Većina roditelja u Hrvatskoj vjeruje da su nenasilne metode odgoja bolje za razvoj djece, no istodobno je jedno od dvoje djece u posljednjih godinu dana doživjelo neki oblik tjelesnog kažnjavanja od svojih roditelja, dok je oko 60 posto djece doživjelo psihičko kažnjavanje, a čak oko 15 posto suočilo se s prijetnjama roditelja da će ih napustiti. Ove podaci proizlaze iz UNICEF-ova istraživanja o odgoju djece u Hrvatskoj, u kojem je primijećeno da i teži oblici tjelesnog kažnjavanja, poput šamaranja i udaranja šakom ili predmetom, rastu s dobi djece.
Istraživanje pokazuje da mnogi roditelji u izazovnim trenucima s djecom osjećaju stres, umor i nesigurnost te im nedostaju podrška i praktični savjeti. Kao neke od glavnih razloga za korištenje tjelesnog, ali i psihičkog kažnjavanja roditelji navode da "ih je dijete izludilo" i "da nisu znali što učiniti" te da su "izgubili kontrolu".
– Većina roditelja u Hrvatskoj zna da je roditeljstvo bez nasilja najbolje za njihovu djecu. Kada neki od njih ipak posegnu za fizičkim ili psihičkim kažnjavanjem, često to čine jer ne znaju kako drukčije usmjeriti ponašanje djeteta u izazovnim situacijama, a nedostaje im i podrška šire obitelji i zajednice – kazala je Luisa Brumana, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
S ciljem osvještavanja javnosti i osiguravanja dostupnije podrške roditeljima, UNICEF je pokrenuo kampanju "I malo nasilja je previše – učimo o roditeljstvu", usmjerenu na poticajno roditeljstvo i odgoj bez nasilnih postupaka. UNICEF kampanjom želi poticati otvorene razgovore o roditeljstvu bez osuđivanja i poslati poruku da ne postoje savršeni roditelji te da je traženje pomoći znak odgovornosti, a ne slabosti.
– Roditeljstvo je jedna od najljepših, ali i najzahtjevnijih životnih uloga. Mnogi roditelji svakodnevno pokušavaju uskladiti posao i brigu o obitelji, suočeni s novim izazovima koje donosi moderno doba, a pritom žele biti prisutni i podržavajući prema svojoj djeci. Zato ovom kampanjom želimo jasno poručiti roditeljima da ne moraju biti savršeni i da nisu sami. Društvo koje želi da djeca odrastaju sigurno i ostvaruju svoj puni potencijal treba stvarati okruženje u kojem roditelji imaju dostupnu podršku te razumijevanje okoline da je u redu tražiti savjet. Osnaživanje roditelja jedno je od najvažnijih ulaganja u dobrobit djece i budućnost društva – izjavila je Luisa Brumana, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
UNICEF upozorava da tjelesno i psihičko kažnjavanje djece, čak i kada nije učestalo ili se smatra "blažim", može negativno utjecati na djetetovo samopouzdanje, osjećaj sigurnosti, emocionalnu dobrobit i mentalno zdravlje. U sklopu kampanje "I malo nasilja je previše – učimo o roditeljstvu" na UNICEF-ovu online Kutku za roditelje i društvenim mrežama (UNICEF Hrvatska) dostupni su brojni videosavjeti i članci stručnjaka te informacije o dostupnoj stručnoj podršci roditeljima, a to im može pomoći da se lakše nose sa svakodnevnim izazovima roditeljstva i češće koriste poticajne odgojne metode. Fokus ovih sadržaja na svakodnevnim je situacijama koje roditelji često prepoznaju kao izazovne, poput postavljanja granica, emocionalne regulacije, razumijevanja dječjeg ponašanja i nošenja sa stresom u obiteljskom životu.
Ova kampanja nastavak je UNICEF-ova dugogodišnjeg rada na podršci roditeljstvu i prevenciji nasilja nad djecom u Hrvatskoj, uključujući kampanju "Prve tri su najvažnije", razvoj radionica za roditelje "Rastimo zajedno" te brojne edukativne sadržaje i alate za roditelje i skrbnike. U okviru novih aktivnosti planirana su i dodatna ulaganja u razvoj programa podrške roditeljima adolescenata.
