Gospođa Rattna podno Himalaje, s indijske strane, u braku je s dvojicom braće. Da su dečki imali i trećeg brata, bila bi u braku i s njim. Kauarende u Namibiji ima dvije supruge, a tisućama kilometara sjeverno, u Keniji, jedan od čelnika plemena Masai ima – šest žena. Muškarac Davecat u Detroitu ljubi – lutku. Kako izgleda ljubav širom svijeta, vidio je Davor Rostuhar (40). Na Valentinovo će u Lisinskom održati multimedijsko predavanje za zaljubljene, ne bi li čuli kako se ljubi na nama nesvakidašnji način. Spomenuto društvo samo su neki primjeri...
– Od urbanih parova do Bušmana u pustinji, bili smo na šest kontinenata i u 30 zemalja ne bismo li otkrili kako ljube drugi. Na medeni mjesec sa suprugom Anđelom otišao sam na jednogodišnji put oko svijeta, zanimalo nas je bismo li se nas dvoje voljeli na isti način da smo nekim slučajem s juga Afrike, iz Saudijske Arabije, Kine ili Japana. Ljubav je, otkrili smo, svima jednaka. Svi volimo na jednak način. Druga je stvar što su neki u ljubavi pronašli sve, a neki je nikad nisu osjetili – kaže Rostuhar.
Gdje ste vi zaprosili današnju suprugu?
– Na obali Antarktike, Anđela mi je pomagala u odlasku pješice na Južni pol, prije mene je samo 25 ljudi tom najtežom rutom bez ikakve pomoći uspjelo dopješačiti do najjužnije točke planeta, a kad smo se ondje na obali rastajali, zaprosio sam je. Pristala je, ukrcala se na brod i krenula prema Južnoj Americi, a ja korak po korak sretan prema cilju. Pričali smo gdje ćemo na medeni mjesec, a pošto smo oboje strastveni putnici, htjeli smo otkriti bismo li se u nekoj drugoj kulturi nas dvoje uopće međusobno zaljubili. I kasnije smo to, putovanjem oko svijeta, i istražili. Rezultat su film i knjiga "Ljubav oko svijeta", film je obišao cijeli svijet, bio je i najgledaniji u našim kinima, a knjiga prevedena na engleski, njemački, dogovaramo i za francuski i kineski. Počinjem s predavanjima na temu ljubavi, prvo sam održao nedavno u Cambridgeu, a nastavljam sada u Zagrebu, svojevrsni su to dokumentarci uživo.
Na kakve ste sve ljubavne priče naišli? Govore li i drugdje "volim te" svakog jutra?
– U nekim kulturama u Kini ili Amazoniji čak i ne postoji riječ za ljubav, ne govore o ljubavi, ne izražavaju emocije kao mi na zapadu. Recimo, u Saudijskoj Arabiji, Iranu i Japanu bilo je parova koji su 50 godina zajedno a da nikad nisu međusobno izrazili emocije. Prvi su put, pred našom kamerom, kad smo ih pitali za emocije, ljubav pokušali iskazati riječima, ali bilo im je neugodno govoriti o tome.
Ljubi li se jednako i u ugovorenim brakovima? U nekim društvima nešto je normalno, a u drugima je to sasvim suprotno.
– Više od polovice brakova u svijetu i danas, u 21. stoljeću, ugovoreni su brakovi! Mi smo navikli na moderne brakove, romantičnu ljubav, budući da je ona na zapadu dominantan oblik, ali u drugim krajevima svijeta to nije tako... Ima tu lijepih, ali i tužnih priča. Napravili smo 120 intervjua, bilo je slučajeva i da je sedmero ljudi u istom braku. No, bilo je i samaca, sjećam se jednog Japanca koji je na pragu osamdesetih, živi podno planine Fuyi, a rekao nam je da nikad nije osjetio što je to ljubav. Nikad nije volio, nikad nije dijelio intimnost s nekim. "Nikad se nisam zaljubio, zaobišlo me to u životu", rekao nam je. U plemenu Masai u Keniji normalno je da svatko ima više žena, pa tako ni broj od šest supruga nije neuobičajen. U plemenu Himba u Namibiji, muškarcu je dopušteno da ima dvije supruge. Riječ je o plemenu u kojem svaka obitelj ima više od 200 goveda. Kauarende, koji je u pedesetim godinama, čudio se što ja imam samo jednu ženu. Objasnio je da su dvije supruge nužnost, jer što ako se jedna razboli, tko će čuvati djecu, tko će paziti na stoku...
Ima li na planetu koja kultura u kojoj je obrnuto, u kojoj žena ima nekoliko muževa?
– Poliginija je dopuštena u mnogim svjetskim kulturama, dok poliandrija, u kojoj supruga ima nekoliko muškaraca, nestaje. Pronašli smo trag da u udaljenoj dolini Kinaur, s indijske strane Himalaje, žive žene koje imaju više supruga. Krenuli smo tamo i pronašli takve obitelji. Udaljeni su od svega, njih je u toj dolini nekoliko tisuća, imaju voćnjake, no nekoliko dana vožnje treba im do prve asfaltirane ceste. Pravilo je da se djevojka udaje za svu braću iz jedne obitelji! Gospođa Rattna ima dva supruga, Sadnama i Jittendra, i stali su pred naše kamere. Štos je u tome da je to i dalje patrijarhalna obitelj, a samo je takva praksa ne bi li se sačuvala – obiteljska zemlja. Da se zemlja ili imanje ne dijeli između braće, oni imaju istu suprugu... Vrijedna je to stvar u antropološkom smislu, jer je jedna od posljednjih kultura koja to na svijetu prakticira.
Bili ste na Južnom polu, ima li tamo ljubavi?
– Ima, ali među pingvinima!
Na kakve ste još nama neuobičajene parove naišli na putu svijetom?
– Zanimali su nas i suvremeni oblici odnosa, oni koji bi mogli za 20 ili 30 godina prevladavati. Jedan od njih je veza ljudi s lutkama ili robotima. U Detroitu nas je ugostio Davecat, on je u vezi s lutkom Sidore 20 godina. Kad su započeli svoju vezu i vjenčali se, ona je bila tek lutka, a kako tehnologija napreduje, Sidore je danas robot, ima ugrađenu umjetnu inteligenciju i može sa suprugom razgovarati.
Hoće li ljudi u budućnosti Valentinovo slaviti s robotima?
– Neki predviđaju da za 30 do 50 godina, kad vam na nedjeljni ručak dođe unuk s novom djevojkom, ili unuka s novim momkom, nećete moći na prvu razlikovati radi li se o ljudskom biću ili robotu.
Koji je od parova koje ste sreli bio najdulje u vezi?
– U Japanu smo intervjuirali devedesetogodišnjake koji su 65 godina u braku. Najdugovječniji brakovi su u Japanu, Italiji i SAD-u, a čini mi se da je rekord 88 godina braka. Najteže nam je bilo snimiti ljude koji se rastaju, u tim teškim trenucima, gdje se život lomi, nitko nije želio stati pred kamere. I konačno, pronašli smo u Rio de Janeiru par, Brunu i Yiaga, koji su taj dan iseljavali njezine stvari iz njegova stana i ispričali nam svoju priču.
Koliko traje ljubav?
– Traje onoliko dugo koliko radite na njoj. Profesorica Hellen Fisher, antropologinja koja je prva u proučavanje ljubavi uvela neuroznanost, u New Yorku nam je ispričala da je skenirala mozgove zaljubljenih širom svijeta te otkrila da prva faza ljubavi traje između 24 i 36 mjeseci. To je početna "kemija", koja u mozgu ne traje zauvijek. Tri godine traje ne bi li privukla ljude jedno drugome, a tada prerasta u nešto veće. Mnogi pogriješe misleći da ljubavi nakon nekoliko godina više nema, pa traže novu ljubav, no ona ne može trajati vječno. Nije ljubav otišla, ona ne odlazi i dolazi, već traje koliko je zalijevamo. Ljubav tada prelazi u privrženost, a takva veza može trajati cijeli život.
Spomenuli ste predavanje na Cambridgeu, je li tema bila ljubav?
– Na turneji s filmom u Ujedinjenom Kraljevstvu mediji su se zainteresirali za našu ljubavnu temu, a zatim me i pozvali na Cambridge da ispričam tamošnjim profesorima i postdoktorandima što sam sve na putu vidio. Inače, govorom je bolje prenijeti priču nego knjigom ili filmom. Ljudi su se tisućama godina okupljali oko vatre i pričali priče. Danas na taj drevni način pokušavam uz moderne tehnologije multimedije pripovijedati priče. Počeo sam na Cambridgeu, nastavljam u Lisinskom, pa ću držati predavanja u školama, tvrtkama, na kongresima, fakultetima... S motivacijskim pričama o hodanju do Južnog pola obišao sam više od 150 škola, i želim da drugi, bilo djeca ili odrasli, čuju da se ideja, kakva god bila, mala, velika ili potpuno nezamisliva poput ove moje o hodanju do kraja svijeta, ipak može realizirati. Koliko god da je cilj daleko, do njega je moguće doći.
Kako su se upoznali vaši roditelji, koliko dugo traje njihova ljubav?
– Majka Ružica i otac Marijan za nekoliko tjedana, 24. ožujka, proslavit će pedesetu godišnjicu braka. Upoznali su se u centru Zagreba, na plesnjaku. Za koji tjedan slavit ćemo doma zlatni pir...
