Hrvatski pjevač i tekstopisac Dražen Zečić rođen je u Splitu, 24. srpnja 1967. godine od majke Slavice i oca Stipe. Do šeste je godine živio bezbrižno, a onda mu je otac postao politički zatvorenik.
Zbog toga je Dražen bio stigmatiziran na svakom koraku i to je potrajalo dok nije upisao srednju školu. S dvojicom braće rastao je u toplom domu, a 1973. godine su mu, jer mu je otac završio u zatvoru, srušili kuću. Obitelj je bila izbačena na ulicu.
- Mamu i braću „marica“ je odvela u policijsku postaju, a kuću su srušili dok sam ja bio u njoj. Nisu to znali, spasio sam se u zadnji čas - prisjeća se.
Kao dijete političkog zatvorenika nije bio prvi među jednakima. Sjeća se šikaniranja. Trenirao je nogomet no za razliku od drugih dječaka, Zečić je od trenera dobivao samo prazna obećanja. Nikad i pravu priliku.
Od pjevanja u zboru odustao je odmah na početku jer mu nisu dali da pjeva pjesme Miše Kovača. Osnovnu školu završio je s odličnim, potom je dvije godine proveo u gimnaziji pa još dvije u ugostiteljskoj školi. U mladosti je bio samozatajan, sanjario o pisanju poezije i sportu.
Htio je upisati kineziologiju ali se razbolio. Zato je upisao građevinu, ali nije, priznaje, odslušao ni jedno predavanje. Prvi put se na pozornicu popeo s 13 godina na festivalu "Mladosti moja raspjevana", a sa 16 na Fortunafestu.
- S gitarom u ruci otpjevao sam svoju pjesmu "Ti si bila ljubav moja". Zvučao sam neartikulirano i svi su mi se smijali, ali sam se na refrenu popravio pa sam dobio veliki pljesak - prisjeća se.
Pisao je tekstove za Matu Mišu Kovača, Zlatka Pejakovića, Matu Bulića i mnoge druge pjevače. Mišu, koji ga je i izbacio u sam vrh estrade, upoznao je 1988. godine. Legenda naše estrade uzela je Zečićevu pjesmu i sve se promijenilo. Zeko više nije pjevao po svadbama, u konobama.
Vlastitu karijeru gradio je polako, zadobivši prvo srce publike koja je vjerno hrlila na svaki njegov koncert. Redovito se pojavljivao na festivalima, te 1993. godine pobjedio na Melodijama Hrvatskog Jadrana s pjesmom ′′Govore mi mnogi ljudi′′ što ga je izvuklo iz medijske sjene. S pjesmom ′′Ima li nade za nas′′, koju je 1998. otpjevao u duetu s mladom Anđelom Kolar postao je najtraženiji pjevač u Hrvatskoj. Pjesma je proglađena hitom godine.
1999. godine Dražen je proglašen pjevačem godine, te je nominiran za Porina u kategoriji za Hit godine i Album godine, a Porina je dobio za album "Nitko nema dva života" u kategoriji Najbolji album zabavne glazbe. Iste godine na Splitskom Žnjanu trijumfalno je nastupio pred 20 tisuća ljudi.
Dobitnik je nagrade "Zlatna ptica" koju dodjeljuje izdavačka kuća Croatia Records za preko sto tisuća prodanih primjeraka nosača zvuka.
Krajem 2002. godine izašao je novi album "U ime ljubavi" koji je u kratkom roku dostigao nakladu od 20 tisuća prodanih primjeraka.
2003. godine Dražen Zečić nastupio na 7. Hrvatskom radijskom festivalu u Šibeniku s pjesmom "Volio bih da te vidim sretnu" koja je doživjela veliki uspjeh. Te godine izlazi i njegov CD "Megamix", u izdanju "Hit Recordsa", sa 33 zlatna hita.
Godinu dana kasnije dobiva nagradu publike na Hrvatskom radijskom festivalu sa skladbom "Pokidat ću lance sve" te objavljuje istoimeni album koji odmah po izlasku postiže rekordne naklade. 2006.g. izdaje album "Zora", a u listopadu 2007. izdaje "Oprosti svijete". Uslijedili su "U čast svim dobrim ljudima" (2009.), "Crni kralj i bijela dama" i "Tvoj ću ostati" (2013.).
Zečić je u sretnom braku sa suprugom Boženom s kojom ima troje djece; kćeri Miju i Antoniju te sina Petra.
- I moja djeca ponekad dođu na koncert, kad pjevam negdje u blizini. Najčešće to bude Mia koja kad se dogovara s prijateljicama kaže "Je li idemo večeras na Zeku?". To mi je jako smiješno pa je u šali opomenem "Nisam ti ja Zeko, ja sam tvoj ćaća!"
