- Mi smo stvarni i postojimo - bila je glavna parola koju je lani, uoči kopenhagenškoga UN-ova skupa o zaustavljanju globalnoga zatopljivanja, nosili izvođači i posjetitelji velikog Greenpeaceova koncerta na otoku Funafutiju, glavnom u pacifičkoj otočkoj državici Tuvalu. za potporu inicijativama da se zaustavi globalno zatopljivanje.
Skupina znanstvenika s Novog Zelanda i Fidžija koja fenomen proučava desetljećima posebno motri na to kako se u psljednjih 60 godina tim fenomenima odupire 27 plitkih pacifičkih otoka. Najviša točka Funafutija (ne računajući građevine i vegetaciju) samo je 4 metra iznad morske površine. Zato porast razine mora od 12 centimetara u šest desetljeća, s trendom ubrzavanja, toliko muči stanovnike država kao što su Kuribati i Tuvalu, kao i žitelje drugih pacifičkih koraljnih otoka.
Pola promatranih otoka raste!
- Ima nade - zaključuje znanstveni tim u najnovijem izviješću objavljenom u srijedu u New Scientistu. jedino još trebaju uvjeriti stanovnike tih otoka koje visoka voda počinje mučiti sa svakim nevremenom, o cunamijima i da se ne promišlja.
Mjerenja pak kazuju da povišeni "vodostaj" loše utječe na samo četiri od 27 promatranih otoka.
- Ocean i otoci pronalaze prirodne načine da odgovore na povišenje razine mora. Na razne načine među kojima je malo toga zajedničko, ali se priroda ipak odupire - kaže Paul Kench sa Sveučilišta u Aucklandu. - Osim ta četiri otoka u nevolji pola iz ostatka nije smanjilo površinu, a druga polovica ih jei povećala!
Studija ipak pronalazi neke zajedničke nazivnike. Neki otoci rastu jer struje, valovi i vjetar na njih nanose koraljne krhotine. S klimatskim promjenama oluje i cikloni bit će učestaliji. Kench je jedno vrijeme proučavao upravo ciklone i oluje, o čemu kaže:
Problem su hrana i voda
- Svjedočio sam kad su valovi za ciklona posve preplavljivali otoke Tuvalua. Ali sam vidio kako ta sila, osim što ruši ljudske nastambe, dere ostatke koralja iz lagune i nanosi ih na kopno.
Otoci možda neće nestati, ali s povišenjem tazine mora stradavaju usjevi i kvare se zalihe pitke vode.
- Promatrali smo samo 27 otoka od njih otprilike 20 tisuća, ali mislim da smo počeli razumijevati što se s njima događa te ćemo zato morati proširiti israživanje da se u neke nagovještaje i uvjerimo kako, kao ljudi, možemo lokalno odgovoriti na izazove da se ljudi polako ne rasele s otoka na kojima su živjeli stoljećima - komentira nalaze Paul Kench.
