Oko 41 tisuća stanovnika Hrvatske ili oko jedan posto ukupne
populacije gladuje. Svojim primanjima ti ljudi ne mogu
podmiriti ni osnovne prehrambene potrebe, pokazalo je posljednje
istraživanje Svjetske banke.
Do postotka stanovništva koje, kako se navodi u
izvještaju, živi u "teškoj
neimaštini", došlo se analizom mjesečnih primanja
po osobi, nužnih za kupnju hrane od 2700 kcal. Pokazalo se da je svaka
osoba koja si mjesečno ne može priuštiti više od
529 kuna, zapravo, objektivno siromašna te da je takvih
468.000, odnosno 11,1 posto.
Ali, kako je raslojavanje prisutno i među siromašnima, s
manje od pola iznosa koji nas drži iznad granice siromaštva,
odnosno otprilike s manje od jednog dolara dnevno ili s manje od 265
kuna po osobi mjesečno u Hrvatskoj (ne) uspijeva preživjeti 41 tisuća
građana to su oni najsiromašniji.
Ta vojska gladnih u zemlji koja je po slovu Ustava socijalna za neke
možda i nije dovoljno brojna da se njeno postojanje ne bi moglo
opravdati gospodarskim napretkom na višim razinama.
S druge strane, studija Ujedinjenih naroda iz 2002., prema kojoj je čak
300 tisuća stanovnika Hrvatske pothranjeno jer štede na
jednom da si priušte drugo, te podatka Svjetske banke prema
kojemu u Hrvatskoj, osim 11,1 posto dokazano siromašnih,
živi i 10,6 posto onih koji su na rubu, odnosno ozbiljno ugroženih
siromaštvom, onda stvari djeluju posve drukčije.
Hrvatske institucije nemaju podatke o tome koliko ljudi gladuje.
Poznato je tek da oko 2,7 posto stanovništva preživljava od
pomoći za uzdržavanje (stalna mjesečna pomoć). Gotovo su polovica te
populacije nezaposlene osobe. Najugroženiji su samci, obitelji s puno
djece te Romi. Državna tajnica za socijalnu skrb Dorica Nikolić
napominje kako su u osobito teškom položaju stanovnici u
ruralnim sredinama koji se teško odlučuju potražiti
socijalnu pomoć u strahu da će izgubiti imanja.
Istraživanja Svjetske banke u Hrvatskoj nisu posve
objektivna. Zasnivaju se na analizi prihoda, a u Hrvatskoj se, osim
pomoći u novcu, isplaćuju i paketi hrane kaže D. Nikolić te
domeće da je upravo zbog mješovite pomoći (u novcu i hrani)
teško reći koliko ljudi u Hrvatskoj gladuje.
U Caritasu ni približno nisu mogli procijeniti koliko je gladnih u
Hrvatskoj, dok su humanitarne akcije Crvenog križa pokazale da su
procjene Svjetske banke od 41.000 gladnih vjeran odraz situacije na
terenu. Vlasta Vidović-Šeša iz Crvenog križa
rekla je kako je njena organizacija tijekom prošle godine
pružila pomoć 12 tisuća osoba, podijelivši im 468 tona hrane.
Za božićne blagdane podijelili smo 35 tisuća paketa s po
devet kilograma hrane i dva kilograma higijenskih
potrepština. Radilo se o socijalno ugroženima uglavnom
starije životne dobi, dakle žene starije od 60 godina i
muškarci stariji od 65 godina, ali i o djeci mlađoj od 15
godina.
Jedan od kriterija je bio mjesečni prihod do 500 kuna po osobi, ali se
pomoć dijelila i teško bolesnim te invalidnim
osobama kazala je Vidović, napomenuvši da se pomoć
nije dijelila po staračkim domovima te da su za Božić aktivne bile i
neke druge humanitarne organizacije.
Niz podataka Svjetske banke također potvrđuju njena iskustva u
humanitarnom radu. Pokazalo se da su siromaštvom, pa tako i
ekstremnim siromaštvom, posebno ugroženi samci i starije
osobe, odnosno umirovljenici, ali i djeca u najranijoj životnoj dobi. S
obzirom na spol nositelja kućanstva, najugroženija su ona koje vode
žene, a od onih koje vode umirovljenice, čak 26 posto ih se nalazi
ispod granice siromaštva.
U svom je izvještaju Svjetska banka također navela da je
siromaštvo do 55. godine otprilike podjednako raspoređeno u
društvu, no da sa starijom životnom dobi naglo raste.
Najugroženija područja su Slavonija, okolica Siska i Karlovca te
Šibensko-kninska županija. U tim su krajevima ruralna
područja do tri puta ugroženija od urbanih. Glavni je razlog
tome Domovinski rat.
Dok Svjetska banka siromaštvo u Hrvatskoj ocjenjuje
otprilike očekivanim s obzirom na stupanj gospodarskog razvoja te
napredak u integriranje u EU, socijalna pomoć u Hrvatskoj, iako dobro
raspoređena, označena je kao izrazito nedovoljna. Hrvatska, naime, za
socijalnu pomoć izdvaja tek 0,26 posto svog godišnjeg
proračuna, prosjek EU je 1,4 posto, a zemlje poput Austrije, Italije,
Njemačke, Slovačke, Poljske i Mađarske održavaju prosjek na čak 2,5
posto.
Dok svjetske organizacije iznose procjene, domaće ne znaju kolika je vojska gladnih