Snježana Kordić: Srpsko-hrvatski jezik nema veze s Jugoslavijom

Da je Gaj uveo kajkavsko narječje umjesto Vukove štokavštine, danas ove rasprave ne bi bilo, ili bi se vodila između Hrvata i Slovenaca. Neosporno je da su hrvatski književni jezik i srpski književni jezik sličniji nego hrvatski i latinski, hrvatski i mađarski, hrvatski i njemački, hrvatski i češki, hrvatski i slovenski... Nametati im razlike koje nemaju, ali i ukalupljivati ih u kalupe koji nisu zajednički, daju si u zadatak poneki političari i poneki jezikoslovci, no govorni jezik je žilav i stvaraju ga i održavaju živi ljudi, a ne direktive . Ipak,valja reći i da postoje standardi , te je teza Kordićke da je nepotrebno lektoriranje obična glupost, jer lektorski rad nije cenzura , on je održavanje usvojenih standarda.O kriteriju razumljivosti jezika,isto bi se dalo raspravljati, jer jezik zakona i pravnika,različitih ministarstava, jezik poslovnjaka, jezik stručnjaka bilo koje vrste teži , jezik različitih izvješća, ima tendenciju više sakriti nego biti razumljiv, te mislim da je jezik prosječnog Srbina, i jezik prosječnog Hrvata sličniji nego jezik njih i njihovih uprava...

Možda s lingvističkog stajališta neki argumenti ove dotične danas na Nu2 su točni, ali kad time želi proglasiti nacionalizam i purizam kao primitivno i nazadno - onda je ili jako zločesta ili totalno ne razumije stvari. Poznato je kako mali narodi (i jezici) jednostavno nestali u povjesti, pa mi (jedni od tih "malih") trebamo biti jako osjetljivi na to. Nema veze "argument" kako Engleski pokupio i kupi tuđice lijevo i desno ... i kao "ništa mu ne škodi" To je zato jer Englesko govorno područje je veliko i močno i naravno da će opstati. Ne tako i za nas "male". Različitost (purizam) Hrvatskog je nužno i zato jer zadnjoh 100 godina jedni od naših susjeda sa "istim jezikom" radi nam o glavi, i to agresivnim ratovima dokazali (više puta). Naš Hrvatski jezik je jedan od ključnih zidova odbrane ovih s istoka. Točka!

Vuk Karadžić je radio unitarni jezik po zadatku i za plaću a s ciljem da očisti srpski što je više moguće od turskoga uzimajući rječi i logiku od susjednih slavenskih naroda koji su svoj jezik očuvali a prvenstveno iz varijanti hrvatskog jezika. Drugi cilj stvaranja tog jezika je bio stvaranje jugoslavenskog jezika kao sredstva u borbi ne protiv nacionalizama nego protiv nacija koje bi trebale činiti novu naciju - jugoslavensku. Pri tome te idologe nije ni najmanje smetalo što su za taj i takav posao odabrali osobu (Vuka) koja nije uspjela završti školu i dočepati se bar nekakve diplome kao dokaza stručnosti.

Ovo je dobro uhodani oblik agresije. I ne mijenjaju ga. Samo se mijenjaju teme. Npr. iz ove knjige, kroz medijski prostor koji osigurava NU2 i mentori, proizvodi se stari pritisak na Hrvate - ako voliš i zagovaraš Hrvatsku, ako zadovaraš hrvatski jezik, odmah si naciomalist, fašist, genosidan i sl. A ovi koji osporavaju hrvatski jezik i ostale hrvatske vrijednosti, oni su za mir u svijetu. I dolazi do poslovične hrvatske šutnje. Ali dosta je bilo šutnje. A lustracija, to je kao dezifinciranje otvorene rane. Nužno ako želimo ozdraviti.

