Vladar ili troši svoj novac i novac svojih podanika ili troši tuđi novac. U prvom slučaju mora biti skroman, u drugom ne smije zanemariti nijedan vid darežljivosti. Tako je pisao Niccolo Machiavelli. Od njegova vremena promijenilo se samo to da vladari nikad, ali nikad ne troše vlastiti novac. No i dalje troše novac svojih podanika i tuđi novac. A u predizbornoj godini, u kojoj smo sad, potroše ga najviše.
Pa se ukida zakon po kojem je smanjena braniteljska mirovina i za 60 tisuća branitelja vraća se deset posto – i to u dvije tranše: 1. srpnja prvih pet posto, od 1. siječnja 2024. godine drugih pet, taman da se efekt rastegne na izbornu godinu.
VIDEO SDP završio 2022. u višemilijunskom minusu, HDZ duboko u plusu
Pa se povećava prihodovni cenzus temeljem kojeg osiguranici ostvaruju pravo na plaćanje premije dopunskog zdravstvenog osiguranja iz proračuna s 265,45 eura na 331,81 euro mjesečno. To je novih 70 tisuća građana za koje dopunsko osiguranje plaća država. Ograničavanje cijena energenata odnosi se na sve građane, dok korisnici zajamčene minimalne naknade imaju pravo i na naknadu za ugroženog kupca energenta koja je prvo iznosila 24,54 eura, a nakon povećanja 53,09 eura. Dodjeljivanje te naknade produžit će se još minimalno godinu dana. Još 70.000 građana. Izdanje narodnih obveznica s jedne je strane posuđivanje novca od građana da se refinanciraju stari dugovi države, a s druge "čašćenje" imućnijeg sloja kamatom od 3,25 posto, deset puta većom od one koju mogu dobiti u banci. S prosječnim iznosom upisa od 34 tisuće eura počastilo se oko 43.000 građana, odnosno 1,1 posto stanovnika, što je vrlo slično broju onih koji u bankama imaju štednju veću od milijun kuna – njih je 50-ak tisuća, a jedan posto najbogatijih Hrvata drži čak četvrtinu ukupne štednje u bankama. Možda je ovo jedan od najjasnijih pokazatelja nejednakosti u društvu, ali i povjerenja u takvo društvo spremnošću ulaganja u državni dug.
Navedene državne mjere i financijske intervencije samo su najvidljivije jer su na nacionalnoj razini, lokalne vlasti imaju svoje, ovisno o potrebama i strukturi glasačke mašinerije, naravno. Od dodatnih mjera na nacionalnoj razini spominje se i mogućnost subvencioniranja najma za najmoprimce iznosom od 100 eura, a za sam finiš pred izbore zasigurno je ostavljen još koji džoker.
– Nijedna od tih mjera nije razvojna ni poticajna, osim cijene energenata, no i ona se posredno prelijeva u povećanje drugih cijena, a strani vlasnici biznisa u Hrvatskoj već su shvatili da to mogu iskoristiti – komentira Nenad Rančić, redoviti profesor na katedri za ekonomiju Pravnog fakulteta u Zagrebu. Kad su posrijedi narodne obveznice, kaže kako nema osjećaj da bi "normalan" čovjek u njih ulagao jer "normalan" čovjek u Hrvatskoj nema novca, a ovaj koji ima i prije je znao u što uložiti pa ga zato i ima.
>> VIDEO Hrvatski političari otkrili tko će kupiti državne obveznice, a tko mora ipak prvo pitati ženu
– Motiv za ulaganje trebalo bi biti i saznanje u što će država ulagati novac koji posudi od građana. Prije se to, recimo, tražilo za autocestu. No ako je to refinanciranje starih dugova koje spominju, za koje dugove nakon dugog razdoblja niskih kamata u kojem se trebalo refinancirati? Zašto onda Ministarstvo financija nije to riješilo kad se moglo po jedan ili pola posto? – pita Rančić. Konstatira da će banke ovako dobiti neku svoju "provizijicu", a imućniji građani dobit će izravan pristup i zaobići proviziju posrednika. A to ponovno nisu "inflation linked" obveznice koje bi građane zaštitile od inflacije i gubitka vrijednosti uloženog novca. Jer inflacija i dalje prijeti.
– Amerika je nedavno povukla 90 milijardi dolara likvidnosti, no Kinezi su toliko likvidnosti "upucali" u samo jedan dan za oporavak svog tržišta od korone. I sad Americi prijeti opasnost od uvozne inflacije iz Kine preko njihovih proizvoda – kaže Rančić. Kad je posrijedi podebljanje braniteljskih mirovina, to naziva širenjem baze – jer se još uvijek može postati branitelj.
– Imamo 500.000 branitelja. A koliko je vojnika Putin uspio dosad poslati na ratište? Ima 144 milijuna Rusa, a Putin u godinu dana nije uspio aktivirati 500 tisuća vojnika. Baza ovisnih i vezanih se širi, a ovo je ponižavanje pravih domoljuba od onih koji su se skrivali po podrumima. Onih prvih bilo je možda od 20 do 30 tisuća i njima bi trebalo u svakom gradu dignuti spomenik i znati im imena, ali takvih 1991. nije bilo ni 50 tisuća – bez pardona je Rančić. Širenjem mreže korisnika dopunskog osiguranja na trošak države s jedne se strane, kaže, pomaže sirotinji, a s druge im se uzima kroz poreze i doprinose i opet to plaćaju isti ljudi.
– Struja i energenti ključna su stvar koja je riješena već prije, to je glavni način kupnje socijalnog mira, a kako se financira razlika između tržišne i cijene koju plaćaju korisnici, nije javno priopćeno: stvaramo li gubitke ili postoje terminski ugovori otprije, ili nam Europa "donira"… A u ovom trenutku opet su pale cijene energenata pa bi se, ne zadrže li se mjere, moglo dogoditi da skuplje plaćamo za nešto što je realno jeftinije – komentira Rančić i dodaje da je za stanovništvo to velika stvar, jer ima zemalja koje to nisu učinile, poput Njemačke i Italije. No ondje je i standard viši. – To smo svi koristili, a poslovni sektor imao je manje troškove i veće profite, no nisu spustili cijene, nego su plasirali još skuplje proizvode, subvencionirane nižom cijenom energenata – ističe Rančić. Uvedu li se subvencije podstanarima za najam, uvjeren je da će se to ponovno preliti na cijene najma koje bi rasle za taj iznos, kao što se program APN-a odrazio na rast cijena nekretnina. – Vlada će svima dati ponešto. Umirovljenicima je u dva navrata već dala, doduše minorne iznose, no oni su joj najvjernije biračko tijelo. Do izbora bi se opet moglo dogoditi neko izvanredno usklađivanje – prognozira.
Referirajući se na sve financijske "poklone" Vlade, Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta Zagreb, stavlja ih u kontekst cjelokupne ekonomske slike. – Za početak, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za prosinac, uspoređujući 2022. s 2021., realna je neto plaća po zaposlenome na indeksu 96,9, a to znači da su u 2022. plaće realno pale 3,1 posto. To je ono što je summa summarum. Pojedine mjere služe za sufinanciranje potrošnje i kao kompenzacija za ovakvo stanje, a statistika pokazuje da je pad standarda veći od toga. Te dvije stvari treba staviti na vagu. S jedne strane pad realnog standarda svakog zaposlenika te pokušaj kompenzacije subvencijama i potporama na potrošačkoj strani građanima – upućuje Lovrinčević.
>> VIDEO I Hrvati u trendu: Na poslu daju minimum, prekovremeni rad ih ne zanima. Svaki 10. razmišlja o inozemstvu
Za kamatu na državnu obveznicu kaže, plaća se, pogleda li se na burzu, tržišna cijena. – Desetogodišnji "yield" na hrvatsku obveznicu prešao je 4,001 posto, njemačke su danas na 2,7 posto, a kroz dva tjedna kad se kamata poveća za 0,5 posto – to je tržišna cijena. Nema posebnog benefita za upisnike. Samo su građanima pružili mogućnost da zaobiđu posrednike i da preko njih kamata ostane u Hrvatskoj, a ne u Italiji, Austriji ili Njemačkoj – kaže analitičar te stavlja u kontekst i činjenicu da Hrvatska trenutačno ima najnižu kamatnu stopu na depozite u EU, nižu nego Njemačka, čiji su građani tradicionalno poznati po sklonosti štednji.
– Obično se, u narativu hrvatskih analitičara koji su najčešće glasnogovornici bankarskog lobija, stavlja naglasak na kamate po kreditima jer po aktivnim kamatnim stopama Hrvatska ne odstupa. A puno je važniji kamatni "spread" između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa. Stope koje nude matične banke banaka koje posluju u Hrvatskoj, primjerice talijanske, u Hrvatskoj su na štednju od deset do 15 puta manje nego u Italiji. U Hrvatskoj su 0,1 posto na godinu, a u Italiji od jedan do 1,5 posto. Činjenica je da se kapital tako transferira prema vlasnicima, a građanima se uzima kapital koji inflacija jede. A to se može zbog oligopolne strukture na tržištu. Bilo bi poželjno da se konačno počne više pisati o kamatnim "spreadovima", a ne o aktivnim kamatama. Jer cijela se priča vrti oko "spreada", on je ono što je u trgovini trgovačka marža. A i one su u Hrvatskoj rastuće, iznad prosjeka EU. I tu dolazimo do pitanja gdje je regulator, i bankarski, i onaj koji se bavi konkurencijom na tržištu – otvoren je Lovrinčević. Država je u energetski dio, ističe, zagrabila dosta putem subvencija za struju i plin namijenjenih kućanstvima, što je najviše preuzeo HEP.
– No naknadu koju država kućanstvima daje za energente potrošite na transfer njemačkim trgovačkim lancima, na marže, da zadržite kupovnu moć jer ona slabi. Problem je kod energetskih potpora što bi to moglo prijeći u trajnije stanje za HEP. Svake godine Vlada može donijeti tu političku odluku, a cijene neće pasti još zadugo. Za HEP je to nova realnost, on će snositi te troškove ako politika tako odluči, a vjerojatno će to učiniti. Niska cijena za kućanstva služi za političku manipulaciju otkad je Hrvatske. To je i dalje objekt političke manipulacije, dok je za tvrtke skuplje. No pitanje je što će biti s HEP-om za četiri ili pet godina, što dosta ovisi i o hidrološkoj slici – kaže, podsjećajući i da nam ne ide u prilog što je Slovenija napravila sve što je potrebno za gradnju drugog reaktora NE Krško, dok Hrvatska kaska, a neki novi izvori energije ne naziru se.
– Za 15-ak godina ta će ponuda energije oko nas izgledati drukčije, i sa slovenske i s mađarske strane. Oni će imati konkurentniju cijenu energenata, a tko će pokrivati gubitke HEP-a ne bude li konkurentan? Politička igra ima potencijala još jedno četiri ili pet godina, ali u nekom će trenutku netko morati izgovoriti da je vrijeme za privatizaciju dijela HEP-a. A tad tek počinju problemi, privatizacija donosi znatan rast računa. Sa svim što smo privatizirali za boljitak dogodilo se suprotno. Telekomunikacije su dobar primjer. U segmentu energenata u kojem smo to napravili također su porasle marže, kao neočekivano. U trgovini, nakon što su stranci preuzeli tržište smrznutih proizvoda, povećali su marže, i proizvođačke i trgovačke. Zemlje koje imaju privatne energetske sektore sad najviše trpe, primjer je Velika Britanija. Cijene su im enormno visoke. Ti dijelovi energetike moraju imati pod nacionalnom kontrolom. Francuska uopće nije išla u privatizaciju, sad joj je inflacija negdje malo iznad šest posto – pojašnjava Lovrinčević.
S obzirom na to da je cijena energije kod nas još niska za kućanstva, postoji velika neravnoteža u odnosu na poduzeća. Ekonomist izlaz vidi u laganoj konvergenciji cijena za kućanstva. – Jedini iskreni partner Hrvatske u ovom trenutku je globalno zatopljenje, daje nadu da će biti dugo i intenzivno kako bi Europa uspjela formirati novu energetsku mapu. Svi drugi se predstavljaju kao partneri, a čerupaju Europu: SAD, Arapi, Norveška… – kaže Lovrinčević.
Povećanje braniteljskih mirovina Lovrinčeviću je očekivano jer su branitelji i umirovljenici najbrojnije skupine koje "gađa" vlast. Negativnu sliku daje zdravstveni sustav jer kroz njega svi prođu, a stvari ondje vrlo loše funkcioniraju: duge su liste čekanja, loša kvaliteta opreme, u "polusivoj" zoni liječnici iz javnog zdravstva privatno koriste aparate, čime se mogu okoristiti bogatiji građani, ali masovno vlada nezadovoljstvo. Drugi blok su, kaže, zaposlenici javnog sektora čija su primanja dosta pala pa ne isključuje mogućnost da Vlada i tu nešto napravi, tim više što je proračun u suficitu.
– Mislim da će i oni biti sanirani. Zdravstveni sustav ne možete riješiti novcem, on je nefunkcionalan na više načina. Nažalost, mito i korupcija postali su standard, hrvatsko društvo se pomirilo s tim, to je modus vivendi – upozorava na to da društvo usvaja neke druge vrijednosti, neeuropske, a sa znatnim priljevom sredstava iz EU fondova na koruptivnu se hobotnicu kače i razni konzultanti, svi osjećaju da mogu dio toga dohvatiti. Nezadovoljstvo vlada samo među onima kojima je to nedostupno. Korupcija se manje osuđuje nego prije deset godina, potencira se kao problem na političkoj sceni misleći da će građanima to biti primarni čimbenik odabira, a mislim da neće jer su se ljudi naviknuli. Politički je opasnije nefunkcioniranje sustava: sporost pravosuđa, u zdravstvu vlada kaos nakon kraja pandemije, ali i birokracija je problematična: isteklo je pola milijuna osobnih iskaznica i ostalih dokumenata, a kad se to počne produživati, bit će goleme gužve. Takve naoko banalne stvari izazivaju veće frustracije od korupcije. Građane frustrira sporost, a ne mito jer ga koriste – uvjeren je ekonomist.
