Uoči parlamentarnih izbora u Srbiji 25. listopada, na kojima bivši predsjednik Aleksandar Vučić pokušava ponovo postati premijer, a lista "Studenti pobjeđuju" pokušava višemjesečne ulične prosvjede pretvoriti u izbornu pobjedu i demokratsko svrgavanje Vučićeva režima, u studiju VečernjegTV razgovarali smo s Dorotejom Antić, jednom od "studenata u egzilu". Jednom od šestero studenata koji su se zatekli u Hrvatskoj u trenutku kad je vlast u Srbiji njih ukupno dvanaestero javno proglasila rušiteljima ustavnog poretka i krenula progoniti.
- Godinu i po dana mi se nalazimo de facto u političkom egzilu. Nas šestero, koji smo se ovdje zatekli, čak smo i na nacionalnoj potjernici. U jednom trenutku su nam oni pasivizirali dokumente, putne isprave. Pokušali su raspisati čak i međunarodnu potjernicu. Međutim, Interpol je to odbio zbog banalnosti slučaja i zato što je to evidentno od samog početka bio fabriciran, montirani politički postupak. Samo sa ciljem da nas skloni sa ulice - kaže Doroteja Antić.
U nedjelju navečer Vučić je, kao posljednji svoj potez na mjestu predsjednika prije davanja ostavke, abolirao i vas. Što vam to znači uopće? - Mi smo bili izuzetno bijesni kada smo čuli za to. Iz više razloga. Prvenstveno zato što on, kao sad već bivši predsjednik, nema pravo da to radi, čak ni po zakonu, a drugi razlog je to što je on opet iskoristio nas i našu grupu. Iz koje je, eto, nas šestoro provelo 18 mjeseci u političkom egzilu, a drugih šestero sedam i pol mjeseci u pritvoru, prvo zatvorskom, a onda i kućnom. Dakle, on je nas opet odlučio iskoristiti u političke svrhe, u okviru svoje predizborne kampanje, kako bi opet prikupio nekoliko jeftinih političkih poena na naš račun. Zašto je to uradio? Mi pretpostavljamo da je razlog prvenstveno to da bi pred svojim biračima, kao i pred Europskom unijom, još jednom ispao veliki vođa, veliki milosrdnik koji, eto, čak i najgorima, čak i kriminalcima koji se terete za ozbiljno djelo, kao što je pokušaj rušenja ustavnog poretka, oprašta, udijeljuje milost i vraća im slobodu. On je zapravo time dokazao da je to od početka jedan fabriciran, montirani slučaj koji nikad nije imao nikakvo utemeljenje u zakonu. Ne postoji ni jedan dokaz protiv nas. On ga je i pokrenuo kad je bio povoljan politički trenutak za to, prije jednog od najvećih protesta u povijesti Srbije, koji se dogodio 15. ožujka 2025., i sad je opet upotrijebio našu grupu i naš slučaj, baš iz tog razloga zato što je to u ovom trenutku bilo povoljno. Različiti odvjetnici tvrde da ovo ustvari nije zakonski relevantno. Aboliciju, što je on sada uradio u našem slučaju, prema Zakonu o pomilovanju predlaže Ministarstvo pravde. Mi smo jučer dobili informaciju da Ministarstvo pravde ne zna koga je bivši predsjednik pomilovao i da spram toga što je on rekao pri podnošenju ostavke neće dalje ni djelovati. Dakle, predsjednik je navodno nama vratio slobodu, mi bismo sada navodno teoretski mogli ići u Srbiju, međutim, ne možemo jer naši odvjetnici nisu dobili nikakvo rješenje od Višeg suda u Novom Sadu koji protiv nas vodi postupak, gdje nam se sudilo za isti taj pokušaj rušenja ustavnog poretka. Dakle, mi nemamo nikakvu pismenu potvrdu za to. Ta odluka nije službena. On je naprosto to uradio da bi se oprao pred određenim ljudima. Iako mi trenutno nemamo nikakve opipljive benefite od toga.
•Ne biste se usudili vratiti u Srbiju? - Ne, mi zapravo sad nemamo nikakvu potvrdu da je nacionalna potjernica za nama ukinuta. Nemamo nikakvu garanciju da nas oni pri prelasku granice ne bi priveli. Pri čemu, također vrijedi naglasiti, ja smatram da mi nismo sigurni dokle god je Srpska napredna stranka na vlasti. A trenutno je v.d. predsjednika Ana Brnabić, dakle desna ruka Aleksandra Vučića, i ja stvarno ne smatram da se mi možemo osjećati sigurno dokle god oni vode tu državu.
