Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća istok Europe zahvatila je politička oluja. Od Baltika do Jadrana tražili se su višestranački izbori, a val demokratskih promjena zahvatio je i Hrvatsku, u kojoj su od 1989. nezavisni intelektualci i disidenti, osjetivši da promjene stižu, počeli osnivati političke stranke. Prva službeno osnovana stranka bila je Hrvatski socijalno-liberalni savez (HSLS), koji će poslije posljednju riječ u imenu promijeniti u riječ stranka. Na osnivačkoj skupštini koja je održana 20. svibnja 1989. godine za prvog predsjednika izabran je povjesničar Slavko Goldstein, a među istaknutim članovima i utemeljiteljima bili su Vlado Gotovac, Dražen Budiša, Božo Kovačević, Zvonimir Lerotić, Goranko Fižulić, Jozo Radoš... Mjesec dana kasnije, nakon brojnih tajnih i javnih sastanaka, osnovana je u prostorijama NK Borca na Jarunu i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), čiji je prvi predsjednik postao Franjo Tuđman, bivši partizanski general, a poslije politički disident. HDZ je okupio šaroliko društvo – političke disidente, bivše komuniste, tehnomenadžere, imigrante i postao je više pokret nego klasična stranka.
HDZ je dominirao, liberali vodili oporbu, SDP se borio da preživi, a Thompson pjevao za HSP
Kako se mijenjala stranačka scena, zašto je potonula većina stranaka hrvatske tranzicije, tko je preživio, a tko ima budućnost?
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.