Poljski grad Radomsko i izraelski Kiryat Bialik su gradovi prijatelji. Svake godine delegacije iz jednog posjećuju drugi, a u ovo doba godine velike grupe mladih iz izraelskog posjećuju poljski grad-prijatelj. Posjećuju židovsko groblje i kod spomenika-obeliska prisjećaju se stradanja poljskih Židova u getu u Radomskom za vrijeme nacističke okupacije Poljske u II. svjetskom ratu. Grupu mladih obično je posljednjih godina pratio i gradonačelnik grada Kiryat Bialik, i obično je zajedno s gradonačelnikom grada Radomsko držao prigodan govor. No, ne i ove godine. Jer ove je godine na snazi kontroverzni poljski zakon koji prijeti kaznom od tri godine zatvora svakome tko, citirajmo samo slovo zakona, “javno i suprotno činjenicama tvrdi da su poljski narod ili Republika Poljska odgovorni ili suodgovorni za nacističke zločine koje je počinio Treći Reich”. A Eli Dukorsky, gradonačelnik grada Kiryat Bialika, planirao je nedavno u svom govoru ovog ponedjeljka na svečanom primanju u gradu Radomsko spomenuti broj poljskih Židova koje su tijekom II. svjetskog rata ubili Poljaci – brojku od 200 tisuća.
Prema samoizolaciji
Gradske vlasti grada domaćina tražile su, zbog novog poljskog zakona, da unaprijed vide govor koji izraelski gost planira pročitati. Kad su dobili govor na uvid, zahtijevali su da se neki dijelovi izmijene. Ponajprije, brojka o 200 tisuća Židova koji su stradali od poljske ruke. Dukorsky je u pripremljenom govoru spomenuo i primjer brojnih Poljaka koji su spašavali Židove tijekom II. svjetskog rata, no bio je spreman udovoljiti domaćinima i ne spomenuti brojku od 200 tisuća Židova koje su Poljaci ubili.
– Ali od mene je također zatraženo da napravim dodatne promjene, na koje nisam pristao. Tražili su da iz govora izostavim stvari koje podsjećaju ljude na upletenost Poljaka u događaje tijekom rata, da umjesto Poljaka spomenem Ukrajince, da umjesto nacista spominjem njemačke naciste, na što nisam pristao. Nakon čega su me gradske vlasti Radomskog obavijestile da se svečanost neće dogoditi – ispričao je gradonačelnik Eli Dukorsky u govoru koji je ipak održao u Radomskom, no ne na svečanosti, nego na ulici, pred grupom izraelskih studenata i pred kamerama, koje su zabilježile ovu izjavu.
To je samo jedan od izravnih učinaka izmjena zakona koje je poljski parlament, Sejm, usvojio krajem siječnja, a poljski predsjednik Andrzej Duda potpisao početkom veljače. Zakona koji je možda i oduševio najdesniji dio stranačke baze vladajuće poljske stranke Pravo i pravda, no koji je Poljsku posvađao sa svijetom i gurnuo prema samoizolaciji. Poljska je već neko vrijeme posvađana s Rusijom, što je i razumljivo s obzirom na to da je prvom i važnom poljskom susjedu, Ukrajini, Putinova Rusija naprosto otela dio teritorija ilegalnom aneksijom Krima (i razumljivo s obzirom na to da predsjednik vladajuće stranke Pravo i pravda Jaroslaw Kaczynski iskreno vjeruje da je Rusija odgovorna za pad državnog poljskog zrakoplova kod Smolenska 2010., u kojem su poginuli predsjednik Lech Kaczynski i 95 putnika, mahom iz državnog i vojnog vrha Poljske). Poljska je posljednje dvije godine posvađana s Bruxellesom i institucijama Europske unije, što je manje razumljivo s obzirom na to da je Poljska imala velike ekonomske, razvojne i demokratske koristi od članstva u EU.
