Niska konkurentnost domaće tekstilne i odjevne industrije, ovisnost o uvoznom “know-howu”, razjedinjenost, usitnjenost i slaba pregovaračka moć, nepovoljna kvalifikacijska i demografska struktura... razlog su što je uvoz odjeće u Hrvatsku u prva četiri mjeseca ove godine porastao čak 80% u odnosu na isto razdoblje lani.
Odjeća kao hrana
Pritisak sve snažnije i jeftinije međunarodne konkurencije od otvaranja granica s EU, zajedno s trendovima liberalizacije i globalizacije, sve se više osjeti pa je od siječnja do travnja 2014. u Hrvatsku uvezeno odjeće u vrijednosti 1,9 milijardi kuna, za oko 840 milijuna kuna više nego lani. Zbog toga najviše trljaju ruke trgovci odjećom poput H&M-a, C&A, KIK-a, New Yorkera… U svega nekoliko godina prisutnosti na hrvatskom tržištu H&M je, primjerice, stigao do zavidne brojke od čak 670 milijuna kuna prihoda svrstavši se na neuhvatljivo prvo mjesto top ljestvice 10 najvećih lanaca odjeće kojima su Hrvati u 2013. ostavili čak 2,57 milijardi kuna. Domaći tekstilno-odjevni sektor “težak” je oko 4,8 mlrd. kuna godišnje. No iako se svih ovih godina hvali i visokim izvozom, koji s oko 5,5% udjela drži 3. mjesto u prerađivačkoj industriji, “mizerna plaća, dugo radno vrijeme i gotovo nikakva prava”, kako je to ovih dana oslikao Deutsche Welle u jednoj poznatoj hrvatskoj modnoj kući koja šiva i za Hugo Boss, teško to mogu opravdati. Riječ je, naime, uglavnom o tzv. lohn poslovima koje i hrvatske tekstilne tvornice, žele li opstati, poput ostalih zemalja istočnog bloka rade za tržište EU, većinom njemačko. Tu je i Daleki istok, Kina koja čini trećinu ukupne svjetske proizvodnje tekstila te Bangladeš s više od 5000 tvornica i s plaćom radnika manjom od 40 dolara na mjesec. Zbog svega toga u nas je preživjelo samo pet velikih igrača. Pokazalo se da su mali poduzetnici puno fleksibilniji i konkurentniji jer brzo reagiraju i prilagođavaju se potrebama tržišta na kojemu odjeća danas ima kratak životni ciklus, gotovo poput hrane.
Ušteda od 26 mil. kuna
Augustin Torbarina, zamjenik direktora Sektora za industriju HGK, kaže kako još nije sve izgubljeno i ta se industrija iz problematičnih može prometnuti i u čuvare zaposlenosti. S pametnim mjerama mogla bi zaposliti i dio od 170.000 žena s burze, niže stručne spreme i prosječne dobi iznad 45 godina, koje odgovaraju profilu zaposlenih u branši gdje je prosječna neto plaća 3605 kuna u proizvodnji tekstila te 2950 kuna u proizvodnji odjeće, daleko od ukupnog prosjeka RH od 5495 kuna. Prvi put ujedinjeni HUP, HGK i resorni klaster nedavno su Ministarstvu gospodarstva dali i prijedlog niza konkretnih mjera poput smanjenja troška bruto plaće 20–25%, kroz smanjenje doprinosa na plaću i/ili iz plaće. Računa se da bi se poslodavci tako rasteretili za 26 milijuna kuna, koje bi usmjerili u istraživanje i razvoj, nova zapošljavanja i tržišne niše veće dodane vrijednosti. Predlaže se i smanjenje perioda troška bolovanja na teret poslodavca sa 42 na 0 dana, da se u prihvatljive troškove može uvrstiti i nabava polovne imovine te smanjenje troška rada po kriteriju regionalne koncentriranosti ili razvijenosti i teško zapošljive radne snage koju – a primjer za to je južna Italija – poznaje i praksa u EU.
>> Modni divovi u Hrvatskoj isplaćuju gotovo sirotinjske plaće
