Ljetos je sa saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport, na čelu s Marijom Selak Raspudić koja je naglašavala priču o potrebi za školskim psiholozima, stigla informacija da je odobreno zapošljavanje 300 psihologa u školama. Međutim, Ministarstvo nikad nije istupilo s pozivom da se škole jave, tako da se informacija o zapošljavanju psihologa širi usmenom predajom, znači sporo. Škola koja sazna za tu mogućnost traži psihologa, ali to ide toliko brzo koliko brzo ljudi dobiju tu informaciju – rekla nam je zamjenica predsjednika Hrvatske psihološke komore Snježana Kovač, psihologinja u zagrebačkoj Školi za cestovni promet i inicijatorica prve konferencije školskih psihologa u Hrvatskoj koja će se održati 3. i 4. ožujka iduće godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Potreba za psiholozima
Uz Hrvatsku psihološku komoru, suorganizatori konferencije su Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta i Agencija za odgoj i obrazovanje, a održat će se prvi put jer se javnost, roditelje, ali i donositelje obrazovnih politika, želi uputiti u to što psiholozi uopće rade i zašto su potrebni u školama, ali i upozoriti na pogoršano mentalno zdravlje ne samo djece i mladih nego i nastavnika i roditelja.
– Godinama su se na svjetskoj razini spominjale brojke 20 – 20. Podaci su bili da 20 posto mladih ima neki oblik psihičkih smetnji, a 20 posto od njih eventualno dobije psihološku pomoć zato što te smetnje nisu prepoznate. Sad su se te brojke popele na 25 posto, dakle ne svaki peti, nego svaki četvrti učenik ima poteškoće s mentalnim zdravljem. I mi to stvarno vidimo u školama – upozorava psihologinja Kovač. Najčešće su anksiozne smetnje, tjeskoba, strahovi. Jako je česta ispitna, ali i socijalna anksioznost. Sve češće djecu se, ističe, ne može dovesti u školu.
– Puno djece dugo pati pa anksiozne smetnje prerastu u depresivne smetnje pa i kliničku depresiju, koju nerijetko prate samoozljeđivanje pa i suicidalne misli i namjere – dodaje.
Osim što su djeca izložena raznim pritiscima i slušaju o krizama, klimatskoj katastrofi, ratu, često zamijene virtualno i realno.
– Čak i srednjoškolci ne razumiju da se i ono što se dogodilo u virtualnom prostoru nekoga dotaknulo. S jedne strane da to ima neke posljedice, a s druge da to nije realnost. Kad je riječ o sekstingu i drugim oblicima seksualnog i općenito cyber nasilja, njima nije jasno da nije isto kad si podijelio fotografije na društvenoj mreži ili se nekome pokazao u stvarnosti – kaže psihologinja.
No, iako su upravo školski psiholozi na prvoj crti obrane mentalnog zdravlja učenika, o njima se malo zna. Poticaj da nešto promijene počeo je zapravo izjavom ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa "ne možemo u svaku školu staviti psihologa, to ne bi bilo baš u redu", koja je bila odgovor na rezultate istraživanja Instituta za društvena istraživanja.
– Bila je to paradoksalna situacija koja se, moram to reći, rasplela u korist školskih psihologa. Hvala ministru što je rekao tako nešto! Možda u tom trenutku nije baš tako mislio, ali javnost se digla na noge i počeli su različiti oblici pritiska prema Ministarstvu obrazovanja. Škole su bile dodatno razjarene tom izjavom jer su vapile za kadrovima, a psihologe koje su silno trebali mogli su dobiti jedino na godinu dana kao vježbenike koje financira Hrvatski zavod za zapošljavanje u okviru mjere stručnog osposobljavanja. Bila je to teška situacija. Biti psiholog u školi znači razviti povjerenje svih u školskoj zajednici. Dobijete čovjeka koji godinu dana radi na tome, uz kojeg se vežu djeca, roditelji i nastavnici se orijentiraju na njega, i onda kažete – oprosti, sad si višak. Škole koje su vapile za psiholozima jako su pritiskale ministarstvo da im omogući da im vježbenici ostanu ili da im otvore zapošljavanje. A postojala su i ograničenja koje škole uopće mogu primiti vježbenika – rekla nam je Snježana Kovač podsjećajući na stari problem zbog kojeg mnoge škole i dalje ne mogu zaposliti psihologa.
Dugoročna šteta
U državnom pedagoškom standardu, objašnjava, definiran je broj stručnih suradnika ovisno o broju učenika, no jedan stručni suradnik svakako mora biti pedagog. Pri tome, paradoks je da se školski knjižničar broji kao stručni suradnik. Knjižničar je jako vrijedan član školske zajednice, ali nije stručni suradnik u smislu pomoći djeci. Pedagog, psiholog, socijalni pedagog, rehabilitator, logoped, svi su oni pomagači, ali školski knjižničar nije, a broji se u kvotu stručnih suradnika.
– Uz mentalno zdravlje opće populacije mladih, darovitu djecu i pripremanje mladih psihologa za rad, tema konferencije bit će također učenici s teškoćama u razvoju jer je njihova inkluzija dio vrijednosne orijentacije u obrazovanju, a nosi jako puno izazova. Često se sudaraju ideje roditelja o tome što bi oni htjeli za svoje dijete i mogućnosti njihova djeteta – ističe Snježana Kovač dodajući da je to posebno velik problem u srednjim školama.
– U srednjoj školi bitne se kompetencije za rad, pogotovo u strukovnim školama. To se često sudara s očekivanjima roditelja. Ne kažem da sve škole sjajno provode inkluziju, ali roditelji djece s teškoćama često nisu realni u tome što njihovo dijete može i time im rade dugoročnu štetu – kaže.
Uh, ovo spada u ono - učenika sve manje i manje, učitelja sve više i više. Psiholozi jesu bitan dio, no više bi se postiglo diskvalifikacijom i otpuštanjem učitelja psihopata kojih ima sasvim dovoljno. Jedan takav u školi može uništiti trud svih ostalih, toliko da niti psiholog ne može pomoći... Još veći problem od samih škola su razna domaća natjecanja (matematika, engleski...), gdje se djeca od malena uče nepravdi, pa onda su tu razne dodatne aktivnosti tipa muzička škola, te onda natjecanja umjetnički nadarene djece, gdje se odmalena uči da sam talent vrijedi puno manje od lobija i obitelji, sport je slična stvar itd... Pa kako onda djeca ne bi imala problema? Cijeli sustav je toliko nakaradan da ako si malo iznad prosjeka, ako nemaš zaleđe, psihički će te zatući i uvjeriti te da si prosjek ili ispod toga, a istovremeno će se utući ogromni novci iz proračuna da se onog ispod prosjeka uvjeri da je poseban i zapravo bolestan, a ne samo glup...