U novom izdanju emisije Rezolucija Zemlja koja se bavi gorućim ekološkim temama i održivim razvojem, gostovala je profesorica Aleksandra Anić Vučinić sa Zavoda za inženjerstvo okoliša varaždinskog Geotehničkog fakulteta i članica odbora najveće svjetske organizacije za gospodarenje otpadom ISWA, za Večernji list podijelila je stručno viđenje trenutačne situacije u Hrvatskoj. Njezina ocjena stanja otkriva kompleksnu sliku u kojoj smo ostvarili određeni napredak, ali i dalje ozbiljno kaskamo za europskim standardima zbog niza institucionalnih i političkih prepreka koje tek trebamo preskočiti. Komentirala je probleme vezane uz gospodarenje otpadom, naglasivši kako je on sazdan i od zakonodavnih i infrastrukturnih izazova, kao i zastoja u provedbi i odgovornosti pojedinih aktera.
-Naš zakonodavni okvir nije loš, međutim njegova provedba vrlo često je upitna. S druge strane govorimo o velikoj količini zakona, uredbi i pravilnika koje se tiču različitih sektora gospodarenja otpadom, a ni najveći stručnjaci ne mogu sve to pohvatati. Dakle, iz Europske unije dobivate nova pravila i zahtjeve, koje morate implementirati, provesti i kontrolirati. Međutim, kapaciteti, što na državnoj razini, što na lokalnoj ili regionalnoj razini jednostavno nisu dostatni. Tu imamo jedno usko grlo jer imate ljude koji jako puno rade, ali ne uspijevaju sve pokriti - istaknula je Anić Vučinić. Ipak, dodala je kako se ne može reći da Hrvatska nije napravila velike iskorake od trenutka kada smo se počeli pripremati za ulazak u Europsku uniju. Broj smetlišta s golemim negativnim utjecajem na okoliš smanjen je s oko 600 na svega 74 aktivna, a primarno odvajanje otpada poraslo je na impresivnih više od 50 posto, u usporedbi sa skromnih 10 do 15 posto prije sedam ili osam godina. Ipak, ti pozitivni pomaci nisu dovoljni za potpuno zadovoljstvo jer sustav pati od ozbiljnih boljki, kazala je profesorica. Uz kadrovske deficite, Anić Vučinić je kao jedan od najvećih problema istaknula utjecaj politike na donošenje ključnih infrastrukturnih odluka.
-Umjesto stručno utemeljenih rješenja često se donose populističke odluke, zbog čega realizacija važnih projekata u sektoru gospodarenja otpadom kasni po čitavo desetljeće- upozorila je. Posebno je frustrirajući odnos prema struci, što je ilustrirala nedavnim slučajem kada je vještačenje za Gospić - ozbiljan i opsežan dokument kojeg su izradili stručnjaci profesionalaci- jednostavno odbačen u kontejner i degradiran zbog političkog i populističkog izražavanja, nakon čega nije uslijedila osuda takvog čina od strane institucija koje se zaklinju u znanost i struku. Stručnjakinja je pojasnila i razliku koja često buni javnost, a odnosi se na odnos između nalaza onečišćenja podzemnih voda na jednoj lokaciji i činjenice da su ispitani uzorci hrane i vode bili sukladni prema nalazima Državnog inspektorata.
-Običnom građaninu teško je razumjeti takvu formulaciju i zato bi mislim da bi objašnjenja trebala biti puno plastičnija. Ljudi moraju razumjeti o čemu se radi da dobiju sigurnost i da nemaju strah. Dakle, za svaku vrstu tvari koja se nalazi oko nas, bilo da je to tlo voda, zrak, podzemna voda, pitka voda, postoje vrlo jasne propisane granice Europske unije. Hrvatska, također, ima svoje okvire i to za bilo koju sastavnicu u okolišu. Kada govorimo o tome je li nešto u redu ili nije, onda se prvenstveno pozivamo na zakonom propisane vrijednosti i zakonom propisane granične vrijednosti. Tada možemo govoriti o tome je li nešto u redu ili nije u redu. To znači sukladnost. - pojasnila je Anić Vučinić. Značajan dio razgovora posvećen je pitanju zbrinjavanja otpada u cementarama, poput one u Našicama, što kod dijela građana redovito izaziva zabrinutost i strah.
-Korištenje goriva iz otpada u cementarama potpuno je sigurna i uobičajena europska praksa koja se savršeno uklapa u suvremeni koncept kružnog gospodarstva- istaknula je. Dodala je i kako se plastika iz otpada, koja je zapravo samo zarobljeni oblik nafte, ponovno koristi kao iznimno vrijedan energent, dok sav preostali pepeo na kraju završava u cementu, ne ostavljajući nikakav ostatak koji bi trebalo dodatno odlagati. Osim toga, takva su postrojenja pod strogim nadzorom inozemnih vlasnika i europskih konzorcija te moraju primjenjivati najbolje dostupne tehnike kontrole emisija, te bi zbog toga trebali više otvoriti vrata građanima kako bi laički i transparentno objasnili sigurnost svojih procesa.
Komentirajući predložene izmjene zakona koje uključuju uvođenje GPS praćenja vozila s otpadom, videonadzor sumnjivih lokacija i javno dostupne popise prekršitelja kojima je zabranjeno poslovanje, stručnjakinja ih je ocijenila kao izvrsne alate za poboljšanje sustava i zatvaranje rupa za nezakonito postupanja. Međutim, ponovno je upozorila na ključni preduvjet koji se često zaboravlja.
-Sama tehnologija i ispisani zakoni ne znače apsolutno ništa ako u sustavu nemamo dovoljan broj zaposlenih ljudi koji će te prikupljene podatke pratiti i promptno reagirati na nepravilnosti- napomenula je. Smatra kako javni popis onih kojima je zabranjeno gospodariti otpadom svakako doprinosi općoj transparentnosti društva, ali pravu prevenciju mogu osigurati samo nadležna tijela koristeći se tim popisom te brzom i odlučnom reakcijom čim primijete da netko s tog popisa pokušava otvoriti novu tvrtku za istu djelatnost. Za dugoročno rješenje nagomilanih problema, Hrvatska naprosto mora prestati sa stalnim odgodama i izgraditi nužnu infrastrukturu koja neizbježno uključuje energane na neopasni i opasni otpad te adekvatna odlagališta opasnog otpada.
-Moramo mijenjati i svijest javnosti jer građani moraju prihvatiti da, uz pravo na čist okoliš, imaju i jasnu odgovornost za zbrinjavanje opasnog i neopasnog otpada koji svakodnevno proizvode- zaključila je Anić Vučinić.
Otvori KEKS Pay
Profesorice, sjednite, 4+.