Kada su se prije točno dvije godine useljavali u Studentski dom Cvjetno naselje s najnužnijim stvarima i obiteljskim dragocjenostima u kutijama i plastičnim vrećama, osjećali su optimizam. Mislili su da će obnova njihovih potresom razrušenih domova trajati maksimalno godinu dana i da će se nakon toga vratiti normalnom životu.
Odabrali najskupljeg izvođača
Dvije godine poslije oko 180 Zagrepčana kojima su domovi stradali u potresu još uvijek živi u Hostelu Arena i napustila ih je svaka nada. Optimizam je nestao, a čekanje početka obnove uzelo je svoj danak na njihovu psihičkom i fizičkom zdravlju. Otkako su u rujnu 2020. iz Cvjetnog preseljeni u hostel Arena, petero stanara je umrlo, neki od posljedica koronavirusa, drugi od malignih bolesti koje su ondje sve češća pojava.
Nije lako ni djeci svih uzrasta koja ondje odrastaju. Oni najmlađi ni ne sjećaju se života prije potresa. Stanarima hostela više je puta obećavano da će dobiti psihološku pomoć koja im je prijeko potrebna, međutim, još ih nitko nije posjetio.
Izbjegavaju ih i političari. Prvih mjeseci i uoči lokalnih izbora svi su ih obilazili i obećavali rješenja. U goste su im posljednji put u listopadu došli dogradonačelnik Luka Korlaet i sada već bivši ministar graditeljstva Darko Horvat. Gradonačelnik Tomislav Tomašević, kažu, nije ih posjetio otkako je pobijedio na izborima.
– Kada će se početi obnova? Koliko ćemo to platiti? Što će biti s nama? U ove dvije godine postavili smo puno pitanja, a nismo dobili nijedan jedini odgovor – kaže Gabrijela Drndelić.
Njezin stan u zgradi na Langovu trgu ima crvenu naljepnicu. Ljetos je i zapaljen pod nerazjašnjenim okolnostima. Predala je, kaže, i papire za gradski stan, no nije ga uspjela dobiti. Od 56 prijava njih samo 25 zadovoljilo je uvjete, izvijestili su iz Grada krajem siječnja. U tom je broju samo pet obitelji, kažu nam u hostelu. Većina se za stanove nije prijavila, a razlog su financije, objašnjavaju. Još uvijek, naime, ne znaju koliko će ih koštati obnova.
– Supruga i ja dosad smo uložili 70.000 kuna. Susjedi u zgradi još uvijek se nisu dogovorili što i kako, a odabran je i najskuplji izvođač. Da ne govorim o tome da mnogi od nas još uvijek dobivaju račune za stanove u kojima ne živimo već dvije godine – govori pak gospodin Šorman, hrvatski branitelj čiji dom na Svačićevu trgu ima crvenu naljepnicu. Otkako je u hostelu, dodaje, ugrađena su mu dva stenta. Ni Silvija Bedeničar, samohrana majka srednjoškolca Borne, također nije predala papire za gradski stan.
– Osim za sina, skrbim i o roditeljima, a zbog problema s kralježnicom često sam na bolovanju. U Areni barem znam da imaju topli obrok ako me zdravlje opet izda – govori Silvija, čija kuća na Kozjaku ima crvenu naljepnicu.
Smještaj u studentskom domu, kaže ona, a slažu se i svi okupljeni, bio je bolji nego ovaj u hostelu.
– Onaj je prostor namijenjen dugom stanovanju, a ovdje živimo već godinu i pol u sobama predviđenima da se u njima prespava jedna noć!
Treći Uskrs izvan domova
Kao i većina stanara, Silvija je odavno predala dokumentaciju potrebnu za obnovu, no poziv još čeka.
– U svibnju su me zvali iz mobilnog tima i rekli da će me kontaktirati. Taj poziv još čekam – dodaje. Ipak, bilo je i lijepih trenutaka. U hostelu skupa proslavljaju blagdane, a djeca su lani o trošku grada provela i neko vrijeme na moru. Stanari Arene, osobito umirovljenici, voljeli bi da se uvedu sadržaji kako bi mogli razmišljati o nečem drugom, a ne samo o potresu. Zbog depresije, kažu, mnogi ni ne izlaze iz svojih soba već godinu dana, a svi skupa polako se gase i odustaju od borbe.
– Srećom, sa mnom je ovdje moja dalmatinka Coco. S njom se šećem pa upoznajem druge vlasnike pasa s kojima ne razgovaram o potresu – kaže Gabrijela.
Stanovnici hostela, prognanici u vlastitom gradu, uskoro će proslaviti treći Uskrs izvan svojih domova. Kao i onog prvog, želja im je svima zajednička – počnite s obnovom kako god znate! Samo počnite!
Video: Usporedili smo cijene žičara u Europi: Put do Sljemena turisti će plaćati kao u francuskim Alpama
I dalje ne razumijem taj princip obnove privatnih stanova. Grad je dao privremeni smjestaj dok ljudi ne "stanu na noge". A budimo realni - vlasnik stana u centru Zagreba nije bas najugrozenija socijalna kategorija. Pola ovih kaj su fakat sirotinja je ionako dobilo gradski stan...