jer je i više nego očito da je ovu trilogiju smislio čovjek koji ima znanja do kojih “običan” autor kriminalističkih romana teško može doći. On, naime, sjajno poznaje svijet interneta, ali i potencijalne zloupotrebe virtualne stvarnosti kao i način na koji funkcioniraju pojedini odjeli švedske policije. Nije ni čudo jer sve dok se nije probio u književni svijet La Motte je godinama bio policajac, a zatim i voditelj osiguranja u jednoj od vodećih svjetskih IT tvrtki. Ta uživljenost u materiju glavni je “sastojak” njegove priče, onaj iz kojeg raste i njegov (uvjetno rečeno) internetski stil pisanja. On doista piše drugačije: kratkim rečenicama, uz brojne pojmove iz života s onu stranu kompjutorskog ekrana, navodeći čitatelja na sasvim pogrešne zaključke, koji padaju u vodu već na sljedećoj stranici. No, u tome i leži čar punokrvnog krimića kojem zaista nimalo ne smeta taj spoj stvarnosti i onog svijeta koji možda (a možda i ne) živi samo na internetu.