Gotovo svi komentari u kojima se tvrdi da su hrvatski i srpski jezici isti dolaze od "braće s istoka". Nevjerojatno, ali uvijek imaju potrebu ili tvrditi da je nešto tuđe njihovo ili barem da je zajedničko. Pa zar nemate nimalo ponosa i ne želite stvoriti i imati nešto svoje?! Od književnosti i znanosti (npr. apsurdne teorije po kojima je i Ruđer Bošković njihov) nadalje... I ne, hrvatski i srpski jezici nisu isti. Hrvat i Srbin koji komuniciraju književnim jezicima također se ne razumiju u potpunosti. Ima velik broj riječi koji je različit i koje većina ljudi razumije zato što je imala nekakav doticaj s tim riječima kroz razgovore/filmove i sl. Ali tom logikom možemo doći do zaključka da su i engleski i hrvatski sve sličniji, jer većina novih riječi dolazi iz engleskog (dok se ne prevedu) i Hrvati savršeno razumiju Engleze kad ih izgovaraju.

Nažalost takvim osobama "naše" ministarstvo kulture (ili bolje rečeno partijske propagande) financira izdavanje knjiga da bi nas onda ona učila da smo fašisti jer pričamo hrvatskim jezikom. Takvi kvazistručnjaci kod nas dobivaju previše prostora, posebno je promašen onaj dio kada govori o lektorima i purizmu, pa Francuzi imaju poseban institut koji brine za očuvanje francusko jezika i njegove čistoće. A kad bi svi pričali i pisali kako žele, kako što ona tvrdi, onda standardni jezik ne bi imao smisla jer njegova osnovna svrha je da omogući lakše sporazumijevanje, a to ne bi bilo moguće kad bi svatko radio što bi htio, zato se taj jezik i zove standardni. U Francuskoj je stvar opće kulture da se govori i piše u skladu sa jezičnim pravilima, oni drže do svojeg jezika, za razliku od nas - kod nas si fašist ako se trudiš pravilno izražavati i pisati, što smo vidjeli iz ove emisije!

Mi smo imali književni jezik dok su Srbi još hodali po pašaluku u dimijama.

Govore li Norvežani i Danci istim jezikom, Česi i Slovaci? Maretić u predgovoru njegovu Jezičnome savjetniku (»Hrvatski ili srpski jezični savjetnik za sve one, koji žele dobro govoriti i pisati našim jezikom«, Zagreb, 1924.), prema vlastitim riječima, izgoni kajkavizme jerjer bi te riječi »književnome jedinstvu Hrvata i Srba vrlo smetale« i »jer ih Srbi ne bi hteli primiti«. Važno je dakle što o zajedničkome jeziku misle Srbi. Oni postaju obrazac po komu se sve ravna. Čega u njihovu jeziku nema, proglašava se provincijalizmom ili nepotrebnom kovanicom, pa sve to treba, Maretićevim izrazom, izgoniti iz hrvatskoga jezika i hrvatskoga jezičnoga nasljeđa. Zbog jezičnoga jedinstva sa Srbima, savjetuje Maretić, trebali bi Hrvati polako zaboravljati »kovanice« kao glazba, isusovac, tvornica, učionica, knjižnica itd., kako bi u povijesnomu pamćenju postali zapravo nepismeni. A onda je svejedno u kojem si jeziku nepismen, važno je u kojem si pismen,

Danci uče Švedski jezik?

Problem je što drugarica jugonostalgičarka želi hrvatski jezik svesti pod zajednički naziv sa srpskim.A to je i bio cilj velikosrba u SFRJ da stvore jugoslovenski jezik i jugoslovensku naciju ! Iz tog rakursa ona govori.

