Bivši istaknuti član SDP-a Slavko Linić obnašao je mnoge važne funkcije: bio je gradonačelnik Rijeke, zatim potpredsjednik u Vladi Ivice Račana, a na koncu i ministar financija u Vladi Zorana Milanovića. Nakon prilično burnog raskola s Milanovićem povukao se iz politike. No bio je i ostao vrlo zanimljiv i iskren sugovornik, pogotovo kad se govori o ekonomskim temama.
Kako ocjenjujete mjere Plenkovićeve Vlade za spas hrvatske ekonomije?
Kad cijela privreda stane 60 dana to je snažan negativan udar na BDP, životni standard, proračun, a samim time i na socijalu. Prema tome, sigurno je da ćemo 2020. godinu pamtiti po negativnim posljedicama, od pada bruto društvenog proizvoda do pada standarda. Vlada je s mjerama učinila mnogo. Ona je ipak proračun stavila u funkciju radnika u gospodarskom sektoru i to s pristojnim primanjima od četiri tisuće kuna s uplatom doprinosa, što je zaista golem teret za proračun. Ali, to je sigurnost koju su gospodarstvenici dobili da premoste tih 60 dana potpunog zastoja što bi ih trebalo stimulirati da se vrate na tržište. Taj povratak će biti težak jer je manji plasman roba, manje je usluga, manja je potražnja, niže su cijene i manja je efikasnost svakog gospodarstva. Ova sezona neće biti laka, ali ja sam optimist i vjerujem da će se vratiti krvotok u gospodarstvo i potrošnja. Vladine mjere, dakle, ocjenjujem dobrima i korisnima za gospodarstvo .
Je li četiri tisuće kuna po vama korektna svota, je li moglo više ili manje? I kako komentirate neke negativne kritike na Vladin paket mjera?
Ne možemo gledati samo plaću koju je Vlada osigurala, ona je osigurala da se ne uplaćuju doprinosi u ova dva-tri krizna mjeseca, omogućila je i preporučila prijedlog moratorija i odgodu otplata i posebne programe koje će HBOR imati da bi gospodarstvo osiguralo likvidnost. Kada gledamo te četiri tisuće – svaka je kuna dobrodošla građanima, ali isto tako moramo znati da će nastati velika rupa u državnom proračunu koja se kreće od 25 do 30 milijardi kuna. Što znači vrlo visoki deficit u 2020. godini koji će Vlada morati nadoknaditi zaduženjima na domaćem, ali i na stranom financijskom tržištu. Znatno veće plaće uopće nisu dolazile u obzir zato što će oni koji budu odobravali kredite itekako ocjenjivati je li to bila realna mjera ili pretjerana, i je li to mjera koja će u narednih dvije-tri godine ponovno vratiti deficit na razinu koju svjetsko financijsko tržište priznaje i koja nam ne ruši financijski rejting. Prema tome, mislim da se moglo živjeti od četiri tisuće i da je Vlada odabrala iznos koji je prihvatljiv, ali to je poslužilo opoziciji za kritiku. Svaka kritika je pravo oporbe, ali kada bi oni bili u poziciji vlasti ne znam što bi odlučili i bi li osigurali viši iznos. Nisam baš siguran. Prema tome, to je pristojna svota i svaki financijer, a i ja sam financijer, reći će vam da bi viši iznos bio rizik. Svi kažu da će nam biti gore nego što je to bilo 2008. ili 2009. godine.
Vi ste nakon toga došli na vlast, kolika je tada bila rupa u proračunu i kako ste je uspjeli donekle sanirati?
Uz ove mjere gospodarstvenici neće bilježiti tolike gubitke. Sve ovisi kako ćemo izgurati do Nove godine i hoćemo li se uspjeti povratiti. Vlada nakon krize treba vući krupne poteze jer su nasušno potrebne državne investicije. Te investicije će opet pokrenuti gospodarstvo, otvoriti tržište za gospodarstvenike s različitog područja. Teška kriza i zastoj trajali su dva mjeseca i gospodarstvenici se sada trebaju povratiti. Važno je da HBOR, kao državna investicijska kuća, pomogne gospodarstvu u premošćivanju likvidnosti. Osnovni problem je samo likvidnost. Također je važno i da se bankarski sustav prestane bojati jer je očito zastrašen globalnom situacijom, i da se polako počne okretati praćenju gospodarstva. Smatram da ćemo pobijediti taj kritični moment likvidnosti i oporavak bi mogao biti jako brz. Zato Vlada, koja bi mogla biti formirana u rujnu, može napraviti konačni rebalans za 2020., izraditi proračun za 2021. i pripremiti investicije koje moraju krenuti do kraja godine. Novca će biti i na domaćem i na svjetskom tržištu i država će se moći zaduživati. Bitno je krenuti u kvalitetne investicije. A možemo ih imati, od energetike do infrastrukture, kao što su željeznica, poljoprivreda i ostalo.
Što kažete na mjere koje neke zemlje uvode pa svakom građaninu uplaćuju određenu svotu, poput SAD-a koji je dijelio čekove na tisuću dolara. Je li to populizam ili dobra ekonomska mjera?
Valjda smo nakon demokratskih promjena postali svjesni da je Hrvatska ipak siromašna zemlja. Negativna privatizacija dovela je do toga da smo glavninu djelatnosti usmjerili u uslužne djelatnosti, a proizvodnju uništili što znači da nemamo mnogo stvorene vrijednosti i to osiromašuje i našu ekonomiju i naš proračun. S druge strane, imamo veliki broj umirovljenika i nezaposlenih u odnosu na broj zaposlenih. Sve su to negativne strane Hrvatske i moramo shvatiti da kao siromašna zemlja ne možemo pratiti razvijene zemlje, poput sjevernoeuropskih, koje imaju daleko jaču ekonomiju, daleko jači državni sustav koji može dati više. Prema tome, možemo ocijeniti da je Hrvatska u okviru svojih mogućnosti dala puno.
Biste li vi da ste danas ministar rezali u državnom sektoru što neki traže dok sindikati i zaposleni ne žele ni čuti za to?
Ne bih ništa rezao zato što su prosječne plače u državnom sektoru blizu prosjeka primanja u državi – znači nisu vrlo visoke. Sdruge strane, taj državni sektor čine i liječnici, medicinske sestre i policija, civilna zaštita, nemojmo gledati samo administrativni dio. Administracija zapravo čini najmanji dio državnog aparata. Sad očekujemo da država krene sa zamahom u investicijama, da podupire gospodarstvo u kreiranju novih mogućnosti, a onda udarimo ljudima po plaćama i destimuliramo ih. Ja samo smatram da Vlada treba biti čvrsta u pregovorima oko dodataka koji su se osigurali štrajkom jer očito je da prostora za te dodatke neće biti. I tu treba neprekidno i danonoćno sjediti sa sindikatima kako bi i oni postali svjesni da je dobar dio proračuna potrošen za radnike, njihove kolege u realnom sektoru koji nisu mogli zaraditi plaću ni za sebe ni za njih. Smatram da treba zaista inzistirati na pregovorima dok sindikati ne postanu svjesni da su također dio društva i da moraju i oni osjetiti taj doprinos koji je dan za spašavanje realnog sektora. Ostalo ne bih dirao jer trebamo i upravu i službe koje su vezane za socijalu i danonoćno su radile u krizi.
Kako ocjenjujete rad ministra financija Zdravka Marića? Mnogi ga hvale, govore da ima financije u malom prstu dok neki smatraju da tu i nema nekih reformi?
Ministar financija teško može gurati reforme. On uvijek pokušava držati disciplinu potrošnje. Marić je u tom dijelu solidan. Budimo iskreni, uspio je doći do nule s minusom kad promatramo potrošnju i prihode. Uvijek ostaje pitanje te otplate dugova što koji put zna utjecati na nešto povećan minus. Ali, kada govorimo o reformama, ipak je to pitanje cijele Vlade i samog premijera jer očito je da nešto moramo promijeniti. Kod samog ministarstva Marić je pokušao, a danas vidimo što bi to značilo da smo zdravstveni doprinos zamijenili porezom na nekretnine. Tada na udaru ne bi bio ni zdravstveni sustav i bilo bi daleko lakše kroz nekretninski porez provesti sve ove uštede za zaposlene. Da ne govorimo što bi to značilo za lokalnu samoupravu. Smatram da trebamo uvesti porez na nekretnine umjesto komunalne naknade ili umjesto poreza na dohodak koji se može potpuno ukinuti. Kada govorim o nekretninama, tu mislim i na poljoprivredno zemljište koje je 50 posto neobrađeno, ali netko ga drži u svojim rukama, tu mislim i na propale tvornice iz kojih su oni koji su ih uništili uzeli imovinu, zgrade, hale... sve to stoji prazno. To je zločin prema ljudima koji žele raditi. Većina građana ima nekretninu i svi se boje poreza, ali ministarstvo financija još je za mog mandata izradilo prijedlog prema kojem porez na nekretnine nije bio veći od komunalne naknade, osim onima koji nisu imali nekretninu u funkciji ili su imali više nekretnina. Budimo iskreni, mnogi ne ulažu u dionice ili u štednju, nego ulažu u nekretnine i onda je to mrtvi kapitali koji, kako svi znamo, ne donosi bogatstvo društvu. To je jedna od većih promjena i očekujem da će netko to shvatiti jer onda smo riješili pitanje financiranja lokalne samouprave, opstojnost novih jedinica lokalne samouprave, ali ne na teret radnika. To su promjene koje bi nam trebale, a koje će vrlo teško proći. Svi oni koji su dobili nekretnine veliki su protivnici toga, te će koristiti svoje znanje i plašiti ljude, a u tom trenutku za politiku je to vrlo teško.
Dugo ste bili u politici. Slažete li se s tezom da je ovo bio najgori saziv Sabora s obzirom na uvrede, ispade, preletavanja iz strake u stranku...?
Da, ja bih rekao da ovaj saziv Sabora pokazuje sve slabosti politike. Kad promatramo retoriku, rasprave u Saboru, najveći dio spada u populizam i dobar dio zastupnika svoju je promociju izgradio na diskreditaciji i uvredama svojih političkih protivnika, a ne na kvalitetnim prijedlozima. Ja sam inače u Saboru bio vrlo žestok, povremeno i nediscipliniran, ali trudio sam se nikoga ne uvrijediti. Sa svim kolegama u Saboru, neovisno o tome koje su političke provenijencije, uvijek bih popio kavu, ostao dobar, pozdravio se. Mora postojati određena kultura dijaloga koje zaista u ovom Saboru nije bilo. S druge strane, velike stranke ne mogu graditi karijeru na tome – daj još, daj još. Ispada da nemaju dovoljno znanja o ekonomiji, da ne shvaćaju kada sutra na vlasti da neće moći izvršiti ono što su kroz rasprave pojedinih prijedloga željeli nametnuti vladajućoj stranci. Tu treba uvijek biti realan. Mislim da je tragično od SDP-a što nije podržao Vladu oko rješenja za Agrokor. Možemo mi razmišljati kako god hoćemo, ali predstečajne nagodbe stvorio je SDP. A Agrokor je predstečajna nagodba, samo primijenjena na uži dio gospodarstva, na velike sustave, ništa drugo, sve je isti model. To je gurao SDP, a kada je bila riječ o Agrokoru nastojao je srušiti taj zakon. Da ga nije bilo, imali bismo stravičan udar na prehrambenu industriju i na poljoprivredu. To se nije dogodilo. Korona je sada izvršila određeni udar, ali propast Agrokora nije. To su stvari koje nikada neću razumjeti. Koji put moraš priznati vlasti da je odradila dobar posao. Od svih njih koji su bili protiv, recite mi, koji je njihov prijedlog bio? Kaos Hrvatske! Žalosno.
Sad se čuju pritužbe i na rad Nacionalnog stožera, kako vi na to gledate? Treba li dati potporu Stožeru koji je, evo, odradio posao i nemamo puno mrtvih ni zaraženih?
Stožer je zaista odlično i kvalitetno odradio svoj posao. Bilo je nekoliko nespretnih izjava koje nisu umanjile vrijednost njihova rada, ali su dale politici priliku za kritiziranje. Recimo, na pitanje mogu li ljudi iz samoizolacije na izbore ja bih odgovorio da do tada neće biti samoizolacije, ali eto, netko je odgovorio da nije problem da idu. E sad, netko od toga pravi podlogu za umanjenje vrijednosti kriznog stožera. To je politički nije fer. Opozicija koja sada ide zajednički na izbore mora imati programsku, a ne kritičarsku podlogu. Ako se okreneš samo kritikama i napadima, građani će pitati što ti nudiš? Bojim se da će, ako je netko i nezadovoljan Vladom, s ovakvom opozicijom mnogi pobjeći s birališta jer nemaju izbora. Prema tome, da bi se građane privuklo na izbore i aktivno ih se uključilo, morate im nuditi rješenja, izlaze, a ne sukobe. To je za mene razočarenje. Ako netko dobro radi svoj posao, ne možeš ga napadati. To se dogodilo s Agrokorom i to se sada događa s kriznim Stožerom koji je dobro odradio svoj posao, nismo imali tragičnih posljedica, uspjeli smo se brzo izvući i imamo i međunarodno priznanje. Ne treba sada na tome graditi političku platformu za izbore, već obrnuto – razmišljati što ćemo učiniti ako se ponovno pojavi virus, što ćemo s gospodarstvom, nuditi rješenja. Oporba previše živi na kritici i napadima, to neće donijeti birače. Ako sada želite preuzeti vlast, da vidimo s kim to mislite učiniti, tko će biti ministri? Do jučer su svi pričali kako bi iz proračuna dijelili šakom i kapom. Odlično. Prema tome, nećemo moći pokriti gubitke iz koronakrize. To su poruke koje mi moramo čuti: što, kako, na koji način i koji ljudi! Ja do sada ništa od toga nisam čuo i mene s kritikama nisu oduševili.
A kako ocjenjujete rad premijera Plenkovića?
Plenkovića ocjenjujem kao pozitivnog predsjednika Vlade. On je ipak uspio ostvariti proračun bez deficita, smanjivao je i vanjski dug i nije neracionalno trošio prihode kojima je čak, budimo iskreni, uspio i smanjivati opterećenja gospodarstva. Ono što nije učinio – nije proveo dobar dio reformi ni u poreznom sustavu, ni u sustavu državne uprave, a to mu ne mogu toliko ni zamjeriti jer je ovisio o tome koliko mu je jaka i stabilna Vlada. , Ako nemate čvrstu, stabilnu koaliciju, zadiranje u ovakve ozbiljne stvari kao što su reforme vrlo je teško. A on je dva puta gubio partnere i uvijek je morao živjeti na Bandićevoj snazi, tako da je bilo vrlo rizično krenuti u reforme. Tu je i poruka biračima – o tome koliko stabilnu vlast budemo imali nakon ovih izbora ovisi i to hoćemo li imati reforme, ne bude li stabilne vlasti – nema reformi. Sad je bitno da u tom dijelu imate ipak premijera koji će održavati kvalitetu državnog proračuna, znači dovoljno socijalne politike, ipak nešto i razvoja, a s druge strane niske deficite i smanjenje javnog duga i ozbiljno shvaćanje gospodarstva. To je nešto što je Plenković i pokazao u ovih vrlo teških tri-četiri godine u kojima je stalno gubio svoje partnere. Smjer u kojem bi prema mom mišljenju trebao više ići je rješavanje energetike i investiranje u energetiku. Ja mu nikada neću aplaudirati za priču o LNG-u jer LNG ne donosi sigurnost opskrbe, to je opet uvozni plin, a mi ćemo imati opet samo jednu ružnu sliku prerade iz tekućeg u plinoviti. Prema tome, to po meni nije izvor energije i to jednostavno smatram teškim promašajem jer naša strategija ne priznaje više plin, plin je ipak fosilno gorivo, prema tome suprotno energetici, ali kako su možda posrijedi neke makropolitičke igre u Europi u taj dio ne ulazim. Ali to nije ni ekonomsko ni energetski kvalitetno rješenje. Plenković je pokušavao stvarati određen mir, političku stabilnost, odmaknuo se od desnice, drži taj centar i nastoji se jednostavno okrenuti gospodarstvu. To su stvari koje su se meni kod njega dopale.
