Svaki ginekolog opstetričar prati trudnoću, a fetalni medicinar posebno je usmjeren na fetus kao pacijenta i na prepoznavanje trudnoća koje trebaju dodatnu ekspertizu. Fetalna medicina bavi se trudnoćama u kojima je potrebna detaljnija procjena fetusa, posteljice i rizika trudnoće, ali i ranim otkrivanjem problema prije nego što postanu klinički očiti. To uključuje napredni fetalni ultrazvuk, dijagnostiku razvojnih anomalija, fetalnu ehokardiografiju, Doppler, višeplodne trudnoće, poremećaje fetalnog rasta, prenatalnu genetiku, invazivnu dijagnostiku poput CVS-a i amniocenteze te, u određenim slučajevima, fetalnu terapiju. Kako danas izgledaju standardi najboljih fetalnih centara i koliko se toga može prenijeti u svakodnevnu praksu, liječnici iz Hrvatske i regije moći će čuti na prvom međunarodnom simpoziju "Osnove fetalne medicine 2026." koji će se krajem rujna održati u Poreču u organizaciji Hrvatskog društva za fetalnu medicinu.
Anatomski pregled fetusa
Što bi ginekolozi mogli čuti na simpoziju a da već ne primjenjuju u svakodnevnoj praksi, pitali smo predsjednicu Društva dr. Tenu Kovačević Janko, ginekologinju subspecijalisticu fetalne medicine.
– Primjerice, da pregled između 11. i 14. tjedna više nije samo CRL i nuhalna translucencija, nego ozbiljan rani anatomski pregled. Da se fetalno srce može procjenjivati mnogo ranije nego što se nekad mislilo. Da Doppler, procjena placentacije i probir za preeklampsiju mogu biti dio istog posjeta. Velik dio programa upravo je usmjeren na stvari koje nisu rezervirane samo za tercijarne centre. Mnogo toga je naučivo, reproducibilno i može postati dio kvalitetne svakodnevne prakse. To je zapravo i glavna ideja naziva Basics in Fetal Medicine: pokazati da ono što se negdje još smatra "naprednom fetalnom medicinom", u vodećim centrima već pripada osnovama – kaže nam dr. Kovačević Janko. Fetalna medicina važna je prije svega zato što danas mnogo više može vidjeti, predvidjeti i u nekim slučajevima liječiti prije rođenja.
– Ultrazvučna tehnologija, prenatalna genetika, fetalna ehokardiografija i probiri danas omogućuju da se određena stanja prepoznaju mnogo ranije nego prije deset ili petnaest godina. Usto, trudnice su danas u prosjeku starije, sve je više trudnoća nakon potpomognute oplodnje i više žena s kroničnim bolestima ulazi u trudnoću, pa je potreba za individualiziranom procjenom rizika veća – objašnjava porečka ginekologinja. Ističe da osnovne anatomske strukture vidimo već vrlo rano, ali prvi ozbiljan anatomski pregled fetusa danas se radi između 11. i 14. tjedna trudnoće.
– Tada možemo procijeniti glavu i rani razvoj mozga, profil i nosnu kost, kralježnicu, trbušnu stijenku, želudac, mokraćni mjehur, ekstremitete te znatan dio anatomije srca. Mjeri se CRL, nuhalna translucencija, DV, TR i drugi markeri kromosomskih anomalija, uterine arterije… Već tada možemo prepoznati ili barem posumnjati na niz teških anomalija: neke srčane greške, anomalije mozga, abdominalne stijenke, skeleta, megacistisu i druge poremećaje. Naravno, pregled između 20. i 24. tjedna i dalje ostaje vrlo važan jer se dio anatomije tada može procijeniti detaljnije – detaljno opisuje dr. Kovačević Janko.
U prvom tromjesečju radi se rana dijagnostika i moguća je promjena daljnjeg vođenja trudnoće. – Ako uočimo anomaliju ili visok rizik, možemo učiniti dodatnu genetsku dijagnostiku, primjerice biopsiju korionskih resica, odnosno CVS, organizirati ekspertni ultrazvuk, fetalnu ehokardiografiju ili genetsko savjetovanje. Kod visokog rizika za preeklampsiju možemo vrlo rano uvesti preventivnu terapiju. Kod blizanačkih trudnoća rano određivanje korioniciteta potpuno mijenja način praćenja. Dakle, najvažnija "intervencija" u toj fazi često je to da na vrijeme promijenimo tijek skrbi – objašnjava naša sugovornica.
Kod vrlo specifičnih stanja moguća je i fetalna terapija. Najpoznatiji primjer je TTTS kod monokorionskih blizanaca, gdje se fetoskopskom laserskom koagulacijom prekidaju abnormalne krvne veze između dviju posteljica. Kod teške fetalne anemije mogu se raditi intrauterine transfuzije krvi. U pojedinim stanjima postavljaju se fetalni shuntovi, primjerice kod određenih opstrukcija mokraćnog sustava ili torakalnih kolekcija. Prema riječima dr. Kovačević Janko, u vodećim svjetskim centrima rade se i složeniji zahvati, poput fetoskopskog liječenja spine bifide, terapije nekih slučajeva kongenitalne dijafragmalne hernije te vrlo selektirani zahvati na fetalnom srcu. To su vrlo specijalizirani postupci koji se rade samo u jasno definiranim indikacijama i u centrima s velikim iskustvom.
Probir za sve
U prvom tromjesečju danas se može napraviti nekoliko važnih probira.
– Možemo procijeniti rizik za kromosomske anomalije, klasičnim kombiniranim probirom ili NIPT-om. Možemo napraviti probir za preeklampsiju, procijeniti rizik za neke poremećaje fetalnog rasta i, naravno, napraviti detaljan ultrazvučni pregled fetalne anatomije. Kod blizanačkih trudnoća u toj fazi utvrđujemo i korionicitet, što je jedan od najvažnijih prognostičkih podataka za daljnji tijek trudnoće – navodi liječnica.
Neki elementi probira prvog tromjesečja dio su rutinskog praćenja trudnoće, ali opseg i kvaliteta pregleda još dosta ovise o ustanovi, dostupnosti tehnologije i edukaciji liječnika. Primjerice, NIPT je danas široko dostupan, ali se uglavnom radi izvan standardnog obveznog programa. Kombinirani probir za preeklampsiju također se ne radi rutinski svim trudnicama u Hrvatskoj. Upravo je standardizacija prvog trimestra jedno od područja u kojem ima prostora za napredak, smatra dr. Tena Kovačević Janko.
– Idealno bi bilo da probir za preeklampsiju bude dostupan svim trudnicama, a ne samo onima koje već imaju očite čimbenike rizika. Razlog je jednostavan: dio žena koje će razviti preeklampsiju nema tipičnu anamnezu koja bi ih unaprijed svrstala u visokorizične – objašnjava stručnjakinja.
Otvori KEKS Pay