Kampanja polazi od istraživanja "Nasilje u odgoju djece u Hrvatskoj: Što roditelji rade, kako razmišljaju i što je potrebno mijenjati", koje je UNICEF proveo u suradnji s agencijom Hendal d.o.o., uz stručnu podršku prof. emerite dr.sc. Marine Ajduković i izv. prof. dr. sc. Miroslava Rajtera, a rezultati su predstavljeni javnosti. Istraživanje je poslužilo kao odlična baza za preventivno djelovanje, budući da je donijelo sveobuhvatan uvid u roditeljska znanja, stavove, odgojne postupke, socio-kulturne i rodne norme roditelja i skrbnika povezanih s nasiljem prema djeci i adolescentima u obitelji.
Istraživanje upućuje na potrebu za sustavnom podrškom roditeljima i promjenom društvenih normi. Iako je njime utvrđeno da većina roditelja u Hrvatskoj vjeruje da su nenasilne metode odgoja učinkovite i dobre za razvoj djece, a da je tjelesno i psihičko kažnjavanje štetno, nasilni odgojni postupci ipak su i dalje vrlo prisutni u odgoju djece. Odgojni postupci poput udaranja, ponižavanja i prijetnji i dalje su česti, a događaju se u izazovnim situacijama – kada roditelji žele dijete naučiti ispravnom ponašanju, a posebno kada su u stanju stresa i izgube samokontrolu. Među najčešćim oblicima tjelesnog kažnjavanja ističu se udaranje po stražnjici, povlačenje za uši ili kosu te šamaranje, čija se učestalost povećava kako dijete odrasta. Psihičko kažnjavanje najčešće se očituje kao agresivno vikanje, vrijeđanje, posramljivanje te prijetnje udaranjem i napuštanjem.
– Pojedini roditelji još uvijek ne prepoznaju sve oblike tjelesnog i psihičkog kažnjavanja kao nasilje koje je štetno za djetetov razvoj, nego kao dio "strogog" odgoja. Jedan od četiri roditelja vjeruje da su nasilne metode učinkovite, dok jedan od pet smatra da dijete katkad zaslužuje šamar – pojašnjavaju rezultate istraživanja iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku. Činjenica da tisuće djece u Hrvatskoj i dalje trpe nasilje upućuje na to da problem nije dovoljno prepoznat, jer dio roditelja pojedine oblike tjelesnog i psihičkog kažnjavanja ne prepoznaje kao nasilje ni kao prijetnju zdravom razvoju djeteta.
Istraživanje je pokazalo da, kada se roditelje pita općenito o kažnjavanju, njih 20% navodi da fizički kažnjavaju svoje dijete, a 29% priznaje da se koristi psihičkim kažnjavanjem. Međutim, kada su roditelji odgovarali na pitanja o specifičnim metodama odgoja koje koriste, pokazalo se da je 50% roditelja zapravo koristilo neki oblik tjelesnog kažnjavanja, a 60% neki oblik psihičkog kažnjavanja u posljednjih godinu dana.
Stručnjaci angažirani na istraživanju upozoravaju da nasilje u odgoju ostavlja dugotrajne posljedice na djecu. Tjelesno i psihičko kažnjavanje utječe na njihovo samopouzdanje, sposobnost učenja i funkcioniranja u školi, na njihove odnose, uzrokuje probleme mentalnog zdravlja te može dovesti do samoozljeđivanja ili rizičnog i nasilnog ponašanja.
– Nasilje u djetinjstvu može trajno i u velikoj mjeri narušiti djetetov osjećaj sigurnosti, kao i njegov kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj, ostavljajući dugoročne psihološke i fizičke posljedice. U kasnijoj dobi, ta iskustva rezultiraju povećanim rizikom od razvoja kroničnih mentalnih poremećaja, poput depresije i anksioznosti, poteškoćama u formiranju bliskih i zdravih odnosa, slabijim školskim uspjehom i otežanim usvajanjem kognitivnih vještina. Isto tako, nasilje ostaje s djetetom. Djeca koja doživljavaju nasilje kod kuće suočavaju se s brojnim posljedicama koje mogu trajati cijeli život – dokazano je da iskustva nasilja mogu dugoročno utjecati na tjelesno i mentalno zdravlje djeteta. Nasilje može poremetiti emocionalni razvoj, a dijete često prenosi nasilje koje je doživjelo u svoje odnose s drugima. Oni koji su iskusili i doživjeli nasilje često ga smatraju normalnim. Također, izloženost nasilju u obitelji povećava rizik da će dijete biti izloženo i drugim oblicima nasilja. Važno je reći i da djeca koja odrastaju uz nasilje, imaju veći rizik da se i sama nasilno ponašaju prema vršnjacima, partnerima ili vlastitoj djeci – napominju iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
– Zajedno imamo obvezu i priliku informirati, osvještavati i širiti mrežu podrške kako bismo dosegli sve roditelje kojima je ona potrebna te potaknuli zajednice da u potpunosti prihvate – i normaliziraju – odgoj bez nasilja, ali i traženje podrške – kazala je Luisa Brumana, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku. Istraživanje je također pokazalo da na roditeljske prakse snažno utječu očekivanja okoline, nedostatak podrške u odgoju djece i vlastita iskustva iz djetinjstva.
