Prsten velikih iskopa, odnosno okana, pronađen je pokraj Stonehengea, jednog od najzagonetnijih svjetskih lokaliteta. Ovim otkrićem na mjestu za koje stručnjaci smatraju da je bilo granica posvećenog područja kraj poznatog kamenog monumenta, Stonehenge postaje definitivno najveće nalazište na tlu Velike Britanije.
Promjera dva kilometra
Istraživanja jama koje formiraju veliki krug oko Stonehengea pokazala su da je riječ o rovovima starima četiri i pol tisuće godina, što bi značilo da su ih iskopali ljudi koji su živjeli u razdoblju neolitika. Iskopi čine krug promjera dva kilometra, a sami su promjera deset metara te dubine pet metara, veći su, dakle, od bilo kojeg sličnog lokaliteta u Britaniji. Usred ovog novootkrivenog kruga nalazi se pretpovijesno naselje Durrington Walls, a ono je na udaljenosti od tri kilometra od Stonehengea. Iskopi su pronađeni sondiranjem tla i senzorima. Ni taj novi nalaz ne daje neki podrobniji uvid u to što je predstavljao Stonehenge u mlađem kamenom dobu. Glavni znanstvenik na istraživanju, prof. Vince Gaffney sa Sveučilišta u Bradfordu, navodi da je riječ o dokazu vjerovanja neolitskih zajednica u kozmologiju, odnosno sustave koji se temelje na njoj.
Priznao je da ne bi bilo ovog otkrića da nije nove tehnologije koja će ih zacijelo donijeti još oko Stonehengea, iako je to područje jedno od najistraživanijih na svijetu. Navodi se da se isprva mislilo da su iskopi prirodnog podrijetla, ali se modernom tehnologijom došlo do zaključka da je posrijedi šablona, odnosno oblik napravljen ljudskom rukom. Posve je sigurno da je trebalo dosta vremena da se rupe naprave s obzirom na to da su u to doba bili raspoloživi jedino kameni alati. Koliko je kopanje trajalo, nemoguće je procijeniti, ali očito je da je na radovima bilo angažirano puno ljudi.
Prof. Gaffney ističe da su rupe vrlo pravilnog oblika, okomitih stranica, nije pronađen nijedan iskop s kosinom. Sigurno je da su iskopane i tako ostavljene, nisu popunjavane nekim materijalom.
Dr. Nick Snashall, arheologinja zadužena za očuvanje lokaliteta Stonehengea, upućuje na lokaciju u sredini kruga formiranog novopronađenim iskopima kao ključ.
– U Durrington Wallsu su graditelji Stonehengea živjeli i hranili se, ovo je mjesto ključno za razumijevanje šireg područja Stonehengea, ovo novo otkriće moglo bi nam dati širi uvid u to kako su ti ljudi živjeli – rekla je.
Znanstvenici smatraju da je krug iskopa inženjersko remek-djelo svojega doba, a dokazuje i kako su prethistorijski stanovnici Britanije znali brojiti. Sagraditi nešto ovakve veličine s takvom preciznošću moglo se napraviti samo pažljivim prebrojavanjem stotina koraka. U tom kontekstu treba se sjetiti da su to sagradili isti oni ljudi koji su gradili i sam Stonehenge, za što su kamenje vukli iz više od 200 km udaljenog Walesa.
Mjesto posvećeno živima
Ta dva nalazišta, jasno, imaju različito značenje. I dok Stonehenge označava prolazak vremena, odnosno sagrađen je vodeći računa o krajnjim točkama solsticija, Durringtonski iskopi, kako je nazvano ovih 20 novootkrivenih rupa, označavaju potvrdu vjerovanja u neku kozmološku pojavu. Mogli bi označavati ili put prema svetom mjestu u svojoj sredini ili suprotno – služiti kao upozorenje da se ondje ne prilazi.
Postoje i mišljenja kako je Stonehenge, čija je struktura kamena, bio mjesto posvećeno mrtvima, dok je Durrington, koji je imao drveni krug, mjesto posvećeno živima.
