Odmah na početku valja zaključiti: ima još odličnih domaćih albuma, ali "PUN.K Mile Kekina" zasad je album godine i ovom epizodom potvrđuje poziciju ponajboljeg domaćeg rock-autora. Usput može dobiti i nagradu za upornost. Glazba se ne dijeli samo na dobru i lošu, nego i na "krivu" i "ispravnu", a ova Kekinova je doista ona "prava". Još jedna bitna odrednica jest aktualnost, životnost i autorska sposobnost uobličiti sve to u dojmljivo umjetničko djelo, u čemu Kekin opet odnosi bodove. Ovo nije zezanje, ovo su ozbiljne pjesme s jasnom porukom i vrhunski primjer autora koji može što god hoće. Kekin je samostalnom karijerom uhvatio jak zalet, a novim albumom "PUN.K Mile Kekina" (Menart) uspio spojiti dvije stvari; poziciju autora koji i danas "štanca" odlične pjesme kao da tek počinje, ali i energiju koja ga uz pomoć pratećeg benda vraća u one punk dane kad se ozbiljno i glasno ružilo.
Efektnim davanjem naziva "PUN.K" albumu, Kekin je spojio i žanr i činjenicu da je mnogima pun k***c svega. Kao i svaki pravi autor, Mile Kekin ima zadatak protumačiti gdje se to nalazimo i što nam se događa, vrludajući u pjesmama između osobnih stanja i seciranja društvene stvarnosti. "Marko nogomet" kao efektan novi singl duhovita je poskočica, ali vam osim energije ne otkriva brojne teme kojih se slojevit album dotiče.
Novi Mile Kekin bit će po volji i onima koji su ga "ubrali" kasnije, ali i onima koji ga vole kad su vratne žile bile napete u Hladnom pivu. Spojiti pomlađivanje i brutalnu svirku zapaljivih refrena s ozbiljnim pjesničkim iskazima u toj fazi karijere mogu samo oni pravi igrači. Kad vam u 14 pjesama netko istrese ovako preciznu sliku stanja u kojem se nalazi i naše društvo, svijet, a i Mile Kekin u godinama u kojima jest, jasno je da i kod nas postoje ozbilji autori čiji metar marljivo mjeri stvarno stanje stvari, a ne estradnu lakirovku. Kekin je usto i duhovit, ironičan, pa i autoironičan, sve kako bi zadržao pravu mjeru tjeranja stvarnosti kroz sito prepoznatljiva autorskog pristupa.
Uvodna pjesma "Star", kao i "Nisam siguran" i "Stablo", pokazuje usvajanje motiva američke folk-pjesmarice u kojima vam autor uz akustičnu gitaru i stihove bez ikakvih CGI efekata nudi preslik stvarnosti. "Nisam siguran" jedna je od onih majstorskih vinjeta u kojima ništa nije kako se čini, a odgovori nisu laki i lako dohvatljivi. Kekinovi stihovi režu kroz stvarnost ne zato što su provokativni ili oštri, nego zato što su istiniti, kao nastavak tradicije velikih domaćih pjesnika.
S druge strane, "Rane hrane strvinare" jedna je od najboljih pjesama u cijelom opusu Kekina, računajući tu i Hladno pivo, velika pjesma koja stihovima "ovdje kod nas na Balkanu, ne spominji tuđu ranu/Dodaj žara sa oltara, da se glave ne ohlade", i "reže" ne samo ubrzanom svirkom, već je uz "Nisam siguran" inventura razočaranja koje ljudi osjećaju. Sve to nije studijska lekcija, nego je podloženo izvrsnim pjesmama, svirkom i melodijama koje s lakoćom nose te ideje. "Jetra" su još jedan primjer kako se model Dropkick Murphys svirke može upotrijebiti u duhovitom iskazu koji se miješa s ne tako duhovitom, oporom stvarnošću.
"Trening za umiranje", stara pjesma iz vremena Hladnog piva, ovdje je u duetu s Darkom Rundekom pretvorena u brzo-sporu, toplo-hladnu vožnju. Uključeni su i raniji singlovi "Ilica i marica" kao svjedočanstvo poznate epizode, i "Neispravni pjevač", zaokružujući popis od ukupno četrnaest pjesama.
"Treći svijet", suradnja s Dinom Jevđevićem iz Kultur Shocka, govori o migrantima i gastarbajterima i njihovom položaju, životu u stanovima bez kupaonica i toaleta. Prava socijalna kritika rasističkog uma koji proziva one druge boje kože ili porijekla, odličan primjer estetike "crnog filma" u glazbi, sa vrlo slikovitim opservacijama. Još jedna velika i važna pjesma koja će se pjevati po kućama i koncertima.
"PUN.K Mile Kekina" vrlo je komercijalna ploča u najboljem smislu te riječi, s puno budućih klasika koji drže vodu u usporedbi s njegovim ranijim hitovima. Životne situacije vire kao na vrpci, od "Centrifuge" koja se bavi onim osjećajem kad te svi ogovaraju (javno, naravno) i koja zvuči kao da je Shane McGowan navratio u goste, dok je "Bilo bi glupo" primjer kabaretskog iskaza u akustičnom aranžmanu koji donosi predah od žestoke vožnje benda. Stilska raznolikost, poput countryja "Stablo", važna je kvaliteta albuma i pokazuje da je Kekin verziran u puno stilova, zadržavajući uvijek prepoznatljiv autorski i vokalni potpis koji ne može izbjeći.
Na svoje će doći svi koji cijene iskren stav i autorski jak zalet pri kojem pjesme iz zvučnika frcaju pod naletom inspiracije. Poetska završna "Iza prvog ugla" Ljubivoja Ršumovića savršena je za duet s Radom Šerbedžijom, velika balada o izazovima koji (uvijek) dolaze, nadahnuta poema o tomu da, "kad bi čovjek samo znao za sve što ga čeka, ne bi se ni rađao u liku čovjeka", iz ustiju ljudi s velikim iskustvom iza sebe. Ključni suradnik, pored usviranog benda, bio je producent i aranžer Mark Mrakovčić, uz to i koautor glazbe u par pjesama. Ovim albumom Kekin po ne znam koji put dokazuje da je najsposobniji domaći rock-autor i pjesnik stvarnosti. To da Kekin danas, nakon toliko radova i godina može izbaciti iz sebe ovakve pjesme, govori da, ako netko to još nije znao, ili namjerno ne želi prihvatiti, imamo posla s "mucičinim" suprugom koji ne misli i ne želi stati.
Otvori KEKS Pay
Kolki panegirik, čelovek bi pomislil kak se pokojni Ujević uskrsnuln i napisal tekstove...jedino ne piše jel mu Nikica (nogometaš) kaj pomogel oko produkcije !