Kada su stigli na vrata osječkog azila za pse, učenici gradske Osnovne škole Augusta Šenoe nisu ni slutili koliko će ih taknuti njegovi stanari, ali i volonteri koji se nesebično skrbe o životinjama čiji su vlasnici odlučili da im više ne trebaju pa ih s neobjašnjivom lakoćom izbacili na ulicu. Susret s azilskim psima ostavio je itekako dubok trag na te mlade ljude.
– Stvarno smo uživali sa psima, bilo je predivno! Ljudi koji rade u azilu moraju imati dušu, a opet biti čvrsti, jer ima svakakvih slučajeva i priča, ranjenih pasa... Pričali su nam u azilu kako su našli psa kojem je vrat bio strahovito izgreban lancem. Zaista trebaju biti jaki. Kada su nas proveli kroz azil i pokazali nam pse, vidjeli smo koliko ima ljubavi među njima. Baš je lijepo – priča nam sedmaš Maroje Flačer. On odrasta s tri psa u svome domu.
– Jedan je, nažalost, izgubio nogu, bio je lovački pas – dodaje on.
– Ja nemam psa kod kuće, ali voljela bih ga imati – nadovezuje se razredna mu prijateljica Leonarda Zorinić.
– Zapitam se kakvi su to ljudi koji mogu ostaviti svoje pse na ulici. Posjet azilu zaista mi je bio prelijepo iskustvo koje bih željela ponoviti – nastavlja Leonarda.
Dvanaestero učenika OŠ August Šenoa posjetilo je nedavno azil za pse u osječkom prigradskom naselju Nemetin. Ondje su se upoznali sa životom njegovih stanara i sudbinama koje su ih dovele u azil.
– Riječ je o pilot-projektu Škola dobrih djela, koji vodi udruga Djeca za bolji svijet. Kao razred, trebali smo osmisliti kako bismo mi mogli pomoći bližnjima i napraviti dobro djelo u zajednici. Prepustila sam učenicima da odaberu što ih najviše zanima, a oni su odlučili pomoći azilu za pse. Uslijedila je prava oluja ideja što učiniti, od šetanja azilskih pasa do kumstva, a realizacija nas tek očekuje – priča nam Tamara Glavaš, učiteljica engleskog jezika i razrednica 7. a. Posjet azilu bio je prvi korak, a u Nemetin će se zaputiti ponovno već u travnju.
Priča koja povezuje osječku OŠ Augusta Šenoe i azil za pse počinje još 2005. Udruga Zeleni Osijek tada je s američkim veleposlanstvom provodila projekt posvećen tome kako pojedinac može pomoći lokalnoj zajednici, u koji se uključila i ova škola. I tada su sami učenici, njih više od 45, odlučili da žele pomoći upravo azilu donacijama i volontiranjem kao i senzibiliziranjem svojih sugrađana za problem napuštenih pasa.
– Svake godine u studenome pokrenemo prikupljanje potrepština za azil, od hrane, deka do igračaka. Prikupljamo i plastične boce pa ih prodamo i tim novcem kupimo što je potrebno psima – priča Biljana Pavić, učiteljica prirode, biologije i kemije, inače i školska koordinatorica Programa Eko-škole, kao i regionalna koordinatorica za Osječko-baranjsku te dio Virovitičko-podravske županije. Kolegica joj Anica Bokor školska je knjižničarka, a upravo u knjižnicu učenici široka srca donose hranu za napuštene životinje. Donijeli su u posljednjoj akciji više od 30 kilograma hrane, kao i posudica te igračaka koje mališani posebno vole poklanjati psima.
– Usto književnim tekstovima promičemo ekologiju, svake godine iznova, jer dolaze nove generacije djece koje tako educiramo – navodi Anica Bokor, također koordinatorica.
– Osim obrazovne, škola ima i odgojnu komponentu, a ovakvim aktivnostima želimo osposobiti i osnažiti naše učenike za učinkovito obavljanje uloge aktivnog građanina, što podrazumijeva, naravno, i razvijanje solidarnosti i odgovornosti. Osim toga, u suradnji s lokalnom zajednicom naši učenici imaju priliku aktivno sudjelovati u rješavanju problema, bolje je upoznati i povezati se s njom, što nam je jako važno – kaže ravnatelj Vedran Čerina.
Njihov angažman, ljubav i trud itekako cijene i u udruzi Pobjede koja se brine o osječkom azilu za pse. Uz fotografiju učenika sa psima, objavljenu na Facebooku, napisali su: "Bravo, divni mladi ljudi, kerovci su noćas ljepše spavali zbog vas".