Znači, da rezimiramo, ta situacija s tom abolicijom je u stilu: kadija te tuži, kadija ti sudi, kadija te abolira, a još prije nego što te je tužio kadija je i organizirao u izravnom TV programu jednu javnu klevetu? Nabacali su sve moguće etikete na vas. - Točno.
Vratimo se malo unatrag. Za naše gledatelje koji možda nisu to tada pratili, na temelju čega su, dakle, producirane te optužbe da ste vi rušili ustavni poredak? - Tu moram prvo dati malo konteksta. Na sastanku je bilo nas sedmero članova STAV-a, neformalne aktivističke grupe Studenti protiv autoritarne vlasti, koja je nastala još početkom 2024. godine, prije pada nadstrešnice i prije početka masovnog vala protesta koji evo već dvije godine gotovo traju u Srbiji. Također, bilo je tu i pet članova lokalne opozicijske stranke Pokret slobodnih građana. Mi smo s tim ljudima bili u kontaktu zato što su oni jednostavno uvijek bili spremni reagirati na bilo kakvu vrstu nepravde i korupcije. Oni su također bili jedni od aktivista koji su prvi pokretali proteste u Novom Sadu nakon pada nadstrešnice 1. studenog 2024. godine. Na tom smo sastanku sjedili u jednoj prostoriji u kojoj smo često sjedili, i doslovce smo hipotetički razgovarali o tome što bi se moglo dogoditi 15. ožujka na velikom protestu u Beogradu. Ono što je najzanimljivije je to što je na tom sastanku bilo nas 11. Dvanaesta osoba koja je optužena u našem slučaju uopće nije bila u toj prostoriji, već u drugoj prostoriji. Dečko koji je proveo sedam i pol mjeseci u pritvoru sastanku nije prisustvovao i do dan-danas vjerojatno ne zna točno o čemu smo mi na tom sastanku pričali. Njega je snimila sigurnosna kamera nakon što je izlazio iz te zgrade. Jedna kolegica koja je sjedila s nama u sobi, dok smo sastančili, nije rekla ni jednu riječ. I mi smo poslije saznali, dakle, da je taj naš banalan razgovor, koji se doslovno svodio na hipotetičke scenarije o tome što bismo eventualno mogli uraditi ako uopće stignemo proći i ući u Beograd, bio ilegalno snimljen od strane Bezbednosno informativne agencije (BIA).
Kako je bio snimljen? - Deset mjeseci prije tog sastanka ta je prostorija bila ozvučena. Tajno, naravno. Nitko nije imao taj podatak da je ta prostorija toliko dugo bila ozvučena. Nalog za prisluškivanje je glasio na osobu koja u toj prostoriji praktično nije provodila nikakvo vrijeme, koja živi u Beogradu, i koja je jedna političarka iz Beograda.
Nalog je bio sudski odobren? - Nalog je bio sudski odobren, ali nalog nije glasio ni na jednu od osoba koja je na tom sastanku u tom trenutku bila. Samim time to se ne bi smjelo koristiti na sudu kao dokaz u našem slučaju. A drugi razlog zašto se ne bi smjelo koristiti je zato što je istu tu snimku BIA prvo dala medijima koji su to objavili na svojim prorežimskim kanalima. Na pet kanala u isto vrijeme dan kasnije. Dakle, mi smo sastanak imali 12. ožujka, a već 13. ožujka uvečer je snimka izašla na pet televizijskih kanala, snimka dva sata našeg sastanka, dok su ljudi sjedili u studiju i komentirali. I tumačili što smo mi ustvari htjeli raditi, kako smo htjeli srušiti državu.
Da, tumačili s vrlo negativnom interpretacijom... - Tako je. Mi se često šalimo na taj račun, ali nama je tehnički presudio Informer prije nego što je to uopće stiglo do institucija. Tek nakon što je to bilo u medijima, mi smo dobili informaciju da počinju privoditi naše suborce koji su ostali u Novom Sadu, da nam ukidaju dokumente, da smo na potjernici. I postupak protiv nas je sudski zapravo pokrenut tek prije jedanaest mjeseci, a mi smo već 18 mjeseci u egzilu.