Važno je istaknuti da se oko 70% roditelja suočava s obiteljskim nesuglasicama u vezi s odgojnim postupcima. Uz partnerske nesuglasice, najčešće su one sa starijim članovima obitelji. Istodobno, roditelji su izjavili da im najveću podršku u odgoju pružaju partner ili partnerica, no zadovoljstvo njihovom podrškom – kao i podrškom članova proširene obitelji i prijatelja – opada kako dob djeteta raste.
– Podrška roditeljima mora uključivati i rad s cijelom zajednicom. Gotovo polovina roditelja smatra da bi ih drugi roditelji gledali negativno ako ne koriste nikakav oblik psihičkog ili tjelesnog kažnjavanja. Na roditelje snažno utječu i bake i djedovi, s kojima, uz one međusobne, imaju i ponajviše nesuglasica oko odgoja djece. Potrebno je mijenjati ukorijenjene navike i društvene norme – naglasio je izv.prof. dr. sc. Miroslav Rajter na predstavljanu istraživanja.
Istraživanje je pokazalo i da su teže socioekonomske okolnosti, odnosno financijska nesigurnost, niža razina obrazovanja, problemi u partnerskim i obiteljskima odnosi povezani s većom upotrebom tjelesnog i psihičkog kažnjavanja.
– Jedan od četiri roditelja još uvijek vjeruje da su tjelesno i psihičko kažnjavanje učinkovite metode odgoja. Očevi vjeruju u to više od majki. Jedan od deset roditelja vjeruje da zabrana tjelesnog kažnjavanja dovodi do toga da djeca postanu razmažena i neodgojena – neki su od podataka iz istraživanja. UNICEF, u suradnji sa stručnjacima, želi mijenjati te stavove programima podrške roditeljima, jer i njima je potrebna pomoć da se nose s izazovima koje nosi roditeljstvo.
– U posljednjih 20 godina došlo je do znatnog smanjenja korištenja nasilnih odgojnih postupaka, posebice tjelesnog kažnjavanja. Roditelji često znaju što je ispravno, ali u trenucima stresa i frustracije posežu za metodama koje su i sami doživjeli kao djeca. Zato je ključno da im pružimo znanje, alate i podršku kako bi mogli odgajati djecu u sigurnom i nenasilnom okruženju – istaknula je prof. emerita dr.sc. Marina Ajduković prilikom predstavljanja rezultata istraživanja.
– Ljubav dolazi prirodno, ali roditeljstvo se uči. U trenucima frustracije i "gubitka kontrole", čak i roditelji koji znaju što je ispravno mogu pribjeći nasilnim metodama. Svaki roditelj ponekad treba podršku. Imamo dobre temelje na kojima možemo graditi, jer sve više roditelja u Hrvatskoj vjeruje da su nenasilne metode odgoja bolje za razvoj njihovog djeteta. Ipak, razlika između vjerovanja da su nasilni odgojni postupci štetni i činjenice da se takve metode još uvijek prakticiraju govori da je mnogim roditeljima potrebna podrška u prevladavanju izazova roditeljstva. Zato želimo podržati roditelje u učenju kako činiti ono što je najbolje za razvoj njihove djece. Želimo podržati roditelje u onome čemu teže – odgoju svoje djece s ciljem da postanu samopouzdani i uspješni ljudi. Također želimo podržati roditelje u suočavanju s izazovima i stresom koje roditeljstvo donosi – dodaju iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
No nije na odmet podsjetiti da nasilje nad djecom ima i dugoročne negativne posljedice za čitavo društvo. Ono, među ostalim, ima negativan ekonomski utjecaj na društvo, smanjuje ljudski potencijal i ugrožava društveni kapital. Primjerice, troškovi koji se pojavljuju kao posljedica nasilja uključuju hitne zdravstvene troškove, psihosocijalne usluge, socijalnu skrb, uključujući udomiteljstvo i smještaj djece, preventivne programe, ali i troškove dugoročnih posljedica kao što su troškovi u pravosudnom sustavu, prijenos nasilja među generacijama i drugo. Nasilje nad djecom također "poništava" dio ulaganja u obrazovanje i zdravlje djece. Jedan od podataka kaže da se troškovi suzbijanja posljedica nasilja procjenjuju u milijardama. Prema analizama kojima UNICEF raspolaže, troškovi nastali kao posljedica nasilja nad djecom mogu iznositi 5% BDP-a i više. Šteta za one direktno pogođene nasiljem ne može se mjeriti brojevima. Ispravljanje posljedica nasilja nad djecom, kako onih koje utječu na razvoj pojedinca tako i onih koje se reflektiraju na društvo, složen je, dugotrajan i skup proces.