Milanović vas je izbacio iz stranke, navijali ste protiv njega na predsjedničkim izborima. Je li razlog samo to što ste ljutiti na njega ili ste doista mislili da je Kolinda bolji izbor?
Politiku sam uvijek doživljavao kao mjesto gdje su ovakvi sukobi mogući, jer ako vas netko ne može pobijediti znanjem i sposobnošću onda vas pobjeđuje podmetanjem i prljavštinama. Prema tome, to za mene nije ništa. Sjetite se kako je Milanović vrijeđao Europu, susjede, ponižavao pojedine grupacije u Hrvatskoj, to si jedan predsjednik države ne može dopustiti. To sam i javno govorio. Neovisno o mom sukobu s njim, netko tko izvrijeđa cijelu Europsku komisiju, a mi ulazimo u Europsku komisiju, koji je tako ružno govorio o svima, koji kada je s braniteljima pljuje po partizanima, ne mogu zamisliti da predsjednik to čini. Zato je on prema mom mišljenju kao predsjednik neprihvatljiv, za razliku od Kolinde Grabar-Kitarović koja je sa svima bila dobra. Kada gledamo sve zemlje u svijetu, ona se znala svima približiti. Kad sam bio u Americi nakon Svjetskog prvenstva u nogometu, svi su znali za Hrvatsku i Kolindu, meni je to bilo drago koliko god su je ovdje ismijavali.
Kako ocjenjujete Milanovićev predsjednički mandat?
Do sada nemam što bitno ocijeniti. Smatram da je dobro što ima nekakav odnos s predsjednikom Vlade, što zajednički postavljaju kadrove, što se ne sukobljavaju, to je nešto što je u toj kohabitaciji i potrebno jer građani hoće mir, razumijevanje i zajedništvo. S druge strane, jasno je dao do znanja da je na strani antifašizma. Nisam za to da se to previše naglašava jer nam ne trebaju sukobi. Ali važno je da se to zna tako da o tom dijelu njegova dosadašnjeg ponašanja nemam ništa bitno ocijeniti. Glavno da je završila ta kriza pandemije koronavirusa i sada je važno da krene prema svijetu i približi nas opet svim zemljama.
Svojedobno ste u intervjuu Nacionalu rekli da više nikad ne biste mogli surađivati s Milanovićem. Rekli ste, citiram: “Čovjek radi, stvara i ne shvaća da mu netko iza leđa spletkari s policijom kako bi ga nogom šutnuo. Što reći o čovjeku koji pijuckajući vina i jedući skupa jela, s policijom pregovara o tome kako da se obračuna s vama dok vi 12 sati neprekidno radite.” Možete li pojasniti o čemu je tu bila riječ?
