Školuju se za najatraktivnije i najperspektivnije zanimanje budućnosti. Kad završe četverogodišnju školu, bavit će se “profesijom 21. stoljeća”, jednom od najtraženijih u razvijenim zemljama Europske unije.
Kao ekološki tehničari bit će stručnjaci za zaštitu prirode, zbrinjavanje i preradu otpada, reciklažu i dobivanje sekundarnih sirovina, zaštitu pitkih voda te očuvanje rijetkih biljnih i životinjskih vrsta i ekosustava. Rade u zavodima za javno zdravstvo, tvornicama kemijske, tekstilne, prehrambene i drugih industrija, u nacionalnim parkovima, laboratorijima, na uređajima za pročišćavanje otpadnih voda...
Slabo ih zapošljavaju
No unatoč širokom spektru ustanova i tvrtki u kojima bi mogli raditi, za njih previše posla baš i nema. Na stotine njih godinama čeka zaposlenje, požalila se jedna majka čiji je sin među njima, pitajući koja je svrha školovanja ako za to zanimanje u Hrvatskoj nema odgovarajućeg radnog mjesta. Nova Uredba o gospodarenju otpadom mnogima ulijeva nadu da će ekološki tehničari konačno dočekati svoje mjesto pod suncem, a nadaju se tome i učenici 4.e razreda u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga, jedinoj u Zagrebu u kojoj djeca mogu upisati smjer ekološkog tehničara. Od njih 28, koliko ih ima u razredu, većina namjerava upisati fakultet. Jer slaba im je perspektiva, slažu se ovi maturanti, samo sa završenom srednjom školom.
– Ako ne upišemo fakultet, zaposlit će se nas jedno ili dvoje, a radi se u tvrtkama u kojima se na ta radna mjesta raspisuje natječaj svakih trideset ili četrdeset godina. Ostali će se zaposliti izvan struke, obično u dućanima, kioscima... – govore maturanti, dodajući da je program škole dobro organiziran, no tržište jednostavno ne prepoznaje njihovo zanimanje. Za većinu je tako Agronomija fakultet broj jedan, no idu i na Kemijski inženjering, PMF, sva visoka učilišta kojima su primarni predmeti kemija, biologija, fizika... Uglavnom su to učenici koji iz osnovne škole dolaze kao odlikaši.
– Problem je što će većina poslodavaca radije obučiti nekoga od već postojećih zaposlenika nego otvarati novo radno mjesto i zaposliti nekog od ekoloških tehničara – kaže Željko Krstanac, razrednik 4.e.
Čak 70 sati na terenu
No unatoč tome, dodaje Krstanac, interes za upis u ovaj smjer ne jenjava, najviše zbog velikog broja sati terenske nastave u drugom i trećem razredu.
– Na terenu provode 70 sati godišnje. Rade analize vode Bundeka i Jaruna, Save, špilje Veternice, obilaze Zagrebačke otpadne vode, radili su i analizu zemlje s Brijuna... Kad su u školi, pak, puno su u laboratoriju – kaže Krstanac. O zaštiti prirode ekološki tehničari brinu se čak i u slobodno vrijeme i za velikog odmora, nastojeći kod drugih probuditi svijest o ekologiji. Još uvijek tako na hodnicima stoje natpisi koji upozoravaju na štednju energije, a u školi se obavezno odvaja papir, ali i boce, čijim se povratom prikuplja novac za maturalac onima kojima je potrebno.
Peticija zbog parka na Savici:
