Sve je počelo s braćom Marekima. Dva psa koja je Maja Sertić udomila iz Dumovca u trenucima kad je proživljavala osobnu tragediju otvorila su vrata njezina doma u Samoboru za one stare, nemoćne, one koji žive posljednje dane svog života i nitko ih neće. Ili su upravo zbog toga što su stari i nemoćni i ostavljeni. Maro 1 i Maro 2 došli su već u 13. godini života, Maro 2 poživio je još tri i pol godine, Maro 1 nešto kraće. Bilo je tu svega, pa i troškova, ali vrijedilo je zbog nesebične pseće ljubavi i one zahvale u njihovim očima koja se riječima ne može opisati. Stigao je nakon njih Dren, a onda i Jupi.
– Dren je živio u selu iza Zaprešića, cijeli život proveo je na lancu, u dvorištu. Nikada nije ušao u kuću. Kad je njegov vlasnik umro, o njemu su se brinuli susjedi. Stigao je k meni u 14. godini. Bio je to velik pas, imao je 45 kilograma. Nakon godinu i pol se razbolio, prošao je više operacija koje su samo sanirale posljedice tumora koji se nije mogao ukloniti. Unatoč tome, Dren je bio sretan, zaigran, obožavao je kad smo išli na potok u kojem je plivao. Živio je sa mnom još godinu i pol, spavao na mekom i toplom, a njegova sreća koštala je jako puno novca. I nije mi žao. Otišao je u jednom danu, prestao je jesti i piti, zaspao je i više se nije probudio – priča nam Maja. Nakon Drena iz karlovačkog skloništa Utinja stigao je još jedan "starček". Crn, neugledan pas koji nije imao šanse da ga netko udomi, uz to nikome nije prilazio i stalno je lajao. Nije joj bilo baš lako odlučiti se, u njezinu je domu uvijek više pasa koji traže dom, nije bila sigurna kako će se Jupi prilagoditi. No, kako obično iz skloništa uzima one pse koji su najdulje u njemu, ne bira po veličini ili ljepoti, tako nije mogla zaobići Jupija. Jer Jupi je u sklonište stigao kad je imao 11 godina, a u njemu je proveo dvije godine.
– Muči ga inkontinencija, iz njega mokraća samo curi pa često mora nositi pelene. Svaka dva-tri mjeseca zbog upala je na antibiotiku. Znala sam da nikad neće pronaći dom, a u skloništu je vidljivo kopnio. U posljednje vrijeme ni on nije dobro, ali pružit ću mu sve što mu treba – objašnjava Maja, koja uz Jupija ima još tri utinjaša koji traže dom – Bebu, Maxa i Bonga. A tu si i dva njezina psa, Koko i Kobi. Obveza je puno, a prije otprilike mjesec dana dodala im je još jednu. Ni sama ne zna kako bi to nazvala, ali zahvaljujući sudbini, ili možda samo slučajnosti, još jedan pseći senior našao je spas u njezinu domu. Prije mjesec dana našla se kod veterinara upravo u vrijeme kad je tamo bio Rex, 13-godišnji labrador kojeg je njegov vlasnik doveo na eutanaziju.
– Pas nije mogao ustati, hodati, a objasnili su mi i da ne može kontrolirati stolicu. Sve je to bilo previše za njegova vlasnika, koji se zbog obiteljskih problema našao u situaciji da se sam brine za starijeg i nemoćnog psa. Rexa sam zapravo uzela privremeno, da se malo oporavi, mislila sam da ću mu možda naći novi dom – govori nam. Prije kratkog vremena vratila ga je vlasniku, a onda se ipak predomislila.
– Dovela sam ga ponovno k sebi, ali sve mi je teže. I nisu toliko problem financijski troškovi koliko činjenica da je Rex velik pas, a ja imam zdravstvenih problema i teško ga podignem kad ga treba oprati. Jede prilagođenu hranu, dajem mu vitamine, nabavila sam sve što sam mogla. Nakon pet Emmett terapija, koje nam je darovala Marija Kovačević, Rex je puno bolje. U šetnji provedemo i više od pola sata, a pomalo i trčkara. Voli biti na dvorištu, ali i boravak u toplom mu odgovara. Možda mu netko može pružiti smještaj, ili ga udomiti, jer uz malo brige mogao bi još poživjeti, nije zahtjevan pas. U njemu još ima života, veselja i ljubavi – kaže Maja Sertić. Pružila je Rexu sve što je mogla, i više od toga, uz nju i njezine pse on je opet veseljak, a treba mu samo jedan mali kutak u kojem bi i dalje bio sretan. Zbog puno obveza već dugo Maja nije bila u skloništu, svjesna je da ne može doći i otići a da ne spasi barem jednog psa. A svjesna je i da to ne može napraviti, jer mjesta u njezinu domu više nema. Kako se Rex oporavlja možete vidjeti na Majinoj Facebook stranici, a možete joj se javiti i želite li udomiti Rexa ili joj pomoći u brizi za njega.
