U novom izdanju emisije Rezolucija Zemlja Večernjeg lista gostovao je Igor Podravac, jedan od osnivača tvrtke Premium Lab koja se više od petnaest godina bavi reciklažom otpadnih kemikalija. Komentirajući tezu da njegova tvrtka raste jer opasnog otpada ima sve više, Podravac je pojasnio kako je to zapravo pokazatelj razvoja industrije.
-Samo one industrije koje su slabije razvijene proizvode male količine otpada, stoga veća proizvodnja opasnog otpada u Hrvatskoj znači da se industrija samim time razvija - ističe Podravac dodajući kako je takav trend prirodan i prisutan u cijeloj Europi i svijetu, gdje svakim danom količine opasnog otpada nezaustavljivo rastu. Opasni otpad širok je pojam koji obuhvaća stotine ključnih brojeva po kojima se deklarira, a njegova specifična svojstva određuju na koji način može utjecati na okoliš i zdravlje ljudi. Tvrtka Premium Lab, pojašnjava Podravac, najčešće surađuje s velikim sustavima poput farmaceutske i automobilske industrije te postrojenjima za bojanje i lakiranje. Te industrije u svojim procesima koriste vrijedne kemikalije koje nakon obrade gube svoja početna svojstva i postaju opasni otpad. Podravac napominje da velike kompanije, čije su dionice redovito izlistane na burzi, izuzetno paze što se događa s njihovim materijalom.
-Oni u našim postrojenjima provode audite puno češće nego što to radi inspektorat koji nas također vrlo često obilazi. Jako paze što se događa s njihovim otpadom, na koji način se obrađuje i moraju imati uvid u cijeli postupak- objašnjava on, naglašavajući da se time osigurava iznimno visoka razina transparentnosti i odgovornosti. Osvrčući se na velike ekološke afere koje su potresle hrvatsku javnost, poput zloglasnih crnih točaka u Gospiću i Poznanovcu, Podravac nije skrivao zgražanje i nevjericu, a napominje da iako je sustav nadzora kretanja otpada u Hrvatskoj izuzetno dobro postavljen kroz moderne elektroničke baze podataka koje ne dopuštaju manipulacije papirima, neshvatljivo je, domeće, kako su se mogle stvoriti deseci tisuća tona ilegalno odloženog i zakopanog otpada.
-Rekao bih da je zakazalo apsolutno sve što nije trebalo zakazati. To nikome ne služi na čast. Kada je riječ o sanaciji, takve situacije, iako sasvim opravdano zvuče zastrašujuće zabrinutim građanima, za stručnjake ne predstavljaju nerješiv inženjerski problem. Vjerujte, onaj tko zna što radi točno zna postupke kako to treba napraviti, to je redovita praksa u cijeloj Europi- dodao je. Ipak, napominje da Specijalizirane stručne tvrtke i velike cementare, koje u svojim rotacijskim pećima postižu temperature znatno više od 1600 stupnjeva, raspolažu vrhunskom tehnologijom za sigurnu sanaciju takvog materijala bez ikakvog ugrožavanja okoliša. Unatoč postojanju rigoroznih kontrola, brojnih inspekcija i digitalnih tragova koji prate svaku tonu otpada na relaciji od proizvođača, preko prijevoznika, sve do oporabitelja, u Hrvatskoj i dalje nedostaje onaj najvažniji element.
-U gospodarenju otpadom najvažniji su cirkularni krugovi. Zaista, ako oni ne postoje, onda cijeli taj proces dolazi u veliko pitanje. Goleme količine otpada, iz kojih su netom izvučene korisne sirovine poput različitih vrsta plastike, na kraju priče moraju se negdje trajno i sigurno zbrinuti. Zbog potpunog nedostatka ozbiljnih postrojenja za termičku oporabu materijala, odnosno modernih energana koje otpad pretvaraju u korisnu energiju, taj materijal najčešće završava u inozemstvu, što predstavlja ogroman logistički i financijski problem- upozorava Podravac.
Zbog nepostojanja adekvatne domaće infrastrukture, materijal koji bi se u uređenom sustavu mogao iskoristiti za dobivanje energije masovno se izvozi u zemlje poput Austrije i Njemačke. Te uređene države naplaćuju izuzetno visoke iznose za preuzimanje i zbrinjavanje našeg otpada, a potom ga vrlo učinkovito koriste kao vrijedan energent u vlastitim industrijama. Hrvatska tako bespotrebno stvara goleme troškove plaćajući zbrinjavanje materijala, dok druge zemlje doslovno trljaju ruke i dobivaju jeftinu toplinsku energiju za svoje pogone. Podravac ističe da izgradnja samo jedne ozbiljne energane traje najmanje pet do šest godina, a dodatni nepremostiv problem stvara otpor u društvu. -Danas je više nego ikad izražen taj nimbi efekt, odnosno Not In My Back Yard -možeš graditi bilo gdje, ali nemoj samo blizu nas- ilustrirao je taj otpor zbog kojeg se građani apriori protive izgradnji bilo kakvih postrojenja u svojoj blizini, čak i kada su ona nužna.
Podravac je sažeo i izdvojio tri ključne stvari koje bi hitno trebalo implementirati i promijeniti u hrvatskom sustavu gospodarenja otpadom. Prvi i apsolutno najvažniji korak je potpuno zatvaranje cirkularnih krugova kroz masovnu izgradnju dodatnih postrojenja za obradu plastike i prijeko potrebnih energana. Drugi korak odnosi se na državne institucije i birokraciju.
-Danas imate veliki problem da se svi boje potpisati neki dokument zato što ih nadziru ili nitko ne želi preuzeti takvu odgovornost. Strah u velikoj većini slučajeva dolazi od neznanja i nepoznavanja materije- upozorava stručnjak. Zbog toga snažno apelira na sustavno osnaživanje i stručnu edukaciju ljudi na terenu kako bi sa znanjem i bez ikakvog straha izdavali ili ukidali dozvole sukladno propisima- navodi Podravac. Kao treću ključnu točku, predlaže potpuno novi smjer. -Ovo što se događa s otpadom je možda i dobar trenutak da se napravi novi početak, da se napravi jasna strategija i da se odrede precizni prostorni planovi- zaključio je.
Otvori KEKS Pay
I u Hrvatskoj neki trljaju ruke. Ne, institucije nisu uopće zakazale, institucije su svjesno sudjelovale pri uvozu opasnog i drugog otpada u Hrvatsku. Nitko, pa čak ni HDZ-ovi uhljebi u tim institucijama ne mogu biti toliko glupi da ne znaju što se prevozi u tisućama kamiona.