Osjećaj moralne dužnosti nadvladao je tradicionalni hrvatski sram od uličnog eksponiranja – jedna je od ključnih impresija kada je riječ o impozantnom subotnjem "Hod za Liku", čiji se dojmovi i dosezi još sabiru u konačni saldo. A za razumijevanje težine i značaja ovog skupa, potrebno je najprije ogoliti naš nepostojeći kult prosvjedovanja. Za razliku od Francuza, koji će zapaliti pola Pariza zbog povećanja cijene goriva ili pomicanja dobne granice za mirovinu za samo nekoliko mjeseci, Hrvati tradicionalno na prosvjede gledaju s podozrenjem. Hrvatska nema kulturu uličnog bunta. To je aksiom, politička konstanta i najdraža utjeha svakog vlastodršca u protekla tri desetljeća. Dok Srbija gori na ulicama čim vlast pokuša zataškati pad nadstrešnice u Novom Sadu, i dok tamo građani tjednima blokiraju autoceste i okupiraju sveučilišta odbijajući biti pasivne žrtve sustava, prosječan Hrvat nepravdu tradicionalno guta, uz mlaki, jalovi izraz revolta – na društvenim mrežama.
Renati i sličnima najljepše bi bilo u nekoj srboslaviji tamo bi Hrvati uživali u demokraciji.