Crveni bljesak radarske kamere nije jedino na što vozači moraju paziti na europskim cestama. Njemački autoklub ADAC upozorava da se u brojnim državama koriste posebni sustavi nadzora koji turistima često nisu poznati, a nepoznavanje pravila može ih stajati i nekoliko stotina eura, piše Fenix. Većina vozača zna kako funkcioniraju klasični radari za brzinu: kamera zabilježi prekoračenje, a kazna nakon nekog vremena stiže na kućnu adresu. Poznati su i radari na semaforima koji snimaju prolazak kroz crveno svjetlo. No, u mnogim europskim zemljama promet se nadzire i sofisticiranijim sustavima koji mogu otkriti različite vrste prekršaja i neugodno iznenaditi vozače na putovanju. Jedan od takvih sustava je kontrola prosječne brzine, poznata kao Section Control. Za razliku od običnog radara, ovaj sustav ne mjeri brzinu vozila samo u jednoj točki, nego izračunava prosječnu brzinu na određenoj dionici. Kamera pri ulasku u nadziranu zonu bilježi registarsku oznaku vozila, a isto se događa i na izlazu. Na temelju udaljenosti i vremena prolaska računa se prosječna brzina. Takav se sustav koristi, među ostalim, u Austriji, Italiji, Francuskoj, Poljskoj, a sve češće i u Hrvatskoj. ADAC pritom upozorava da znakovi koji najavljuju ovakav nadzor nisu uvijek dovoljno uočljivi, zbog čega vozači mogu ostati zatečeni kada im stigne kazna.
Na europskim cestama sve su češće i multifunkcionalne kamere koje mogu istodobno zabilježiti više prekršaja. U Njemačkoj se, primjerice, vozača može dodatno kazniti ako se na fotografiji snimljenoj zbog prekoračenja brzine vidi da za vrijeme vožnje koristi mobitel. U nekim drugim državama takve kamere mogu izravno prepoznati više nepravilnosti, poput prebrze vožnje, korištenja mobitela ili drugih prometnih prekršaja. Takvi sustavi postoje, primjerice, u Francuskoj, Italiji i Nizozemskoj. Poseban problem za turiste mogu biti i kamere koje nadziru ulazak u ekološke zone ili područja s ograničenim prometom. U mnogim europskim gradovima sustavi automatski provjeravaju ima li vozilo potrebnu dozvolu ili ekološku oznaku. Takav nadzor koristi se u Italiji, Belgiji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Španjolskoj i Nizozemskoj. Posebno su poznate talijanske zone ZTL, odnosno Zona a Traffico Limitato, u koje je ulazak dopušten samo određenim vozilima. Problem je u tome što se svaki ulazak u takvu zonu može zasebno kazniti, pa vozač koji više puta uđe i izađe iz zone, primjerice dok traži adresu, može dobiti više kazni.
U nekim državama kamere nadziru i prometne trake namijenjene samo određenim vozilima, poput autobusa ili vozila s posebnim dozvolama. Sustavi očitavaju registarske oznake i automatski bilježe neovlašteno korištenje takvih traka. Primjer je posebna traka Voie réservée u Francuskoj, kao i autobusne trake u Španjolskoj. Ako vozač osobnim automobilom u Španjolskoj neovlašteno koristi takvu traku, kazna može iznositi oko 260 eura. Slični sustavi postoje i u Nizozemskoj te Italiji. Osim brzine, crvenog svjetla i zabranjenih zona, u nekim se gradovima nadzire i buka koju proizvode vozila. Takvi takozvani radari za buku koriste osjetljive mikrofone kojima mjere razinu zvuka i povezuju je s određenim vozilom.
Sustavi se koriste, primjerice, u Parizu i Nici, a u Francuskoj je granica oko 85 decibela. ADAC navodi da ta vrijednost nije osobito visoka jer se može prijeći i kratkim snažnim ubrzanjem. Kazna za prekoračenje može iznositi najmanje 135 eura. Prema ADAC-u, prometni nadzor u Europi sve se više pomiče od klasičnih kontrola na pojedinim lokacijama prema digitalnim sustavima koji mogu kontinuirano pratiti promet i otkrivati više vrsta prekršaja. Vozačima koji putuju Europom zato se savjetuje da se prije puta upoznaju s pravilima u državama kroz koje prolaze i da ih poštuju, jer nepoznati sustavi nadzora mogu dovesti do neočekivanih i vrlo skupih kazni.
Otvori KEKS Pay
Uvesti aplikaciju na kojoj svi građani mogu ostaviti snimke kršenja propisa. Ili se može nastaviti s neefikasnim mjerama koje pogoduju kršiteljima propisa.