Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 77
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Godišnjica rođenja slavnog NOBELOVCA

Bio je mračnjak i govorio da razumije naciste jer je i sam u suštini takav po naravi

Britanica
19.09.2026.
u 12:40
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Na današnji dan rođen je William Golding, autor kultnog 'Gospodara muha', britanski književnik koji je ispod tanke glazure civilizacije vidio samo čisto zlo. Njegov privatni život, ispunjen mračnim epizodama i osobnim demonima, bio je jednako uznemirujuć kao i njegova najpoznatija proza

Na današnji dan, 19. rujna, svijet se prisjeća rođenja Sir Williama Goldinga (1911 – 1993), nobelovca čije je djelo obilježila izrazito pesimistična analiza ljudske prirode. Golding, koji je samoga sebe redovito opisivao kao pravo čudovište u svim svojim djelima, riječima i najdubljim mislima, ostavio je opus koji beskompromisno istražuje tamu u čovjeku.

Njegova mračna tvrdnja da je apsolutno uvijek razumio naciste jer je i on sam u suštini takav po naravi, savršeno sažima jezgru njegova pogleda na svijet. Bilo je to snažno uvjerenje da je zlo posve inherentno svakom čovjeku, bez obzira na društveni status i obrazovanje. Ova teška izjava nije bila tek književna provokacija kojom je želio šokirati publiku, već vrlo duboko proživljen zaključak proizašao iz bolnog iskustva tijekom mračnih ratnih godina koje su mu zauvijek slomile svaku iskrenu vjeru u ljudsku dobrotu i solidarnost.

Ratno iskustvo bilo je presudno za konačno formiranje njegovog iznimno ciničnog pogleda na cijelo čovječanstvo. Golding je tijekom Drugog svjetskog rata aktivno služio u britanskoj ratnoj mornarici, izravno svjedočeći okrutnosti i nemilosrdnom razaranju na prvim crtama bojišnice. Njegova ratna svakodnevica bila je zastrašujuća mješavina osobne hrabrosti, izvanredne inteligencije, ali i tragične nesposobnosti ljudi da žive u miru.

Kao zapovjednik manjeg plovila sudjelovao je u krvavom savezničkom iskrcavanju u Normandiji, a prizori vojnih brodova koji iznenada eksplodiraju poput božićnih drvaca prepunih streljiva trajno su mu obilježili psihu. Upravo ga je to ratno iskustvo puno nasilja natjeralo da bezuvjetno zaključi kako su ljudi u suštini teška i moralno bolesna bića. Ozbiljno je smatrao da nakon stravičnog rata, dok su svi u domovima zahvaljivali nebesima što eto nisu nacisti, moramo zapravo pogledati ravno u ogledalo i priznati si zastrašujuću činjenicu da svatko od nas u sebi nosi taj isti užasni potencijal za potpunu destrukciju.

Introspekcija vlastite neizmjerne tame nipošto nije ostala isključivo u složenim metaforama njegovih romana i novela. U njegovim osobnim privatnim spisima, koji su pomalo iznenađujuće postali dostupni tek nedugo nakon njegove smrti, otkrivene su uistinu vrlo uznemirujuće epizode iz njegova nesređenog ranog života. Najstrašnije povijesno otkriće svakako je bio njegov brutalni pokušaj silovanja tek petnaestogodišnje djevojke Dore, dok je on bio golobradi osamnaestogodišnji brucoš na sveučilištu Oxford. Iako ju je tada grubo fizički napao i silom pokušao prisiliti na intimni odnos, mnogo godina kasnije se u vlastitim memoarima nespretno i jadno pokušao opravdati mučnim mizoginim opisima njezine navodne teške izopačenosti. Ovaj sramotni događaj, usko vezan uz njegov dugogodišnji teški alkoholizam i snažnu kliničku depresiju, baca jedno sasvim novo svjetlo na autorovu perverznu fascinaciju grijehom. Njegov je cijeli životni vijek bio snažno obilježen osjećajem krivnje, a okolini je nerijetko i bez pardona pokazivao lice ogorčenog čovjeka koji jednostavno ne može pobjeći od vlastitih dubokih sadističkih impulsa.

