Zamislite da ste nakon ljeta primijetili novi madež i želite ga provjeriti. Možete otići liječniku obiteljske medicine, dobiti uputnicu za dermatologa i potom čekati na pregled u javnom sustavu, a ako nemate dopunsko osiguranje, usto ćete plaćati i participacije. Druga je pak mogućnost privatni dermatološki pregled preko dodatnog zdravstvenog osiguranja – bez čekanja u javnom sustavu i bez plaćanja pune cijene pregleda.
Upravo na takvim primjerima najbolje se vidi razlika između dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja. Iako ih se često spominje zajedno, njihova je svrha različita: jedno pokriva troškove participacije u javnom sustavu, dok drugo omogućuje viši standard zdravstvene zaštite u privatnim ustanovama. No što se danas zaista dobiva za nekoliko eura mjesečno i na što treba paziti prije nego što se odabere polica?
– Obvezno zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj pokriva veći dio troškova u javnom zdravstvu, dok ostatak građani plaćaju kroz participaciju ako nemaju ugovoreno dopunsko osiguranje. Ono pak pokriva participacije za bolničko liječenje, odlaske liječniku, preglede specijalista, dijagnostiku, fizikalnu rehabilitaciju, lijekove na recept i druge zdravstvene usluge u javnom sustavu – objašnjava Ivana Barišić, direktorica prodaje za zdravstveno osiguranje na digitalnoj platformi Kompare.hr.
Visina participacije ovisi o zdravstvenoj usluzi. Primjerice, bez dopunskog osiguranja odlazak liječniku obiteljske medicine plaća se 1,33 eura, dok participacija za svaki dan bolničkog liječenja iznosi 17,70 eura. Ukupan iznos participacije po računu može dosegnuti čak do 530,88 eura.
Dodatno osiguranje, dodaje, predstavlja viši standard zdravstvene zaštite i vezano je uz privatne poliklinike, a police mogu uključivati sistematske preglede, preglede specijalista, dijagnostiku, MR, CT i PET, fizikalnu terapiju te manje operativne zahvate. Opseg pokrića pritom ovisi o konkretnoj polici.
Kod dopunskog osiguranja situacija je nešto jednostavnija. Osnovno pokriće kod privatnih osiguravatelja u pravilu obuhvaća participacije u javnom zdravstvenom sustavu, pa se pri odabiru police najveća pažnja može posvetiti cijeni, ali i eventualnim dodatnim pokrićima.
– HZZO ima solidaran model i dopunsko osiguranje naplaćuje jednako za sve, 15 eura mjesečno, odnosno 180 eura godišnje. Kod privatnih osiguravatelja cijene dopunskog osiguranja kreću se već od šest eura mjesečno, odnosno 70,20 eura godišnje, za osnovno pokriće – navodi Barišić.
Razlika u cijeni pritom nije jedino na što treba obratiti pažnju. Pojedini privatni osiguravatelji nude i dodatna pokrića, primjerice za lijekove s B liste, pa je za osobe koje ih redovito koriste važno provjeriti uključuje li ih odabrana polica. Kod dodatnog osiguranja usporedba je nešto složenija jer se police mogu razlikovati po opsegu usluga, godišnjim limitima i uvjetima korištenja.
– Kod dodatnog zdravstvenog osiguranja ima dosta detalja na koje treba paziti. Neki osiguravatelji traže popunjavanje zdravstvenog upitnika prije sklapanja police, dok drugi isključuju zdravstvena stanja koja su postojala prije ugovaranja osiguranja. U uvjetima su najčešće točno navedeni specijalisti i dijagnostika koje polica pokriva, kao i godišnji limit – upozorava Barišić.
Važna je i karenca, odnosno razdoblje nakon sklapanja police tijekom kojeg osiguranik još ne može koristiti ugovorena prava. Kod dopunskog osiguranja ona najčešće traje 15 dana, a može se izbjeći ako osiguranik može dokazati da mu je prethodna polica nedavno istekla.
Kada se sve zbroji, dodatno zdravstveno osiguranje ne mora nužno predstavljati velik mjesečni trošak, no cijena ovisi o tome koliko široko pokriće želimo. Prema podacima Kompare.hr, police koje uključuju specijalističke preglede i dijagnostiku, uključujući MR i CT, mogu se ugovoriti već od oko sedam eura mjesečno. Ako je u policu uključen i preventivni sistematski pregled u privatnoj poliklinici, cijena počinje od oko 11 eura mjesečno.
– Kod dodatnog osiguranja uz cijenu je najvažnije proučiti što sve polica pokriva i do kojeg limita. Nekome će biti dovoljan paket koji uključuje specijaliste i dijagnostiku, dok će drugome više odgovarati polica sa sistematskim pregledom i širim opsegom usluga – kaže Barišić.
Zato pri usporedbi polica nije dovoljno gledati samo mjesečnu premiju, već i uvjete pod kojima se osiguranje može koristiti. Važno je provjeriti koje su pretrage i pregledi uključeni, postoje li godišnji limiti, traži li se zdravstveni upitnik, odnose li se kakva isključenja na ranije postojeća zdravstvena stanja te koliko traje karenca.
– Osobi koja već ima određene dijagnoze, kronične bolesti i liječi se u javnom zdravstvu možda će biti dovoljno samo dopunsko osiguranje. S druge strane, osobama bez kroničnih ili značajnijih dijagnoza dodatno osiguranje može biti zanimljivo zbog preventivnih sistematskih pregleda, specijalističkih pregleda i dijagnostike u privatnim poliklinikama – zaključuje Barišić.
Otvori KEKS Pay
