Iako je Državnoodvjetničko vijeće prilično argumentirano i samouvjereno tumačilo kako su između više kandidata izabrali najboljeg za zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Građansko-upravnom odjelu, iako je bio tek šesti na bodovnoj listi s 19 bodova zaostatka iza vodeće kandidatkinje, upravo u povodu njezine ustavne tužbe Ustavni sud je ukinuo imenovanje Nenada Vrhovca. Unatoč tome, Hrvatski sabor i Vlada itekako bi morali voditi računa o tome kako je DOV obrazložio svoju ukinutu odluku jer očito problem za koji se mislilo da je riješen izmjenom zakona možda nije riješen na zadovoljavajući način.
Kandidat je dobio šest od osam glasova članova DOV-a koji su tako odlučili iako Zakon o DOV-u propisuje da mogu izabrati kandidata unutar granice od najviše 10 bodova manjka u odnosu na najbolje ocijenjenog kandidata. To je okvir koji je zakonodavac dao DOV-u (jednako i DSV-u za suce) u sklopu kojeg se može voditi računa i o nekim drugim kriterijima osim ukupnog broja bodova koje kandidat dobije, u ovom slučaju za završni ispit u Državnoj školi i za razgovor s članovima DOV-a. DOV obrazlaže kako se stalno suočavaju s tim problemom jer po njima zbroj ostvarenih bodova ne ukazuje automatski tko je najbolji kandidat. A s obzirom na omjer bodova na završnom ispitu u Državnoj školi (300) i na razgovoru pred Vijećem (15), ispada da o kandidatu ne odlučuje DOV, već Državna škola. DOV je ocijenio da su dovedeni u "apsurdnu poziciju apsolutnog neispunjavanja ustavne zadaće, a u konačnici i ključne svrhe postojanja ove institucije", a ta je da izaberu – najboljeg kandidata, a za njih je Vrhovac "nedvojbeno najbolji kandidat".
To su ovako obrazložili: "Prema svim izvorima koji su Vijeću bili na raspolaganju, kao i spoznajama samog Vijeća, radi se o vrhunskom kandidatu kakvog Vijeće nema često čast i zadovoljstvo vidjeti, kandidatu koji bi sa svojim stručnim znanjem i vještinama mogao raditi bilo koji posao, ali odlučio je raditi upravo u državnom odvjetništvu jer ovaj posao smatra svojim pozivom i dužnošću, koji se u svom radu rukovodi svim etičkim načelima i posao obavlja i bolje od imenovanih dužnosnika, koji je samostalan, odgovoran, savjestan i marljiv, dostojanstven, odmjeren, stručan i sposoban, koji radi na svom usavršavanju i koji je na strukturiranom razgovoru s Vijećem ostavio dojam kakav samo rijetki kandidati ostavljaju, a što dokazuje činjenica da je jedini od svih kandidata dobio maksimalan broj bodova od svih članova Vijeća.".
Za kandidatkinju s ukupno najboljim brojem bodova, također savjetnicu u Građansko-upravnom odjelu, napisali su da bi i za nju bilo potrebno neko vrijeme prilagodbe na specifičnosti predmeta jer dolazi iz drugog državnog odvjetništva. A razlika od 19 bodova "nije dovoljno velika da bi dovela u pitanje ovo imenovanje". Naime, nakon što je Ustavni sud ukinuo imenovanje tri sutkinje koje su bile 26., 71, i 73. na bodovnoj listi, izmijenjen je i Zakon o DOV-u tako da vijeća mogu imenovati kandidate s najviše do 10 bodova zaostatka za najboljima i umjesto do 30 za razgovor kandidatima mogu dati najviše do 15 bodova. DOV smatra da je zakonodavac na taj način zavezao ruke DOV-u koji je zapravo proglašen nesposobnim da ocijeni koji je kandidat najbolji, čime su obezvrijeđena i stajališta sustava koji o radu kandidata zna ponajviše.
DOV ističe kako bi bila šteta da Nenad Vrhovac ne bude imenovan "jer svojim radom i radnom etikom može poslužiti kao primjer zamjenika kakvog Državnoodvjetničko vijeće želi u sustavu državnog odvjetništva".
Najbolje bodovana kandidatkinja žalila se da je odluka DOV-a arbitrarna jer "na listu za glasovanje mogli su ići samo oni kandidati koji su bili unutar 10 bodova". DOV se pokušao opravdati kako je zakon nedorečen i da je zakonodavac možda i namjerno ostavio mogućnost za tumačenje da se razlika od 10 bodova odnosi samo na bodove kojima DOV ocjeni razgovore s kandidatima. Također, s obzirom na mali raspon, i to što je podnositeljica ustavne tužbe dobila "samo" dva boda manje od Vrhovca s maksimalnih 15, tumače i da ta razlika od dva boda zapravo nije tako mala, to više što je ona bila prva na razgovoru pa je i prva ocijenjena, dok je Vrhovac bio među posljednjima pa je imao veću konkurenciju. Vijeće obrazlaže kako su davanjem minimalnog broja bodova kandidatkinji razliku mogli dovesti u zakonske okvire, ali takva kalkulacija predstavljala bi vrijeđanje inteligencije kandidata i omalovažavanje njihova rada i postignuća. Vijeće je i prije donošenja Zakona o DOV-u ukazivalo na neopravdanost umanjenja utjecaja Vijeća na imenovanja, kao i na druge manjkavosti, no primjedbe im nisu uvažene. Tražili su i hitnu izmjenu zakona.
Ustavni sud obrazlaže da je zakonodavac propisao granice samostalnosti Vijeća pri izboru kandidata i to na jasan način. Unatoč nastojanjima DOV-a da upozori na manjkavosti te odredbe, ona je na snazi, a odluka DOV-a donesena je protivno toj zakonskoj odredbi, utvrdio je Ustavni sud. Dodali su i da je DOV trebao o okolnostima koje ističe voditi računa pri ocjenjivanju kandidata, a da Ustavnom sudu "ne preostaje drugo nego utvrditi da je primjena mjerodavnih zakonskih odredaba u osporenoj odluci, polazeći od njihovog jasnog sadržaja, ustavnopravno neprihvatljiva. Ona upućuje na arbitrarnost u tumačenju i primjeni mjerodavnog prava". Tako su podnositeljici povrijedili pravo na dostupnost pod jednakim uvjetima svakog radnog mjesta i dužnosti. Stoga se postupak izbora mora ponoviti.
I ustavni i vrhovni su odlagaliste, starih izraubanih politicara kojih se njihove stranke zele rijesiti. Lijepa skupina podmitljivih i pokvarenih