Iz takvog izuzetno sumornog i teškog stanja uma polako je rođen Gospodar muha, apsolutno remek-djelo književnosti koje jednom zauvijek dekonstruira sve naše naivne predodžbe o čistoj dječjoj nevinosti. Sama ideja za knjigu izravno potječe iz jednog okrutnog razrednog eksperimenta koji je on osobno proveo dok je radio kao učitelj, manipulativno podijelivši dječake u dvije bande. Njegov originalni rukopis prilično je dugo bio odbijan sa svih strana, a jedan od tadašnjih urednika nazvao ga je pukom apsurdnom i krajnje neuvjerljivom fantazijom. Priča znakovito započinje strašnim padom zrakoplova, izbacujući pristojne školarce na pusti otok gdje munjevito odbacuju naučeni moral i euforično se prepuštaju krvavom divljaštvu. Zlokobna tema izolacije kao glavnog katalizatora za čisto zlo provlačit će se redovito kroz mnoga njegova kasnija djela, neprestano nam naglašavajući nevjerojatnu krhkost svih društvenih normi u trenucima kada u potpunosti nestane izravna prijetnja autoriteta.

Iako je Goldingov mračni životni pesimizam s vremenom priskrbio autoru ogroman svjetski ugled i silno bogatstvo, stvarni povijesni događaji jasno su pokazali da je teorija o urođenom dječjem zlu zapravo bila debelo previše obojena njegovim dubokim osobnim traumama. Pravi test ljudske izdržljivosti i morala dogodio se tisuću devetsto šezdeset i pete godine, kada je šest tinejdžera s polinezijske Tonge usred oluje doživjelo stvarni brodolom i neplanirano završilo na surovom pustom otoku. Umjesto da se promptno poubijaju i osnuju zaraćena plemena, oni su tijekom iznimno teških petnaest mjeseci preživljavanja stvorili snažnu, moralnu i beskrajno suosjećajnu funkcionalnu zajednicu. Sami su vješto organizirali redoviti uzgoj hrane na vulkanskom tlu, pažljivo skupljali dragocjenu kišnicu u izdubljenim deblima, uspostavili pravedna noćna dežurstva i inteligentno rješavali sve verbalne sukobe obaveznim pauzama. Čak i u trenucima kada je jedan nesretni dječak teško slomio nogu, njegovi ga drugovi nipošto nisu napustili ili žrtvovali, već su mu odmah improviziranom udlagom brižno sanirali ozljedu.

Stvarni nevjerojatni brodolom iz šezdesetih godina, koji stoji u tako oštrom i jasnom kontrastu s užasnim krvoprolićem iz proslavljenog književnog djela, nepobitno nam pokazuje da ljude ne definira nužno i uvijek samo brutalnost u onom trenu kada nestanu okovi i pravila moderne civilizacije. Ipak, bez obzira na ohrabrujuću činjenicu da stvarnost zna biti bolja, Goldingovo književno nasljeđe i dalje ostaje nevjerojatno snažno upravo stoga jer nevjerojatno hrabro artikulira naše najcrnje iskonske strahove. Njegovo bolno i nemilosrdno preispitivanje zla unutar čovjeka, kao i mučno priznanje vlastitih strašnih grijeha u tajnim dnevnicima, činili su ga jedinstvenim autorskim glasom epohe. Preminuo je uistinu duboko opterećen vlastitom mračnom vizijom svijeta koji ga je okruživao, a ono zastrašujuće, skriveno zlo koje je tako lako prepoznavao ponajprije u samome sebi danas nam zauvijek služi kao najoštrije i vrlo trezveno upozorenje pred opasnostima koje nosimo.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata