Sanacija oko 33.000 tona zakopanog otpada na lokaciji Bilajska 50 u Gospiću ne bi se trebala svesti na jedno rješenje za cjelokupnu količinu. Otpad bi najprije trebalo iskopati i razvrstati, a zatim za svaku pojedinu frakciju odabrati odgovarajući način zbrinjavanja, smatra izv. prof. dr. sc. Renato Šarc, stručnjak s austrijskog Montanuniversitäta Leoben, javlja Tportal.
Šarc je izvanredni profesor i zamjenik voditelja Katedre za tehnologiju obrade i gospodarenje otpadom, a stručni osvrt o mogućnostima sanacije gospićke lokacije naručio je SDP. Dokument je u ponedjeljak predstavljen na konferenciji za novinare saborskog zastupnika i bivšeg ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića. 'Ne treba tražiti samo jednu tehnologiju za 33.000 tona otpada', poručio je Šarc.
Ključan razlog za takav pristup je različit sastav zakopanog materijala. Pozivajući se na nalaze Geotehničkog fakulteta, Šarc navodi da plastika u pojedinim uzorcima čini oko 56, a u nekima čak 80 posto, dok drugdje prevladavaju građevinske i mineralne frakcije. Ogrjevna vrijednost dijela uzoraka prelazi 20 MJ/kg, a doseže i 25,7 MJ/kg.
Posebno upozorava na PFAS spojeve pronađene u podzemnim vodama nizvodno od lokacije. Prema dopuni vještačenja na koju se poziva, rezultati snažno upućuju na lokalni utjecaj odlagališta na kvalitetu podzemnih voda. Šarc stoga smatra da bi lokaciju trebalo što prije prekriti vodonepropusnim slojem kako bi se smanjio prodor oborinske vode i daljnje ispiranje onečišćenja. Naglašava, međutim, da to može biti samo privremena mjera jer otpad i izvor onečišćenja ostaju na lokaciji.
Kao trajno rješenje ne vidi ni premještanje svih 33.000 tona na odlagalište opasnog otpada. Činjenica da je neki materijal klasificiran kao opasan otpad, upozorava, ne znači automatski da zadovoljava uvjete za prihvat na takvom odlagalištu. Problem predstavljaju i veliki udjeli plastike te visoka ogrjevna vrijednost pojedinih frakcija.
Šarc odbacuje i ideju spaljivanja cjelokupne količine otpada. Termička obrada, smatra, ima smisla za izdvojenu visokokaloričnu plastičnu i organsku frakciju, posebno ako je opterećena PFAS-om ili drugim postojanim onečišćivalima. Spaljivanje zemlje te građevinskog i mineralnog materijala zajedno s plastikom smatra neracionalnim. U stručnom osvrtu navodi se javno predstavljena procjena prema kojoj bi spaljivanje svih 33.000 tona moglo stajati između 100 i 125 milijuna eura, no Šarc upozorava da nisu predstavljene detaljne pretpostavke na kojima se ta procjena temelji. Predlaže zato pribavljanje indikativnih ponuda europskih postrojenja, ali tek za izdvojenu i analiziranu gorivu frakciju.
Ni solidifikaciju cjelokupne mase, odnosno njezino miješanje s cementom ili drugim vezivnim materijalima, ne smatra odgovarajućim rješenjem. Takav postupak mogao bi se primijeniti na određene mineralne i zemljane frakcije ako se dokaže da dugoročno smanjuje mobilnost onečišćivala. Upozorava pritom da se onečišćenje ne smije samo razrijediti dodavanjem drugih materijala kako bi otpad zadovoljio kriterije za odlaganje. Šarc zato predlaže kombinirani model. Nakon privremenog prekrivanja lokacije, otpad bi trebalo iskopati i razvrstati na visokokaloričnu plastičnu i organsku frakciju, mineralni i inertni materijal te druge vrste otpada. Svaka skupina potom bi se zasebno analizirala i, ovisno o svojstvima, uputila na spaljivanje, odlaganje, stabilizaciju ili drugi odgovarajući postupak. Po završetku uklanjanja trebalo bi ponovno provjeriti stanje tla i podzemnih voda te sanirati i urediti lokaciju. 'Samo uklanjanje izvora onečišćenja predstavlja dugoročno održivo rješenje lokacije', jedan je od pet ključnih zaključaka Šarčeva stručnog osvrta.
FOTO Konačno razdvojili uništene lokomotive, čeka se podizanje električnog vlaka: Evo kako danas izgleda mjesto sudara
Otvori KEKS Pay
Stručnjak s poznatog i uglednog sveučilišta u Leobenu. Oxford, Harvard, Leoben, tim redom. Školovani austrijski stručnjak, baš poput Ive Sanadera.