Ljubav ne poznaje granice, zagonetno je rekla 48-godišnja
Fatma iz malenog sela s hrvatske strane granice s Bosnom i
Hercegovinom. Izreka je to koja u njezinu slučaju vrijedi –
dvostruko. Prva granica koja njezinoj ljubavi nije zasmetala jest ona
dobna jer Fatmin je odabranik 23 godine mlađi. S drugom pak granicom
Fatma malo teže izlazi na kraj jer je riječ o državnoj granici koju je
njezin Ibro, pod okriljem noći, prelazio mjesecima otkako mu je sud na
dvije godine zabranio ulazak u Hrvatsku. Gazio je tako gotovo svaku
drugu noć rijeku Glinu, pretrčavao livadu, uspinjao se uz brežuljak i
jurio do Fatmine skromne kućice u blizni graničnog prijelaza Maljevac.
Vidljiv i u mraku
Istim je putem krenuo i potkraj listopada, malo nakon 22 sata. Pregazio
je i te noći hladnu Glinu, ali umjesto da se sjuri u toplu postelju,
začuo je povike policajaca. Uletio je u kuću i zavukao se u spavaonicu.
No, policajci su zakucali na vrata. Fatma je otvorila vrata,
rekavši policajcima da u kući nema nikoga. Nepozvani su se
gosti povukli, no pričekali su koji trenutak ne udaljujući se. A kad je
Ibro iskočio van, krenuli su za njim. Otrčao je on iza kuće, u
šljivik, čučno iza šljive misleći da će ga noć
skriti. Ali, policajci su ga pronašli u
“skrovištu”. Na nogama je imao samo
mokre čarape.
– Jest da sam starija od njega, ali Ibro i ja u vezi smo već,
eto, dvije godine – ispričala je Fatma, koju smo
pronašli na radnom mjestu, u praonici rublja u Velikoj
Kladuši. Iskrala se da je prijateljice s posla ne bi poslije
zadirkivale. A i da koja ne bi Ibri ispričala kako razgovara s
novinarima jer je on, kaže, stidljiv pa baš i ne bi volio da
se o njihovoj ljubavi i njegovim prelascima granice piše.
No, zato je ona bila spremna podijeliti svoju priču s nama,
zamolivši tek da ne napišemo njihova prava imena
i prezimena, što smo i učinili.
– Ibro i ja upoznali smo se u Velikoj Kladuši. On
je nezaposlen i živi s roditeljima na selu. Ja imam dva odrasla sina,
jednom je 20 godina, a drugi ide u peti razred osnovne
škole. Za našu ljubav njegovi znaju i odobravaju
je, pa ja često dolazim u Ibrinu kuću. I prespavam tamo, a posjećujemo
zajedno i rodbinu. Ibro je noću često dolazio k meni. Njegovo je selo
20-ak kilometara udaljeno od Kladuše, do koje bi se dovezao
autom i tu ga ostavio. Potom bi pregazio rijeku. Pa i drugi tako rade,
pogotovo ljeti! Preko rijeke prelaze i oni koji nemaju auto jer tako
brže stignu na posao nego da prelaze granicu.
Mokre
“pume”
Upitali smo Fatmu za onu noć kad su na njezina vrata pokucali
policajci, no oklijevala je izravno odgovoriti:
– Ma nije Ibro te večeri pravo ni ušao u kuću.
Ostavio je mokre “pume” ispred vrata i uletio u
sobu. Bio je mokar pa sam ga baš htjela osušiti
kad su oni zakucali. Odveli su ga sa sobom. Kažnjen je, ali nije se
žalio.
Policijska verzija događaja malo je drukčija. Ibro se, kažu oni, nije
izuo ispred Fatminih vrata, nego je mokre tenisice stavio u ormar. Kad
su ga ispod šljive našli u mokrim čarapama, rekao
im je da je hodao bos. Najprije su i Fatma i Ibro tvrdili da se gotovo
i ne poznaju, malo kasnije rekli su pak da su rođaci, no kad je Ibro
otvorio ormar u kojem su bile njegove mokre tenisice,
posegnuvši za čarapama, postalo je jasno da su i
više od običnih poznanika.
Fatma mu je dala suhe čarape i sto kuna džeparca prije no
što su ga policajci odveli. Te je noći doznala,
baš kao i Ibro, da nitko od malobrojnih susjeda njegove
posjete nije prijavio policiji. Otkriven je uz pomoć termovizije, kojom
se koristi Mobilna jedinica za nadzor državne granice. Snimili su ga
dok je prelazio granicu te su ga pratili do Fatmine kuće, a na kraju ga
i našli ispod šljive.
– U j... te – samo je izustio Ibro,
lupivši se dlanom po čelu kad mu je objašnjeno to
“čudo” tehnike.
Dvogodišnja zabrana
Zbog ilegalnog prelaska granice Prekršajni sud u Vojniću Ibri je izrekao dvogodišnju zabranu ulaska u Hrvatsku te novčanu kaznu od 4700 kuna. Novčanu kaznu nije platio jer novca nije imao, a u BiH je vraćen na osnovi postojećih sporazuma. Prvu zabranu ulaska u Hrvatsku Ibri je izrekao Prekršajni sud u Gvozdu i ona je na snazi trebala biti do srpnja 2007. godine.
Kriminalci u panici
U Mobilnoj jedinici za nadzor državne granice 20 je policajaca uvježbanih za rad termovizijom, sustavom posebne primjene infracrvene termografije. Na snimkama dobivenim na taj način ne raspoznaje se lice osobe koju se pratilo pa one nisu dokaz na sudu. Hrvatska policija ima jednu mobilnu termoviziju ugrađenu u vozilo, koja stoji 600 tisuća eura, ručne termovizije, vrijednost kojih je 27 tisuća eura, te fiksnu termoviziju. Zbog toga svaki izlazak vozila Mobilne jedinice s parkirališta MUP-a među kriminalcima izaziva nervozu, kažu u MUP-u.
