USKOK je objavio rezultate provedenog vještačenja zaštite okoliša za lokaciju u Benkovcu te analize PFAS spojeva u otpadu za lokaciju u Gospiću. Kako navodi, sukladno odredbi članka 23. stavak 5. Poslovnika Državnog odvjetništva, iako je kazneni postupak nejavan, zbog opravdanog interesa javnosti, u kaznenom predmetu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u kojem se provodi istraga protiv većeg broja okrivljenika zbog sumnje da su u sastavu zločinačkog udruženja počinili više kaznenih djela protiv okoliša i gospodarstva, omogućen je uvid u Nalaz i mišljenje vještaka zaštite okoliša za lokaciju kompleksa bivšeg kamenoloma u Benkovačkom Selu, Kukalj i dopunu tog Nalaza, sačinjenih od strane Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te u Mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o prisutnosti i koncentraciji PFAS spojeva u otpadu za lokaciju Gospić, Bilajska 50.
*Na lokaciji bivšeg kamenoloma nalazi se najmanje 6.427 tona heterogenog otpada, pomiješanog s kamenim i građevinskim materijalom
*Otpad je odložen bez tehničkih mjera zaštite okoliša
*Potvrđena je prisutnost mikroplastike, sintetskih vlakana i plastičnih fragmenata
*Analize su pokazale mobilnost antimona iz otpada
*Iako postojeći rezultati ne ukazuju na značajno narušavanje kakvoće vode, potvrđen je potencijal za daljnje širenje utjecaja ako otpad ostane na lokaciji
*Uklanjanje otpada i provedba sanacijskih mjera nužni su
Utvrđeno je kako se unutar prostora bivšeg kamenoloma Kukalj nalazi nasuti i zakopani otpad pomiješan s kamenim i građevinskim materijalom. Otpad je, stoji u izvješću, utvrđen unutar platoa bivšeg eksploatacijskog prostora, a s istražnim iskopima potvrđena je njegova prisutnost na više lokacija na različitim dubinama unutar tijela nasipa. U nalazu stoji i kako je potvrđena prisutnost umjetnih materijala, osobito plastike, tekstila i gume, što nedvojbeno potvrđuje da se radi o odloženom otpadu. Otpad je, dodaje se, odložen bez tehničke zaštite prema podzemlju.
"Na temelju provedenog očevida, geodetskih mjerenja, neinvazivnih i invazivnih istražnih radova, laboratorijskih analiza, testova procjeđivanja, mikroskopiranja, sortiranja otpada, ekotoksikoloških ispitivanja, pregleda hidrogeoloških podataka, monitoringa izvorišta te ostale raspoložive dokumentacije, utvrđeno je da se na k.č. 673/194 k.o. Benkovac, unutar prostora bivšeg kamenoloma Kukalj, nalazi najmanje 6.427 t heterogenog otpada pomiješanog s kamenim i građevinskim materijalom, unutar nasipa ukupnog volumena 14.775,00 m2 bez tehničkih mjera zaštite okoliša koje bi sprečavale izravan kontakt otpada s okolišem.
Otpad je odložen na prostoru koji prema prostorno-planskoj dokumentaciji nije predviđen za gospodarenje otpadom, već za eksploataciju mineralnih sirovina. Lokacija predstavlja bivše eksploatacijsko polje bez sustava zaštite okoliša karakterističnih za odlagališta otpada. Tijekom vještačenja nisu evidentirani elementi građevine predviđeni izdanom građevinskom dozvolom. Rezultati sortiranja, fizičkih i kemijskih analiza pokazali su da najveći dio odloženog materijala čini mineralna i građevinska komponenta pomiješana s plastikom, gumom, tekstilom, metalnim dijelovima i drugim antropogenim materijalima. Mikroskopiranjem je potvrđena prisutnost mikroplastike, sintetskih vlakana i plastičnih fragmenata koji predstavljaju dugotrajan i teško uklonjiv oblik onečišćenja okoliša.
Analizom uzoraka potvrđena je mobilnost antimona u testovima procjeđivanja te malo povećanje koncentracije antimona na izvorištu Biba u periodu koji se poklapa s periodom odlaganja otpada na lokaciji. U krškom okolišu postoji mogućnost prijenosa pojedinih mobilnih sastavnica otpada na velike udaljenosti. Zbog prirodnog razrjeđenja tijekom podzemnog transporta postojeći rezultati ne upućuju na značajno narušavanje kakvoće vode, ali potvrđuju potencijal za daljnje širenje utjecaja ukoliko bi otpad ostao na lokaciji kroz dulje vremensko razdoblje.
