Miljenik procedure Zlatko Koračević, bivši HNS-ov saborski zastupnik i “povjerenik” Radimira Čačića, nije se uspio još jednom omrsiti na proceduri punoj zamki za državne blagajne.
Vijeće Ustavnog suda kojim je predsjedala Ingrid Antičević Marinović nije našlo da mu je povrijeđeno pravo na rad zato što u radnom sporu nije dobio što je smatrao da mu pripada zbog nezakonita otkaza u HEP-u: 1,15 milijuna kuna sa zateznim kamatama za neisplaćene plaće nakon otkaza, korištenje Audija A6, precizno “3.0 TFSI Quattro S-Line, crne boje s efektom” uz naknadu svih troškova vozila, kao i mobitela, za preostalo ugovorno razdoblje od dvije godine i devet mjeseci, te uplate godišnje premije životnog osiguranja u protuvrijednosti 2500 eura.
Na koncu je Koračević morao HEP-u naknaditi troškove parnice od 127.262 kune.
Nije prihvatio drugi posao
Inače, prva presuda bila je u njegovu korist, ali ukinuta je zbog bitnih proceduralnih povreda i pogrešnog pravnog pristupa. Koračević je na čelo HEP-a došao po političkom ključu jer je sektor energetike pripao HNS-u. Prema ugovoru, mandat predsjednika uprave HEP-a trebao mu je trajati od 24. veljače 2012. do 23. veljače 2016., s tim da je imao s HEP-om i ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Nadzorni odbor opozvao ga je 10. svibnja 2013. te mu je ponuđen posao rukovoditelja Službe za sustavno gospodarenje energijom, što on u roku od 30 dana nije prihvatio pa mu je 27. lipnja 2013., kako je predviđeno ugovorom, otkazan ugovor o radu. Koračević je tvrdio da je otkaz bio nezakonit jer da ugovor nije predviđao takvu mogućnost otkaza. Sudovi su utvrdili da je otkaz posljedica neprihvaćanja ponude HEP-a u ugovorenom roku nakon opoziva, dok opoziv nije pravovremeno pobijao pred nadležnim sudom.
Odbijajući ponudu, Koračević je u dopisu HEP-u naveo da bi je rado prihvatio, ali da ponuđeno radno mjesto zahtijeva dnevni odlazak iz njegova mjesta prebivališta, udaljenog 85 km, što iziskuje osobni napor i znatne troškove prijevoza pa moli da mu se “omogući obavljanje poslova pomoćnika direktora područja u HEP-ODS d.d., u Elektri Varaždin”.
Isplativo članstvo
Koračević je bio načelnik općine Bednja, a bio je i na čelu propale lepoglavske tvornice Lepa, koja je, kako je sam to obrazložio, “doživjela sudbinu hrvatske drvne industrije”. Njemu je pak sudbina namijenila posve drukčiji plan. Nakon 14 mjeseci na čelu HEP-a još šest mjeseci dobivao je punu, a šest mjeseci pola plaće.
Džaba, ali po ugovoru! Model 6+6 prije angažmana u HEP-u tražio je i po isteku saborskog mandata (22. prosinca 2011.), kao svaki pošteni dužnosnik. Ali, 18. siječnja je odbijen, dan poslije Vlada je odlučila ukinuti povlaštene saborske mirovine, pa je Koračević koristeći rupu dok zakonska izmjena ne stupi na snagu aktivirao saborsku mirovinu, baš uoči angažmana u HEP-u, kamo je došao kao povlašteni umirovljenik.
Sve lege artis! Kako su tada uvedene povlaštene mirovine za osvajače medalja kad navrše 45 godina, bez obzira na to koliko im bila velika primanja i koliko bogati bili, s gorčinom smo ustvrdili da se Koračeviću članstvo u HNS-u isplatilo više nego da je osvojio i zlato na Olimpijadi.
Profil zaposlenih u Hrvatskoj: Prosječna plaća u 2020. bila je 6763 kn, a 7% zaposlenih ima samo osnovno ili niže obrazovanje!
Svi ti uhljeboidi imaju obitelji, prijatelje.. ne znam kako ih sve skupa nije stid.. Ja bih se u zemljom pokrio da je mi je otac jedan od tih..