VIDEO Od 1. srpnja trgovinama zabranjen rad nedjeljom: Vlada objavila dokument s detaljima novog zakona
Komentira i tržište nekretnina, napominjući da APN gura tržište u krivom smjeru te je "iskonski grijeh" što nema poreza ne nekretnine, u kombinaciji s viškom likvidnosti banaka koju HNB nije sterilizirao i poreznim sustavom koji brutalno promiče apartmanizaciju. – Koliko god donio koristi, APN korisnicima donosi i štetu. Dobijete na kamati, izgubite na kvadratu. Indeks priuštivosti stalno pada, može se kupiti manje kvadrata. Prvi put imamo generaciju ljudi koji će umrijeti u podstanarstvu. Model subvencioniranja najamnina nije dobra stvar, ponovo se ulazi u prostor velikog investiranja u nekretnine i stvara još veća neravnoteža. Treba nam ograničavanje apartmanizacije, podizanje poreza na tu vrstu aktivnosti i uvođenje poreza za imovinu – tržište treba vratiti u ravnotežu – smatra Lovrinčević.
Čega se još Vlada može sjetiti prije izbora? – Pretpostavljam da će dizati neoporezivi osobni odbitak od 1. siječnja sljedeće godine. Ali to ovisi o odnosu s Možemo jer najviše pogađa grad Zagreb – tu će se odrediti sudbina osobnog odbitka. Čak i da HDZ u Zagrebu dođe na vlast, i njima bi to bio problem. Možemo pak ne odgovara da moraju dizati cijenu vode ili parkinga 15 posto pa bi osobni odbitak mogao postati prva žrtva. A to se trebalo riješiti tako da se indeksira za inflaciju. Od toga se odustalo jer ne bi bilo mjesta za "horse trading", ovako ga ima. I to nije novost, tako je bilo i za vrijeme Bandića. Hrvatska je sve koncentriranija i "horse trading" se odvija između vlasti i stranke koja vlada Zagrebom. To je sraz lokalnog i nacionalnog populizma – zaključuje Lovrinčević.
Očekuje odličnu turističku sezonu uz novi rast cijena od 15 do 20 posto. Dobit turističkih kompanija rasla je od 50 do 60 posto, a donedavno su, podsjeća analitičar, plakale da im se pomogne zaposlenicima. – Država im je u pandemiji plaćala radnu snagu, a one su uzele profit – poentira. Upozorava i na golemi rast rezervacija banaka na kraju prošle godine, unatoč visokoj dobiti, čime se izbjegava plaćanje poreza na ekstradobit.
– Normalni regulator pitao bi banke na temelju čega su toliko porasle. A Ministarstvo financija to bi pitalo revizore. Postoji enorman prostor za potencijalno mito i korupciju između regulatora, revizora i Ministarstva financija – otvoren je Lovrinčević koji se zalaže za veće porezno opterećenje kapitala jer je rad stjeran u kut, imamo najsporiji rast plaća u EU zadnjih nekoliko godina, što prouzročuje razaranje društvenog tkiva i brutalnu demografsku tranziciju. Rad je platio natprosječno visoku cijenu tranzicije, a sad se i energetska tranzicija prebacuje na njega pa je poticaj za iseljavanje još jači nego prije. – Sve više inozemnih vlasnika Hrvatsku svodi na geografski prostor na kojem se odvija neka vrsta transakcije između inozemnog vlasnika i inozemnog radnika – zaključuje Lovrinčević.
I ponovno potkrepljuje Machiavellijeve teze: "Oštećeni ne mogu nauditi vlasti jer su osiromašeni i raspršeni. Stoga ljude treba pridobiti ili uništiti jer se oni osvećuju za male uvrede, dok se ne mogu osvetiti za velike. Uvreda nanesena čovjeku mora biti takva da ga dovede u stanje da se on ne može osvetiti." Prilično je velik udio onih koji nemaju nikakve snage za otpor. Može li ih vlast pridobiti? Ovisi što im da. I vjeruju li Danajcima u predizbornoj godini.
I obnova nakon potresa je počela, gle čuda, baš pred izbore. A od potresa je prošlo tek par godina. Neki će im po direktivi dati glas a ostalima treba platiti isti, to će učiniti našim novcima.