Vi ste se u trenutku objave te audio snimke već nalazili u Hrvatskoj na unaprijed isplaniranom putovanju? - Mi smo došli u Dubrovnik na jedan festival zato što su nas zvali da govorimo na tribini o studentskim protestima. Dakle, mi smo sastanak imali 12. ožujka uvečer, a 13. rano ujutro smo mi već letjeli za Dubrovnik. Plan je bio da ostanemo dvije noći, tri dana. Mi smo svi pošli s jednim rancem, ne očekujući naravno ovakav scenarij. Svi imamo priču kako zamalo nismo otišli na taj put, ali smo na kraju odlučili otići zato što je organizatorima bilo važno da dođemo i podijelimo svoja iskustva. Odlučili smo otići i planirali da stignemo nazad na taj protest 15. ožujka u Beogradu. Međutim, ispalo je drugačije. Pošto smo 13. uvečer zapravo saznali što se događa, odlučili smo ostati tu dok ne vidimo kako se situacija razvija. I, eto, ostali smo osamnaest mjeseci.
Kako ste se osjećali kad je to sve buknulo, i kad je ta specijalna televizijska emisija krenula, i kad su puštane te audio snimke s tim interpretacijama da ste vi praktički teroristi? Vjerojatno je to bio neki strah, ali: kad je kod vas bio najveći strah ili kad je prošao taj strah? - Moram priznati da je u tom trenutku bilo dosta nezgodno svima nama jer je izuzetno bilo neizvjesno što će se s nama dalje dogoditi. Naravno, nastupila je neka doza straha i bijesa, ali mi smo, nažalost, i ranije kao grupa bili targetirani u prorežimskim medijima izuzetno intenzivno. Mjesecima unazad, godinu dana unazad gotovo. Tako da nam to nije bilo strano. Zapravo, pošto smo mi trpjeli razne oblike pritisaka i ranije, i primali brojne prijetnje, iskreno nismo u tom trenutku percipirali koliko daleko situacija može otići. I pomislili smo: OK, napravili su još jedan show u medijima, ali pretpostavljamo da će se situacija kroz nekoliko dana razriješiti. Međutim, to nije bilo tako. Ovaj put su odlučili da to istjeraju do kraja na neki način. I da nas apsolutno uklone iz te borbe. Od početka smo im smetali i na kraju su odlučili da nas se riješe.
Kakva su iskustva prošli vaši kolege koji su hapšeni, odnosno ostali su u Srbiji i proveli su, rekli ste, po sedam mjeseci u nekom obliku pritvora? - Da. To su grozna iskustva. Mi smo, na sreću, sad s njima u kontaktu, ali to je zaista bio jedan stravičan period pošto su njima pritvor konstantno produživali. I svaki put kad smo se ponadali da je konačno sad možda kraj, oni ga opet produže i drže ih duže i duže. Na kraju je pitanje bi li ih pustili iz zatvorskog pritvora u Novom Sadu da jedna od kolegica koja je tamo ostala nije danima štrajkala glađu i žeđu. To je zapravo bila okosnica da se oni puste iz zatvorskog pritvora i prebace u kućni. Mislim, svatko tko je ikada bio u kontaktu s bilo kim tko je preživio zatvorski pritvor zna da su to stravični uslovi. Oni vas ne rangiraju po stupnju zločina koji ste počinili, tako da mi imamo situaciju da su naši prijatelji aktivisti, koji su privođen zbog protesta, sjedili u ćelijama s masovnim ubojicama. Sa silovateljima. Tako da to su zaista grozne priče. Grozni uvjeti. Mnogi od njih su se i razboljeli. Imali su ozbiljnih problema zdravstvenih. Dakle, to su neke traume koje nitko neće nikad moći da im nadomjesti.
Da, vi ste zapravo na političkoj optužnici, oni su bili politički zatvorenici, vi ste politički u egzilu. Sve to zapravo može, a i ne mora, završiti na izborima koji su 25. listopada. Ovisi o ishodu tih izbora. Kako gledate sada na te izbore i na početak kampanje? Bivši predsjednik i sada kandidat za premijera, Aleksandar Vučić, ima u Beogradu u subotu jedan veliki skup, ali posljednjih dana je intenzivno po cijeloj Srbiji u kampanji. Ali i kampanja liste "Studenti pobjeđuju" je započela i kandidat za premijera, profesor ilija Srdanović, je također u kampanji. Što vam se čini? Što se sada događa - približite našim čitateljima - iz vaše perspektive? - Moram priznati da sam ja u grupi skeptika zato što je meni malo teško povjerovati da poslije toliko godina maltretmana, koji ljudi u Srbiji proživljavaju od strane Srpske napredne stranke, sad zapravo postoji šansa. I stvarno osjećam da postoji šansa zato što mi ovo što gledamo posljednje dvije godine skoro na ulicama u Srbiji nismo nikada do tada vidjeli. Dakle, vi ste spomenuli da su studenti službeno otpočeli svoju kampanju, međutim, oni su de facto u kampanji već 23 mjeseca.
