"Treba doći u proljeće, kada ožive mali vrtovi i kad se okite dvorišta, pa potok pojuri prema jutarnjoj smjeni. Treba doći u proljeće, kad Pongračevo zazeleni i kad sve to ne košta ništa u ovom kvartu bez groblja i bez rodilišta", stihovi su Trešnjevačke balade Zvonka Spišića koji najbolje opisuju život u ovom mnogima najljepšem kvartu u Zagrebu.
Pongračevo je kvart omeđen sa zapada potokom Črnomercem, sa sjevera Klanječkom ulicom te trasom „Samoborčeka“ do Selske ceste, s istoka Selskom cestom te s juga Ozaljskom ulicom. To zemljište je do kraja 20-ih godina 20. stoljeća bio u vlasništvu celjske obitelji Pongratz koja ga je tada prodala gradu, a grad je na njemu počeo graditi više naselja namijenjenih radnicima. 1927.-1928. je izgrađeno naselje u bloku Selska-Lošinjska-Creska (dio postoji još i danas, na uglu Selske i Ozaljske, a dio je srušen i nalazio se na mjestu današnjeg Umirovljeničkog doma otvorenog 22.12.1981.), a 1931. je izgrađeno naselje za radnike ZET-a u ulicama iza današnje zgrade Name na Remizi. Ostatak naselja je izgrađen obiteljskim kućama uz dio uz potok Črnomerec na kojem se nalazi nogometno igralište nekadašnjeg NK Končar, a na kojem je tokom i poslije Drugog svjetskog rata bio logor za vojne zarobljenike, prvo partizane, a zatim, nakon rata, Nijemce zarobljene pri kapitulaciji, piše Mapiranje Trešnjevke.
S istočne strane kvarta se pak dugo vremena nalazio vojni posjed koji je na starim kartama bio označen kao „Logor“, a u doba Jugoslavije je tamo bio kompleks skladišta. Nakon odlaska JNA su barake srušene i počela je izgradnja stambenih zgrada, a na stari izgled podsjeća još jedino drvored kestena uz Selsku cestu sjeverno od Baštijanove.
S vremenom je na prostoru stare kasarne niknuo novi kvart koji stanovnici zovu Selska ili Novo Pongračevo. Gradila ga je tvrtka GiP Pionir. U jesen je kvart dobio i osnovnu školu "Pongračevo". Međutim, još uvijek nema bankomata na špto se mnogi žale.
Sjeverno od prostora kasarne je još od 30-tih godina bila punionica vatrogasnih aparata koju je osnovao Srećko Pastor (vidi link sa filmom!) i koja se tokom vremena pretvorila u tvornicu „Pastor“. 15.11.1963. počela gradnja tvornice vatrogasnih aparata „Pastor“ na čijem je prostoru danas podignut poslovni objekt nakon što je proizvodnja preseljena u Rakitje 2006. godine.