Zato se odgoj djece bez nasilja, dodaju iz UNICEF-a, tiče svih nas. Ostali članovi obitelji, prijatelji i zajednica snažno utječu na to kako roditelji odgajaju svoju djecu i prenosi li se nasilje na nove generacije, stoga svatko od nas može odigrati aktivnu ulogu u prekidanju ciklusa nasilja i osiguravanju najbolje budućnosti za našu djecu. Iz UNICEF-a pozivaju sve koji utječu na živote djece, uključujući roditelje, bake i djedove, rodbinu, odgajatelje, učitelje, stručnjake u zdravstvu i socijalnoj skrbi kao i donositelje odluka da se uključe u stvaranje društva bez nasilja nad djecom u Hrvatskoj.
Upravo s ciljem podrške roditeljima, UNICEF i stručnjaci donose niz preporuka. Smatraju da je nužno ojačati zakonodavni okvir i dosljedno provoditi zabranu tjelesnog kažnjavanja djece, zatim prepoznati psihičko nasilje kao ozbiljan oblik ugrožavanja dobrobiti djeteta, uključiti pozitivno roditeljstvo u nacionalne planove i obrazovne kurikule, osigurati dostupne, inkluzivne i praktične programe podrške roditeljima, ali i osnažiti lokalne zajednice u promociji pozitivnog roditeljstva i nenasilnih roditeljskih praksi. Stručnjaci smatraju i da je važno razviti digitalne alate za edukaciju i savjetovanje roditelja, ulagati u usluge mentalnog zdravlja i psihosocijalnu podršku za roditelje, posebno one koji se suočavaju s izazovnim situacijama, provoditi javne kampanje koje promiču nenasilne roditeljske metode i smanjuju stigmu traženja pomoći, uvesti obaveznu edukaciju o pozitivnom roditeljstvu za stručnjake koji rade s djecom, jačati lokalne zajednice i međusektorsku suradnju, te aktivno uključiti medije, poslovni sektor i sport u promicanje nenasilnog odgoja djece.
– Zaštita od nasilja temeljno je pravo svakog djeteta. UN-ova Konvencija o pravima djeteta jamči pravo svakog djeteta na zaštitu od svih oblika nasilja i zanemarivanja. Ipak, nasilni odgojni postupci i dalje su stvarnost mnoge djece u našem društvu. Djeca koja doživljavaju nasilje u vlastitom domu, češće počinju širiti nasilje i izvan doma – u školi, na internetu, a jednog dana to prenose i na vlastitu djecu, nastavljajući tako međugeneracijski krug nasilja. Prekinimo zajedno takvu praksu na dobrobit djece i cijelog društva – poručuju iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
To je i glavni problem što je svako drugo djete tjelesno kažnjavano, znači njih pola prođe bez tjelesnog kažnjavanja za vjerojatno neku glupost koju su napravili. Ja uvijek kažem da su me roditelji trebali više tući da bih možda bolje prošao u mladosti, a danas ti nude razgovore o osjećajima nakon što ti je klinac zapalio Vijesnik ti sa njime moraš na lijep način pričat da se on ne bi uvrijedio i osjetio povrijeđenim, realno šamarao bih svog sina dok mu ne bi izbrisao osnovnu školu da mi nešto tako napravi, a onda bi sjeo i počao glavom lupat u zid da shvatim gdje sam ja pogriješio u odgoju da mu je tako nešto palo na pamet. Šiba je izašla iz raja, dobra, odgovorna i poslušna djeca nemaju problema.