Ali i to prikupljanje potpisa za listu je opet neki način drukčiji oblik. - Tako je. I oni su sada odlučili da ponovo, iako su to radili i ranije, idu po cijeloj Srbiji, od mjesta do mjesta, od grada do grada, od sela do sela, i razgovaraju s ljudima. Dakle, neka vrsta "door to door" kampanje. Ona se sada pokazuje kao izuzetno uspješna. Imamo pokazatelje da postoji ozbiljna šansa da studenti pobijede Srpsku naprednu stranku na izborima. Međutim, ono na što se moramo pripremiti je da će oni, kao vrlo iskusni mafijaši i kriminalci, opet pokrasti izbore. I da postoji velika šansa da će biti masovne krađe glasova. Da će biti masovno dovoženje birača iz Republike Srpske, naprimjer, kako bi povećali svoje brojke. Da će biti brojnih nepravilnosti na izbornim mjestima širom Srbije i da naprosto na kraju mi ne možemo do tog dana biti sigurni kakav će točno biti ishod. Ja se osobno čak bojim i nekih nasilnih trenutaka i ispada. Mi smo to vidjeli i na lokalnim izborima, koji su bili ranije ove godine za nekoliko manjih mjesta i sela, gde su doslovce jednog od naših prijatelja aktivista iz Novog Sada, koji je pod istim ovim postupkom kao i mi, batinaši Srpske napredne stranke zamalo ubili. Gazili ga, tukli ga, prijetili da će mu odsjeći prste ako ne bude vikao da je "Aca predsjednik". Dakle, oni su spremni na sve. Tako da mi ne možemo biti sto posto sigurni što će biti ishod, ali šansa postoji. Studenti su napravili ogromnu stvar, ogroman pomak, probudili su građane, probudili su sela koja se nikad dosad nisu budila, tako da ja vjerujem da postoji neki temelj da budemo iole optimistični.
Je li prednost ili mana to što je taj studentski pokret, koji je nosio toliko dugo te prosvjede na ulicama, bio bez lidera... Očito sada ima profesora Srdanovića kao glavno lice, ali je ostao do zadnjeg trena bez vidljivog lidera, bez nekog tko se profilirao kao čovjek na čelu kolone. Je li to prednost ili mana? - Smatram da je to prednost zato što je to jako dobro bilo percipirano od strane šire populacije u Srbiji, zato što su osjećali poslije jako dugo vremena kao da postoji jedna zajednica koja je spremna da se bori. Jedan kolektiv, jedan dosta dosta obiman kolektiv, heterogeni kolektiv. I da su svi zajedno spremni nastupiti kao Ujedinjeni front, i da sruše trenutnu vlast. Tako da ja mislim da je to dosta simpatija zapravo pobralo kod populacije u Srbiji. Međutim, naravno da je na kraju bilo neophodno da se profilira jedna osoba koja će se istaknuti kao lice zapravo pred kraj cijele ove borbe. Nadamo se da će 25. listopad na neki način biti kraj, i u isto vrijeme i dan kad će početi tek borba za oporavak Srbije.
Vidjeli smo jučer u vijestima da je predsjednik Rusije Vladimir Putin dao neku izjavu da se nada da će Vučić postati premijer, odnosno ostati na vlasti. Dosta jasnu podršku je osobno Putin izrekao, da je Vučić bio dobar predsjednik koji je pazio i na srpsko-ruske odnose. Vučić najavljuje u subotu na tom skupu u Areni da će imati nekog gosta iznenađenja. Čini se da on možda misli na nekog od državnika, nekog od možda predsjednika ili bivših ili sadašnjih, ili premijera bivših poput Orbana. Ne znamo koga, ali što mislite, tko će njemu davati podršku izvana? Mislite li da Vučić ima neku podršku od nekih državnika izvana, i iz Europe? Znamo da s Macron često izgleda kao da je u dobrim odnosima. Koliko je to za vas razočaravajuće? Ili za njega koliko je to jak adut, jaka karta koja njegove birače može uvjeriti da jedino on može Srbiju predstavljati u svijetu? - Pa ja vjerujem da to funkcionira na taj način da naravno da će diktator podržavati diktatora, i mafijaš podržavati drugog mafijaša, jer ruka ruku mije na kraju krajeva. Mislim, svi koji podržavaju Vučića i Srpsku naprednu stranku to rade zato što je tu bilo nekog interesa za njih. Dakle, nitko ga ne podržava zato što smatra da je on ili vrstan političar ili sjajan čovjek. To su sve neki interesi i ja vjerujem da iza toga stoje brojni dogovori, brojne povlastice i benefiti za svaku stranu.
