U Cetinskoj diplomi, ispravi kojom su hrvatski staleži potvrdili izbor Ferdinanda Habsburškoga za hrvatskoga kralja, nalazi se jedna naizgled neobična, ali nipošto slučajna pojedinost. Plemići su posebno naglasili da su tu odluku donijeli: "...danas prije ručka i dok jošte bijasmo na tašte, bivši u našem saboru, svi i pojedini u dobri čas jednodušno i jednoglasno izabrasmo i primismo, učinismo, ustanovismo, proglasismo i po ulicama proglasiti dadosmo gore imenovanoga prejasnoga gospodina kralja Ferdinanda za našega i cijele ove slavne kraljevine Hrvatske pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga i naravnoga kralja i gospodara..." Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je Ferdinand izabran tijekom prijepodneva, prije objeda. Istraživanja prof. dr. sc. Nataše Štefanec s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokazuju, međutim, da se izbor zapravo dogodio poslije podne, nakon dugotrajnih i nimalo jednostavnih pregovora.
Rano 1. siječnja carski su poslanici od hrvatskih staleža zatražili odgovor o prihvaćanju podložnosti, ali ga staleži nisu htjeli dati dok ne dobiju potvrdu svih svojih uvjeta. O tim se pak uvjetima trijezno pregovaralo cijeloga dana, sve do četiri sata poslije podne, pri čemu su osobito sporna bila pitanja broja konjanika i njihove plaće. Tek kada su ti pregovori završeni, staleži su Ferdinanda i njegovu suprugu Anu izabrali za kralja i kraljicu te im iskazali podložnost. Prema tome, izraz "prije ručka i dok jošte bijasmo na tašte" ovdje ne treba razumjeti kao napomenu da plemići još nisu objedovali. Njegov je smisao bio potvrditi da su odluku donijeli trijezni, razborito i potpuno svjesni njezina značenja.
U ispravi takve važnosti ta se pojedinost nije navodila slučajno. Formula je trebala pravno osnažiti izbor i pokazati da odluka hrvatskih staleža nije bila donesena u pijanstvu ili stanju smanjene sposobnosti prosuđivanja. Vjerojatno je ujedno trebala onemogućiti kasnije osporavanje izbora pozivanjem i na alkoholiziranost njegovih donositelja, što je bilo potrebno zbog činjenice da su plemići u to vrijeme primarno pili vino, a ne vodu rezerviranu za podložnike. To nije jedini primjer takve formule na ugarsko-hrvatskom prostoru. Svečani tekst Cetinske diplome razlikuje se od izvještaja carskih poslanika, jer u diplomi izbor izgleda brz i jednoglasan, dok izvještaj otkriva cjelodnevno pregovaranje, postavljanje uvjeta i mnogo uvjeravanja. Uostalom, sami su poslanici priznali da nisu željeli da se tijek pregovora vidi u konačnoj ispravi jer je sve trebalo izgledati "mnogo časnije i finije", kako navodi Nataša Štefanec.
Ono što nama danas zvuči simpatično ili pomalo smiješno zapravo otvara prozor u pravni, politički i društveni svijet ranonovovjekovlja. Izraz "prije ručka i dok jošte bijasmo na tašte" nije govorio o praznom želucu, nego je jamčio da je izrazito važna odluka hrvatskoga plemstva donesena hladne glave. Slijedeći logiku hrvatskih plemića okupljenih u Cetinu, mogli bismo stoga zaključiti da bi i za današnje političare trebalo vrijediti isto pravilo: Važne odluke donose se u trijeznom stanju, dakle na tašte. Iako je to danas možda nerijetko nemoguća misija.
(Prijevod Cetinske diplome prema Jaroslavu Šidaku, Historijska čitanka, str. 108.)
Otvori KEKS Pay
