Skrenite lijevo, skrenite desno, nastavite ravno... Olakšava nam ta navigacija na pametnim telefonima putovanje u nepoznate krajeve pa s lakoćom stižemo na odredište kao da svaki dan putujemo negdje kamo zapravo idemo prvi put. Tako bi to, u idealnim uvjetima, trebalo biti. A onda dođe onaj ali...
Iz Austrije stiglo 30 junica
Naše je odredište ovoga puta bio Vinipotok u koji smo se uputili iz Krapine, pažljivo motajući volanom u smjeru u kojem nas je navigacija navodila. Kad smo treći put ušli u Petrovu Goru, prolazeći svaki put pokraj druge ploče s nazivom tog sela podno Ivanščice, više nam ništa nije bilo jasno. A onda se, konačno, ukazao Vinipotok i obavijest navigacije “stigli ste” zaustavljajući nas pokraj adrese koju smo ukucali. Međutim, bio je to “krivi” Vinipotok, odnosno gornji, a nama je trebao donji pa smo se preko Lobora naposljetku spustili do njega. Upravo je na imanju obitelji Kuharić granica dvaju jedinica lokalne samouprave – Lobora i Zlatara. A vlasnik farme muznih krava s te granice, Tomislav Kuharić, bio je onaj kojeg smo po Zagorju tražili. Četrdeset mu je godina, otac je trinaestogodišnje Barbare, osmogodišnjega Mihaela i dvije godine mlađega Karla. Pokraj nove i suvremene farme koja se prostire na 1200 četvornih metara kapaciteta za 60 muznih krava i njihov pomladak klincima je Tomislav napravio – bazen.
S Mihaelom i njegovim tatom odlazimo do nove staje otvorenog tipa kamo je nedavno stiglo i 30 junica uvezenih iz Austrije. Na bočnoj su strani staje rolete koje se same reguliraju, ovisno o strujanju vjetra, kiši i temperaturi. Unutra su veliki ventilatori koji stvaraju i bolju mikroklimu i rastjeruju muhe, pod je rešetkast, a kanal ispod njega dubok dva i pol metra pa se izmet slijeva u njega. Rešetke poda čisti petnaest tisuća eura vrijedan robot spojen preko Wi-Fija i programiran tako da se svaka dva sata pokrene. Krave koje Kuharić uzgaja na farmi su simentalske pasmine. Osjemenjivanje je plansko, odnosno svaka krava dobije sjeme bika koji će popraviti njezine osobine
– Simentalke su za mene opcija broj jedan – kaže Tomislav.
Svaka krava ima svoj čip, dnevno pojede oko 35 do 40 kilograma hrane, odnosno za dnevnu je gozbu na farmi potrebno oko dvije tone hrane, uglavnom miksa sjenaže i silaže. Za prehranu svojih goveda Kuharići obrađuju nešto više od 61 hektara zemlje na kojoj uzgaja žitarice i krmno bilje. Njive koje obrađuje rascjepkane su na stotinjak parcela, a nalaze se u krugu od dvanaest kilometara:
– Tak’ je kak’ je, naša županija uopće nema državne poljoprivredne zemlje pa radiš vlastitu i zemlju koju imaš u najmu – objašnjava Tomislav.
S 24 muzne krave, koliko ih je do sada bilo na farmi, dnevno su proizvodili oko 900 litara mlijeka, a plan je da sada tu proizvodnju podignu na 1200 do 1500 litara. Svaki drugi dan cisterna Dukata dolazi po mlijeko koje se čuva u laktofrizu. Po litri mlijeka ekstrakvalitete, s 4,3 posto mliječne masti i 4,7 proteina, Kuharići dobiju 2,80 kuna. Mlijekom s farme napajaju i svoje telce, njih dvadesetak. Svaki popije po osam litara dnevno. Na farmi Kuharići imaju i iglue za telad pa Tomislav kaže da je kod njih sada sva goveda na jednom mjestu, od vrtićke dobi do fakulteta.
E, kad smo kod fakulteta, imali bi tu štošta reći Tomislavovi roditelji Štefica i Zlatko. Naime, Tomislav je bio odličan učenik opće gimnazije, bio se prijavio na veterinarski i agronomski fakultet, na upisu je prošao na oba, odlučio se za poljoprivredu, odslušao prvu godinu, dao uvjete za drugu i onda mu je postalo – dosadno.
– Idem ja doma s posla, a susjeda veli da je vidjela Tomislava, da dela na njivi. Čudila sam se. Pa kak’ dela, on je na fakultetu. Bome ni bil’ – govori Štefica Kuharić.
Pregovora nije bilo. Tomislav se odlučio vratiti kući i raditi ono što se u njegovoj obitelji uvijek radilo – poljoprivredu.
– Uvijek smo imali tri-četiri krave, a kad je 1993. godine otac ostao bez posla, počeli smo povećavati njihov broj – kaže Tomislav.
Tovljenici za mesnicu Kudelić
Najprije su prenamijenili stari objekt uz kuću, smjestili onamo desetak krava, 1997. sagradili staju i započeli ozbiljno te naposljetku dogurali do 24 krave te junadi i teladi.
– Prije pet godina bivši šef imao je uvjete za mirovinu i ja sam preuzeo farmu – objašnjava Tomislav kako je od oca na sebe preuzeo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo na kojem mu tata i mama i dalje pomažu, baš kao i supruga s kojom je stigao otići i na more, ali “prije petnaest godina”.
Od djece farma najviše zanima Mihaela koji nam pokazuje “svoje teleke”. Ženske će ostati na farmi, muški se tove i naposljetku završe u mesnici Kudelić.
Iste godine kada je Tomislav postao gazda na papiru, Kuharići su započeli su s prikupljanjem dokumentacije za novu farmu. Međutim, dok su posložili sve financije, sve se pomaknulo za tri godine. Naposljetku su uspjeli, uz farmu izgradili silos za silažu, kupili novu mehanizaciju i onih 30 junica iz Austrije. Cijela je investicija vrijedna ukupno 11 milijuna kuna, a 70% bit će povrat uloženoga jer su Kuharići prošli na mjeri za restrukturiranje, modernizaciju i povećanje konkurentnosti. Bilo bi povrata vjerojatno i više, da građevinska dozvola nije kasnila dva tjedna...
Ipak, Tomislav se ne žali; uspjeli su izgraditi novu farmu koja je gospodarstvu njegove obitelji bila prijeko potrebna. Iz tri su stare staje sada uspjeli sve krave preseliti na jedno mjesto, onim starima trebalo je malo da se snađu u novom prostoru, bilo je tu i naguravanja pa su im morali odstraniti rogove, objašnjava nam Tomislav pokazujući novo izmuzište tipa riblje kosti i tehničku sobu na farmi koju treba još do kraja opremiti. Negdje će se u cijelom ovom prostoru, nada se, naći mjesta i za njegove medalje koje je kao najbolji orač osvajao na brojnim natjecanjima.
Bravo! Ako se hoćeš uspješno baviti proizvodnjom mlijeka a ne samo kukati i tražiti od države još više poticaja, onda je ovo sigurno jedna od boljih mogućnosti. S malom proizvodnjom mlijeka po grli nema te božje subvencije koja će te spasiti.