Transakcijski jedan odnos? - Tako je. I ja sam sigurna da mi ne znamo ni pola toga ustvari, što je najtužnije od svega. Ja mislim da je veliki problem što neki dužnosnici unutar Europske unije podržavaju Vučića. Zato što bi trebalo da se Europska unija bori da joj Srbija, koja bi trebala biti trenutno na nekom putu da pristupi u jednom trenutku Europskoj uniji, da se bori da se tu uspostavi neka demokracija, koliko je to moguće. Ovo sad je toliko daleko od demokracije da ja to ne mogu dovoljno dočarati ni vama ni gledateljima. Dakle, mi doslovno živimo, to jest ljudi tamo žive u diktaturi. Ne znam tko bi mogao biti njegov gost iznenađenja na predstojećem skupu. Ne bih se iznenadila da to bude netko, kao što ste već spomenuli, od dužnosnika iz Europe. Na primjer, eto, Orban. Mada, nisam sigurna, možda ne mora ići toliko daleko, za njega bi bilo sasvim dovoljno možda da pozove Dodika. Njegovom biračkom tijelu bi to već bilo dovoljno zanimljivo. Tako da, vidjet ćemo nažalost, ali ja ne vjerujem da će taj skup biti veliki uspjeh. Zato što u posljednjim mjesecima se on sve više i više muči da prikupi neke veće količine ljudi na svojim skupovima i mitinzima.
Planirate li glasati na dan izbora i gdje? - Planiramo, svakako. Ono što nas može spriječiti je to da, ako ne dobijemo potvrdu da je taj naš postupak službeno prekinut, onda imamo situaciju gdje ne bismo smjeli ulaziti u ambasadu Srbije zato što to ne bi bilo sigurno. Ako dobijemo potvrdu da je to sve obustavljeno, da naš pasoš opet vrijedi i da naše osobne iskaznice vrijede, mi ćemo svakako glasati u ambasadi 25. listopada. Dat ćemo doprinos, ako je to ikako moguće, naravno.
Za građane Srbije koji su izvan Srbije, dakle i po Europi i po svijetu, koliko je to jednostavan proces da glasaju u u ambasadi ili u konzulatu? A koliko je i to komplicirano, jer vidjeli smo zadnjih dana u vijestima da se dosta dugo unaprijed treba najaviti da će netko glasati negdje u ambasadi i da onda to njegova općina ili grad mora odobriti da bi on mogao stvarno pristupiti glasanju. Je li to još jedan način da možda ti građani Srbije koji žive po svijetu i u Europi, pogotovo mladi, da se njihov glas što više smanji? - Naravno, mislim da smo imali situacije u posljednjih nekoliko dana i tjedana gdje smo dobivali konstantno dojave iz različitih država da srpska ambasada odbija ili na svaki mogući način otežava taj proces prijave. Mijenjali su e-mail adrese na koje bi građani trebali poslati zahtjeve, na primjer. Konstantno pokušavaju opstruirati taj proces, iako je sam proces prijave izuzetno jednostavan. Evo, ja sam osobno jučer, za slučaj da možemo glasati, podnijela svoju prijavu. Trebalo mi je svega pet minuta da popuni jedan izuzetno jednostavan formular i da ga pošaljem na mail konzulata ovdje u Zagrebu. Proces je izuzetno lak, a to može napraviti ogromnu razliku. Mi čak imamo informaciju da je oko 70 tisuća građana Srbije, koji žive u inozemstvu, podnijelo zahtjev da glasa u državama u kojima trenutno prebivaju. Što može da napravi zaista veliku razliku. Dakle, to je populacija jednog osrednjeg grada. Ja sam jako sretna što vidim takav odziv zato što mislim da je ovo prvi put ikad da je toliko građana u dijaspori odlučilo glasati. Zato što stvarno nekako svi ovu situaciju percipiraju kao posljednju šansu.
Otvori KEKS Pay
Za hrvate najbolji izbor je Vučič, bar znaš na čemu si