Opet te nebuloze. Pa, po n-ti puta: 1) kriterij razumljivosti nije presudan. Hindski i urdski se bolje razumiju, pa su klasificirani kao zasebni jezici. Isto sa skandinavskima. 2) policentrični jezici (engleski, španjolski, njemački,..) imaju iste jezgrene korpuse: engleski Beowulf, Chaucera, Shakespearea...i za britanski, američki, australski..engleski. "Srpsko-hrvatski" nema korpus, jer ga nije nikada ni bilo: u hrvatski korpus spadaju Bašćanska ploča, Vinodolski zakon, Humačka ploča, Marulić, Držić, Frankopan, Kašić, Belostenec, Gundulić, ....dok u srpski Sv. Sava, Dušanov zakonik, Dositej Obradović,.. Srbi pokušavaju maznuti dio hrvatske štokavske književnosti (Dubrovnik, Bosna, Slavonija,..)- ali ne ide, neprirodno je i zbog kulture i svega. 3) u Washingtonu i EU hrvatski je priznat kao zaseban jezik, a "srpsko-hrvatskoga" nema. Pa onda- što hoće ? Tko to zapravo plaća ?

Mislim da će ju Josipović odlikovati po hitnom postupku za zasluge u pogledu njemu poželjne buduće države. Klika ne spava i glasuje. A vi?

Za one mlađe,malo si proguglajte " Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika" iz 1967g. i kako su završili njeni autori pa će vam biti jasnije. Snježana Kordić je dvorska luda u službi britanske krune.Amen !!

Ivan1970 - Žalosno je što si zelen da bi znao neke stvari.U SFRJ je hrvatski jezik bio devastiran ne bi li se što više približio srpskom,a prema krajnjem cilju,koji se zvao -jugoslavenski narod ili jugoslavenska nacija.Da bi se stvorio umjetni narod,potreban je bio i umjetni jezik.što je bila partijska direktiva. Godine 1967,donesena je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.------------------ Među sastavljačima i potpisnicima teksta Deklaracije bio je niz hrvatskih intelektualaca okupljenih oko Matice hrvatske i drugih uglednih znanstvenih ustanova (Društvo književnika Hrvatske, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, Institut za jezik JAZU, Filozofski fakultet, Matica iseljenika Hrvatske, Institut za historiju radničkog pokreta i dr).

Ova žena nije nikakva znanstvenica,nego najobičniji politikant.

Amerikanci, Kanađani i Australci svoj jezik nazivaju engleskim. Austrijanci i neki Švicarci svoj jezik nazivaju njemačkim. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .Zaštoto onda Bošnjaci, Crnogorci i Srbi svoj jezik također jednostavno ne nazivaju hrvatskim.? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Usporedba bi bila kada bi npr Austrijanci svoj jezik nazivali austrijsko-njemačkim i htjeli da ga takvim nazivaju i Nijemci u Njemačkoj. Ili kad bi Australci svoj jezik službeno nazvali australsko-engleskim, Škoti škotsko-engleskim, te tražili da ga takvim nazivaju i Englezi u Engleskoj. . . . . . . . . . . . . . . . . Smiješno, zar ne!?

Je li naši klinci razumiju npr. ove srpske riječi: ćebe, čaršav, dockan, mermer, pajalica, ćuskija?

Kad ce vise prestati s tom Jugom i Srbijom, nema clanka u VL koji ne spominje jednu i drugu.

Hrvatski i srpski jezik su slični, ali pitanje je zašto su slični, odgovor je zbog toga što je Vuk Karadžić u svoj rječnik srpskog jezika utrpao na tisuće hrvatskih riječi proglasio ih srpskim. Kakav bi rječnik uopće mogao sastaviti iz govora svinjara i ratara Beogradskog pašaluka koji su imali vokabular od 3000 riječi koje su koristili u svom govoru? Srbi nemaju svoje književnosti do 19. st., a hrvatski jezik ima bogatu književnost od srednjeg vijeka, Marulića kojeg je čitalo pola Europe, pa sve do danas na kojoj bi nam zavidjeli puno veći narodi i onda pored svega toga mi još dolazimo u poziciju da moramo braniti svoj jezik, pored toga što smo imali ljude kao što su Bartol Kašić ili Faust Vrančić u vrijeme dok je po Srbiji nepismena raja pasla svinje dok su im paše naređivali na turskom što da rade.

Ako su to isti jezici, nek se taj zajednički jezik nazove hrvatski i svi zadovoljni.