Ne bih se vraćao na to, ali to je vrlo jednostavno. Predstečajne nagodbe su projekt koji je cijeli Sabor prihvatio, bez glasa protiv. Cijeli posao je vuklo Ministarstvo financija na čelu sa mnom. Državno odvjetništvo nas je u tome i poduprlo. Svjetska ekonomska i financijska struka dobro je ocijenila i poduprla taj dio. Jedini koji je bio protiv bio je Milanović. Zašto? Jer je bio protiv mene, smetala mu je moja popularnost, moja radišnost, sveobuhvatan posao koji sam radio i tada je počeo kopati. Zašto? Dio ljudi bio je nezadovoljan s predstečajnim nagodbama. Pokazivali smo jasno gdje je insolventnost, bilo je 45 milijardi nenaplaćenih potraživanja, to je bilo strašno. Na kraju su on i policija, koja je to odrađivala, pronašli spačku i to godinu dana nakon što je ugovorom potpisano da smo potraživanja Spačve zatvorili s nekom nekvalitetnom nekretninom. Mogli smo otpisati 60 posto, ali nismo. Mi smo zatvorili taj dug. A u Spačvi je 650 radnika, danas je to izvozna grana. U češkoj Spačvinoj tvrtki kćeri koja je bila u stečaju danas radi 250 ljudi. Mislim, to vas smeta. I onda on putem medija plasira da sam oštetio državu. A mi smo naplatili potraživanja, trenutno isplatili radnike, naplate su bile redovite, izvoz smo pojačali. Kako se to može smatrati štetom? To je tako kada vam premijer podmeće laži i neistine. Sve je bilo na državnom odvjetništvu i ništa nije nađeno. To vam može raditi predsjednik stranke, ali premijer? Pa što me je uzeo za ministra? Na tu priču ne treba gubiti vrijeme, to je prošlo vrijeme.
Za Milanovićevu Vladu tvrdi se da se najviše zadužila – zatekla je dug od 200, a na kraju mandata taj je dug prešao 300 milijardi kuna. Je li to onda bila najgora hrvatska Vlada?
Kada to promatramo, nismo proveli reforme, osposobili smo gospodarstvo i morali smo se zaduživati. Dobar dio ljudi završio je na burzi, mi nismo uspjeli znatno smanjiti broj nezaposlenih, nisu krenule investicije ni u energetici niti smo neku bitnu gospodarsku granu osposobili, a imali smo visoka socijalna davanja. Istina je da smo se mnogo zaduživali iako smo znatno smanjili kamatu. Došli smo na nekih 5 posto, a krenuli s 8, 9 posto, znači popravljali smo svoju ekonomiju, ali dug je bio visok.
Imate li još prijatelja u SDP-u?
Sa SDP-ovcima se više ne čujem, dobar sam s tek Vojkom Obersnelom i Zlatkom Komadinom. S HDZ-ovcima dosta komuniciram, dobrim dijelom s ministrima, stručnim ljudima.
Davor Bernardić je bio protiv vašeg izbacivanja iz stranke. Svojedobno se pisalo da ste razgovarali o tome da se vratite u stranku. Biste li se vratiti u SDP i ponovno politički angažirali?
Morate shvatiti da ja nisam klasični političar. Ja sam osoba koja je u politiku ušla iz gospodarstva. Cijelo svoje znanje uključio sam kako bih radio operativno u politici. Sa 70 godina nemoguće je vratiti se u operativu, prestari ste za to. Zato nemam više nikakav interes za politiku.
Družite li se i dalje s ljudima zbog kojih su vas napadali za sukob interesa tvrdeći da ste im pogodovali kao dužnosnik? Neki su protagonisti velikih afera, poput Roberta Ježića ili Branka Šegona.
Naravno da se družim. Kod Roberta Ježića uvijek sam cijenio što je on pokušao dio svog kapitala uložiti u državnu proizvodnju, jedno vrijeme to je bio Dioki, nakon toga je propao. Njegove odnose sa Sanaderom i njegovu političku prošlost ne gledam. Prema tome, znam ga dobro i dobri smo prijatelji. Nemam tu što reći, bitka za Dioki bila je njegova bitka. Kad je riječ o Šegonu, on je bio odličan i izvanredno je obavio svoju funkciju. Moram reći da smo zahvaljujući njemu i Kralju riješili i carinu i poreznu, počeo je daleko kvalitetniji rad u tim službama. To je čovjek koji je svu svoju djecu gurnuo u biznis, nije ih gurnuo u državnu službu. Priču o tome da je zloupotrijebio svoju funkciju opet je izmislio Zoran Milanović i pokušao se obračunati s njim. Budimo iskreni, Šegon je bio vrstan stručnjak.
loš ekonomist... loš politićar... loš čovjek...