Mišljenje je vještaka da je na predmetnoj lokaciji došlo do degradacije okoliša uslijed nepropisnog odlaganja velike količine otpada izvan prostora namijenjenog i tehnički opremljenog za gospodarenje otpadom. Utvrđeni otpad pretežito ima obilježja heterogene mješavine neopasnog otpada s prisutnim elementima djelomično opasnih svojstava (HP14) i sastojcima koji mogu predstavljati okolišni rizik. Najznačajniji utvrđeni utjecaji odnose se na trajnu prisutnost antropogenog materijala u prostoru, raspršivanje mikroplastike te potencijal dugotrajnog unosa mobilnih onečišćujućih tvari u krški vodonosni sustav. Većina utvrđenih posljedica može se ublažiti ili ukloniti provedbom sanacije, dok se dio utjecaja povezan s mikroplastikom može smatrati dugotrajnim i djelomično nepovratnim zbog geoloških karakteristika lokacije – krškog područja. Stoga je uklanjanje otpada i provedba sanacijskih mjera nužna radi sprječavanja daljnje degradacije okoliša i smanjenja budućih okolišnih rizika. S obzirom na količinu odloženog otpada i karakteristike terena i tehničku zahtjevnost, sanaciju nije moguće obaviti u kratkom roku", stoji u izvješću.
*Potvrđena je mikroplastika u analiziranim uzorcima
*Mikroplastika se već proširila izvan tijela odlagališta, najmanje 20-30 m
*Glavni mogući putevi širenja su vjetar i oborinske vode, uz dodatni rizik prijenosa kroz krško podzemlje
*Uklanjanje otpada i sanacija nužni su za zaustavljanje daljnjeg stvaranja i širenja mikroplastike
"Mikroskopskom analizom 19 uzoraka površinskog materijala, od kojih je svaki podijeljen na tri poduzorka, utvrđena je prisutnost čestica koje prema svojim morfološkim i optičkim obilježjima odgovaraju mikroplastici", stoji u Dopuni iz rujna 2026. godine.
"Osim prijenosa vjetrom, važan mogući mehanizam širenja mikroplastike predstavljaju oborinske vode. Budući da se otpad nalazi na višoj nadmorskoj visini, oborinske vode mogu ispirati polimerne čestice s njegove površine i prenositi ih prema nižim dijelovima terena", navodi se u izvješću te dodaje: "Predmetna lokacija ima obilježja krškog terena, s ogoljenom karbonatnom stijenskom podlogom, pukotinama, udubljenjima i mjestimičnim nakupinama sitnozrnatog materijala. Oborinske vode mogu čestice premještati po površini, koncentrirati ih u nižim dijelovima terena i unositi u pukotine karbonatne stijenske mase. Zbog pukotinske propusnosti krškog terena ne može se isključiti mogućnost njihova daljnjeg prijenosa u podzemlje. Međutim, smjer, dubinu i doseg takvog prijenosa nije moguće utvrditi na temelju provedenog površinskog uzorkovanja. Utvrđena prisutnost mikroplastike izvan granica tijela odlagališta predstavlja nastalu lokalnu promjenu u okolišu. Kao pouzdano potvrđen opseg širenja mogu se uzeti nalazi u neposrednom okruženju, na udaljenosti približno 20–30 m od ruba tijela odlagališta.
Nastala promjena može se smatrati dugotrajnom jer se mikroplastika u okolišu sporo razgrađuje, dok se veći polimerni fragmenti mogu nastaviti usitnjavati u manje čestice. Uklanjanje otpada i sanacijom lokacije uklonio bi se glavni izvor daljnjeg stvaranja i širenja mikroplastike. Međutim, potpunu uklanjanje već raspršenih čestica nije realno očekivati zbog njihove male veličine, neujednačene raspodjele te mogućeg zadržavanja u udubljenjima i pukotinama krške stijenske podloge. Razina opasnosti za okoliš nije zanemariva zbog postojanosti mikroplastike, mogućnosti daljnjeg usitnjavanja i njezina prijenosa vjetrom i oborinskim vodama. Budući da je mikroplastika potvrđena izvan granica tijela odlagališta, njezin lokalni prijenos predstavlja već nastalu promjenu u okolišu, a ne samo mogućnost budućeg utjecaja. Ako otpada ostane na lokaciji izložen djelovanju dominantnog sjeveroistočnog strujanja zraka, oborinskih voda i daljnjeg mehaničkog trošenja, postoji značajna vjerojatnost nastavka stvaranja i lokalnog širenja mikroplastike.
Zaključno, odloženi otpad predstavlja potvrđeni izvor mikroplastike. Njezino širenje pouzdano je utvrđeno u neposrednom okolišu, najmanje do približno 20–30 m od ruba tijela odlagališta. Nalazi u uzorcima S16 i S17 prostorno su usklađeni s dominantnim strujanjem zraka prema sjeveroistoku, dok nalaz u poduzorku S7B upućuje na mogući prijenos oborinskim vodama prema niže položenom terenu. Visoka stijenska barijera ograničava izravan prijenos prema udaljenijim dijelovima prostora. Uklanjanjem odloženog otpada i sanacijom lokacije značajno bi se smanjila mogućnost daljnjeg nastajanja i širenja mikroplastike u okoliš", stoji u nalazu.
Mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
*PFAS spojevi potvrđeni su i u eluatima i u podzemnoj vodi
*Dominiraju kratkolančani PFAS-ovi, osobito PFBS
*PFAS-ovi su potencijalno mobilni i mogu migrirati iz otpada prema vodama
*Utvrđene koncentracije u podzemnoj vodi nisu među najvišima poznatima iz literature, ali potvrđena prisutnost PFAS-ova ukazuje na postojanje okolišnog opterećenja i potrebu praćenja
HZJZ ističe kako je, temeljem dobivenih rezultata, od 20 praćenih PFAS spojeva u uzorcima eluata detektirano šest spojeva (PFBA, PFBS, PFHxA, PFPeA, PFOA i PFHpA), dok su u uzorcima podzemnih voda potvrđena četiri spoja i to ona kratkolančana: PFBA, PFBS, PFHxA i PFPeA. U nastavku prenosimo ostatak zaključka izvješća: "Dugačlan PFPeA i PFHpA nisu uopće detektirani u eluatuima, u podzemnim vodama nisu detektirani. U oba tipa uzoraka dominira PFBS, koji čini 86% od zbroja PFAS-ova u uzorku podzemne vode B1 (tablica 2) te 39,5 - 72,4% od zbroja PFAS-ova u eluatu otpada. Drugi najzastupljeniji spoj u uzorcima eluata je PFHxA (s udjelom u pojedinim uzorcima koji sežu od 11,9 do 38,5%), a isti spoj ujedno je utvrđen i u uzorku podzemne vode gdje čini 8,1% od zbroja detektiranih PFAS-ova.
Ovi nalazi u skladu su s literaturnim spoznajama da na istraživanim odlagalištima otpada kratkolančani PFAS-ovi dominiraju u profilu otpada i u neocjednoj (vadoznoj) zoni, dok se dugolančani spojevi uglavnom transformiraju ili zadržavaju u gornjim slojevima otpada (Kiladi i sur., 2026). Kratkolančani PFAS-ovi brzo migriraju i uspješniji su na prolazne impulse protoka, dok su dugolančani spojevi sporiji zbog sorpcije na čvrstu fazu i na granici zrak-voda (Costanza i sur., 2019; Lyu i sur., 2018, 2022, 2023; Li i sur., 2019). Starost odlagališta često diktira karakter kontaminacije: starija odlagališta mogu odražavati naslijeđe dugolančanih PFAS-ova (poput PFOA i PFOS-a), dok su mlađim, aktivnim lokacijama često dominiraju kratkolančani manje sorbirajući spojevi (Solo-Gabriele i sur., 2020).
Razine PFAS spojeva u procjednim vodama s odlagališta otpada značajno variraju ovisno regiji te su pod utjecajem okolišnih i operativnih uvjeta. U Sjedinjenim Američkim Državama zabilježene su koncentracije PFAS-ova koje sežu od 2400 do 29000 ng/L pri čemu su veće koncentracije pronađene u toplijim i vlažnijim klimatskim područjima (Chen i sur., 2023, Lang i sur., 2017). U istraživanju koje su proveli Liu i sur. (2024) analiza procjedne vode s odlagališta otpada ukazala je pri čemu su izmjerene koncentracije varirale između 1804 i 43309 ng/L, a dominantni spojevi bili su kratkolančani PFBA i PFBS.
Rezultati istraživanja procjednih voda iz različitih vrsta odlagališta pokazalo je da su razine dvadeset šest izmjerenih PFAS-ova u procjednoj vodi iz komunalnog krutog otpada bile najviše (10000 ng/L), procjedne vode iz građevinskog i ruševnog otpada srednje (6200 ng/L), a procjedne vode iz pepela spaljivanog krutog otpada najniže (1300 ng/L) među analiziranim procjednim vodama. Razine PFAS-ova u plinskom kondenzatu (7000 ng/L) bile su slične procjednim vodama s odlagališta komunalnog otpada. PFAS-ovi u oborinskim i podzemnim vodama bili su niske (medijani su bili manji od 500 ng/L) (Chen i sur., 2023).
U istraživanju koje su proveli Hepburn i sur. (2019), a koje se odnosilo na pojavu PFAS-ova u podzemnim vodama koje okružuju stara odlagališta otpada, na svim ispitivanim lokacijama utvrđena je prisutnost jednog do četrnaest PFAS-ova, pri čemu su PFOS, PFHxS, PFOA i PFBS detektirani u svim uzorcima. Zbroj detektiranih PFAS-ova (Σ14PFAS) sezao je od 26 ng/L na lokaciji s prirodnom pozadinskom razinom do 5200 ng/L u blizini mogućeg industrijskog toka te izravno u neposrednoj blizini odlagališta. Godine 2017. u usporedbi s koncentracije utvrđene u podzemnim vodama na piezometru oko ilegalnog odlagališta u Bilajskog 50 Gospic, (Tablica 2) nalaze se u nižem rasponu od tipične razine zagađenja zabilježene za podzemne vode u blizini odlagališta."
Otvori KEKS Pay
To je nama dao ZNA SE Naš HDZ. Eto živi bili pa vidjeli na izborima što će biti, tko će se birati. ZNA se HDZ , će opet pobijediti jel su hrvatski građani Kratke pameti, ako je uopće i imaju.Katastrofa.