Hrvatska je po financijskoj državnoj imovini, koja otprilike iznosi nešto više od 50 posto BDP-a, odnosno oko 160 milijardi kuna, sedma najbogatija zemlja među 28 zemalja članica Europske unije, pokazuje analiza dr. sc. Ante Baje s Instituta za javne financije. No prihodi od te imovine su skromni, što sugerira loše upravljanje bogatstvom koje imamo. To ne iznenađuje ako se zna da država ima udjele i dionice u više od 500 tvrtki kojima upravljaju dva državna tijela, a da nakon šest godina krize nema previše investitora spremnih kupiti tvrtke koje su na ponudi po strogim uvjetima.
Zaustavljena privatizacija
Veliki broj tvrtki u portfelju posljedica je zaustavljene privatizacije i politike koja je vodila do zadržavanja državnih tvrtki čvrsto u rukama izabranih menadžera umjesto da su prepuštene tržištu.
Kad se govori o državnim tvrtkama, uglavnom se spominju najveća komunalna poduzeća, koja ni većina država u Europi nikada nije prodala, ali manje je poznato da država drži manjinske udjele u više od 430 tvrtki u Hrvatskoj, pri čemu u većini njih ima mali utjecaj na upravljanje i na rezultate poslovanja.
Čak je 497 tvrtki u pobrojeno u portfelju Centra za restrukturiranje i prodaju, a najvećih je 49 tvrtki u rukama Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Ukupno s tvrtkama koje su u vlasništvu gradova i općina imaju više od 120 tisuća zaposlenika, a ostvaruju prihode koji premašuju i ukupnu godišnju turističku potrošnju i to osjetno jer uprihode oko 80 milijardi kuna. Drugim riječima, svaku četvrtu kunu koja se ostvari gospodarskim aktivnostima realiziraju državne tvrtke, odnosno one u kojima država ima utjecaj i vlasništvo.
Nebriga o imovini
Upravo zbog toga pogubno je da je državna riznica, uz iznimku lanjskog rezultata, u proračunu nije osjetila blagodati tog financijskog bogatstva. Kad se podvuče crta, od privatizacije je proračun primio oko 15,5 milijardi kuna od 2002. do lani, a kroz dokapitalizacije u tvrtke je uloženo više od osam milijardi kuna proračunskog novca pa je neto rezultat jedva oko 0,4 posto BDP-a, što govori o neučinkovitosti upravljanja imovinom.
Jedina veća privatizacijska priča u mandatu ove vlade bila je Croatia Osiguranje iako se najavljivalo puno više. Hotelske kuće, iako postoji konsenzus da država njima ne bi trebala upravljati, još uvijek nisu prodane. U programu političkih stranaka ponovno stoji obećanje o brzoj privatizaciji te profesionalizaciji poslovanja, a najveće stranke nude dva rješenja: SDP predlaže model sličan holdingu, a HDZ predlaže austrijski model koji počiva zabrani političkih imenovanja u tvrtke u državnom vlasništvu. Koje god rješenje pobijedi na parlamentarnim izborima, jasno je da Hrvatska neće imati luksuz nebrige o imovini te da će je morati staviti u pogon. Hrvatska udruga poslodavaca stoga je uoči parlamentarnih izbora kao temu prvog od četiri okrugla stola postavila odnos privatnog i državnog sektora jer želi otvoriti pitanje učinkovitosti upravljanja državnom imovinom, ali i pitanje odgovornosti menadžmenta i stvaranja gubitaka.
O temi privatizacije i o tome je li država loš gospodar u ponedjeljak će govoriti Gordana Deranja, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca, Siniša Hajdaš Dončić, ministar pomorstva, prometa i infrastrukture, Domagoj Ivan Milošević, koordinator ekonomskih odbora HDZ-a, Ivan Pavlović, predsjednik uprave Luke Ploče, Mladen Pejnović, predstojnik DUUDI-ja, Branko Roglić, predsjednik Nadzornog odbora Orbica, i dr. sc. Anto Bajo iz Instituta za javne financije.
>>Mrtvi kapital: Imovina gradova i država mogla bi donositi 5 mlrd. kn
>>Ništa od brze privatizacije, HEP neće na burzu prije 2012.
Znaci po toj nekoj financijskoj drzavnoj imovini smo visoko (jer kao mjerimo to u odnosu na ovaj nas bijedni BDP), a da to sve rasprodamo, ne bi imali niti za vratiti dugove. A jesmo bogati...