Ime je dobio po ocu, slavnom agronomu i genetičaru podrijetlom iz Mađarske. Majka mu je bila Zagrepčanka, a imao je dva mlađa brata. Emil je postao kipar, a Oto znanstvenik. Samozatajni genijalac Gustav Bohutinsky, pak, postao je jedini hrvatski arhitekt koji je studirao u Bauhausu, a u Jadranskoj ulici na Tuškancu ostavio je zagrebački biser inovativne filozofije i estetike te slavne umjetničke škole koja ove godine obilježava 100. obljetnicu.
Ispiti kod Iblera k’o od šale
Rođen je u Križevcima 1906., a nakon što mu je otac obolio od kolere i iznenada umro, tada 14-godišnji Gustav s mamom Margaretom i braćom preselio se u metropolu. Ljubav prema arhitekturi razvio je još u djetinjstvu pa je nakon završetka Realne gimnazije upisao dvije godine Graditeljskog odjela Tehničke srednje škole, a u jesen 1926. i napredni studij arhitekture pod vodstvom slavnog Drage Iblera na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, čiji je rektor tada bio Ivan Meštrović. Ispite u “Iblerovoj školi” polagao je “k’o od šale”, a nakon tri uspješne studijske godine 1929. odlučio je uzeti pauzu.
Posvetio se studijskim putovanjima, a među njima i boravku u Bauhausu u razdoblju Dessaua, gdje je pohađao znameniti pripremni tečaj. Riječ je o eksperimentalnom šestomjesečnom programu, zaštitnom znaku škole, u kojemu su studenti trebali temeljito preispitati sva dotad stečena znanja i konvencije, a ondje je imao prilike učiti od Josefa Albersa, Oskara Schlemmera, Joosta Schmidta, pa i Vasilija Kandinskog.
Po povratku u Zagreb surađivao je s poznatim arhitektima među kojima su bili Stjepan Planić, Stanko Klisko, Mladen Kauzlarić... Počeo je tada djelovati i samostalno pa je 1939. pokrenuo arhitektonsku praksu u suradnji s Veljkom Kauzlarićem, kolegom iz “Iblerove škole”, s kojim je podignuo nekoliko višestambenih zgrada u Donjem gradu i na Trešnjevci. Imao je 43 godine kada je postao profesor na Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu, no ubrzo je, nezadovoljan društvenim i stvaralačkim prilikama u zemlji, napustio Hrvatsku kako bi ostvario svoj mladenački san, otišao u SAD. Put ga je vodio preko Njemačke, Italije i Australije, gdje se dulje zadržao čekajući da Amerika odobri nove kvote za imigrante.
Živio je u Melbourneu, a 1956. postao je i australski državljanin. Dvije godine poslije otišao je u Chicago, gdje je nastavio arhitektonsku karijeru te projektirao nekoliko stambenih i poslovnih zgrada. Potom se preselio u Kaliforniju, a nakon toga i u Honolulu, gdje je uglavnom radio stambene i trgovačko-poslovne objekte. Na Havajima je i umro 1987., u 81. godini, a pokopan je u Melbourneu.
Koliko je poznato, nikada se nije ženio ni imao djece, a život je posvetio svojoj prvoj ljubavi, arhitekturi. Njegovo je najpoznatije i najupečatljivije zagrebačko ostvarenje Atelijer Bohutinsky, koncipiran kao jednostavan pravilni kubus ukomponiran na kosini brežuljkastoga terena koji je projektirao za brata Emila.
Na obiteljskoj kući i u atelijeru u rezidencijalnoj zoni zapadnoga dijela grada počeo je raditi 1939., a iako je zdanje koje je danas u vlasništvu dizajnera Stipe Brčića doživjelo poneke obnove, svojom jednostavnom formom, ravnim krovom, velikom staklenom stijenom, osvjetljenjem koje pada pod pravim kutom te materijalima koji su korišteni pri gradnji, opekom, armiranim betonom i staklom, desetljećima svjedoči o prisutnosti bauhausovskog utjecaja kojima je Gustav Bohutinsky obogatio metropolu.
Velik trag u vizualnoj kulturi
Škola za arhitekturu i primijenjenu umjetnost nazvana Bauhaus osnovana je u Weimaru u Njemačkoj 1919., po završetku Prvoga svjetskog rata, i trajala je do 1933., kada su je nacionalsocijalisti zatvorili zbog progresivnih i liberalnih ideja koje je poticala. Djelovala je u tri grada, u Weimaru do 1926., u Dessauu do 1932. i kratko prije zatvaranja u Berlinu, a vodili su je istaknuti arhitekti Walter Gropius, koji je bio i osnivač, Hannes Meyer te Mies van der Rohe. I premda je trajala svega 14 godina, ostavila je velik trag.
– Bauhaus je trajno promijenio arhitekturu, oblikovanje, fotografiju, dizajn i cjelokupnu vizualnu kulturu. Prepoznatljiv je ponajprije po produkciji funkcionalnih i dobro dizajniranih predmeta te arhitekturi geometrijski čistih i jednostavnih volumena i oblika – objašnjava prof. dr. Karin Šerman, arhitektica i teoretičarka arhitekture te profesorica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
Turistička sezona još nije ni počela a ovi već plaću