Upućen ultimatum
No, Pravo i pravda je euroskeptična stranka i euroskeptičnu politiku zastupa dok je na vlasti, s neskrivenim ponosom i prkosom. No, sada, otkako je vladajuća većina izglasala novi poljski zakon o tome kako se (ne) smije govoriti o holokaustu, Poljska je posvađana i s Izraelom i sa Sjedinjenim Američkim Državama. Kad je američki predsjednik Donald Trump u srpnju posjetio Varšavu (posjet za koji si je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pripisala zasluge s obzirom na to da je Trump došao na summit poljsko-hrvatske inicijative Tri mora), nahvalio je Poljsku i Poljake toliko da je vladajuća stranka Pravo i pravda doživjela Trumpov govor kao potvrdu ispravnosti svih njezinih poteza, kritiziranih iz Bruxellesa, ali, eto, pohvaljenih iz Washingtona. Manje od devet mjeseci poslije, ta se ljubav pretvorila u mržnju, kako to opisuje Oskar Gorzynski, novinar portala Wirtualna Polska, u članku za Daily Beast. Možda je pretjeran taj opis, jer NATO-ove saveznice teško da ikad dođu u fazu mržnje, ali takav dojam utemeljen je na vrlo stvarnoj i dramatičnoj diplomatskoj bilješci poslanoj u Varšavu iz poljskog veleposlanstva u Washingtonu 20. veljače, dva tjedna nakon što je sporni zakon prošao proceduru usvajanja.
U bilješci poljski diplomati prenose poruku iz State Departmenta i Bijele kuće u Washingtonu: dok se kontroverzni poljski zakon ne promijeni, neće biti sastanaka na najvišoj razini, što znači da predsjednik Trump i potpredsjednik Mike Pence neće primati predsjednika Dudu ili premijera Mateusza Morawieckog u Bijeloj kući. Par dana nakon što je Washington uputio takav ultimatum, a poljska depeša prenijela u Varšavu, i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk, bivši premijer Poljske (s kojim je, doduše, sadašnja vladajuća stranka na ratnoj nozi) na press-konferenciji u Bruxellesu imao je potrebu upozoriti da Poljska dramatično gubi teško stečeni ugled u svijetu.
– Svi smo mi u proteklih 30 godina naporno radili na dobrim odnosima Poljske sa svijetom, uključujući i s Izraelom i židovskom zajednicom, i ne možemo dozvoliti nekome da to uništi u par tjedana – rekao je Tusk.
Kad ga je potpisivao i puštao da stupi na snagu, predsjednik Duda poslao je sporni zakon i Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti, tako da se može još mijenjati i kroz tu proceduru. Predsjednik Duda još uvijek se nada da će u svibnju, kad putuje u SAD kako bi u New Yorku nazočio početku poljskog predsjedanja Vijećem sigurnosti UN-a, biti primljen i u Bijeloj kući. No, iz State Departmenta poručili su da nikakvi susreti na vrhu zasad nisu planirani.
Uklanjanje ministara
Bio je to odgovor na novinarske upite nakon što je poljski portal Onet.pl objavio onu dramatičnu depešu. U međuvremenu se dogodila i promjena na čelu State Departmenta: predsjednik Trump najurio je Rexa Tillersona i doveo Mikea Pompea, dojučerašnjeg direktora CIA-e, da preuzme američku diplomaciju. Poljske vlasti uvjeravaju javnost da odnosi sa SAD-om nisu ni bili narušeni, da su “vrlo dobri”, kako kaže ministar vanjskih poslova Jacek Czaputowicz te da će s Pompeom biti jednako dobri, ako ne i bolji.
– Imamo zajedničke interese, zajedno vidimo opasnu prijetnju od strane Rusije. SAD podržavaju Poljsku, podržavaju inicijativu Tri mora, integracije unutar te regije, brinu se za našu sigurnost… – izjavio je Czaputowicz, koji je dužnost šefa poljske diplomacije preuzeo 9. siječnja ove godine u sklopu restrukturiranja Vlade u kojemu je premijer Morawiecki uklonio neke od najkontroverznijih ministara koji predstavljaju ultrakonzervativno i najnacionalističkije krilo stranke Pravo i pravda. Neki analitičari u Poljskoj smatraju da je sporni zakon i izglasan da bi zadovoljio najradikalnije krilo stranke nakon smjena u Vladi koje su to krilo učinile nezadovoljnim.
– Poljsko-američki odnosi su najbolji u povijesti – inzistira Adam Bielan, zamjenik predsjednika gornjeg doma poljskog parlamenta.
– Nisu, nego su najgori od 1989. – tvrdi Tomasz Siemoniak, zamjenik predsjednika oporbene Građanske platforme, donedavno vladajuće stranke s kojom je Tusk bio premijer.
Ali ovo nije obična priča o prepucavanju pozicije i opozicije u Poljskoj. Depeša koju je otkrio portal Onet prenosi stvarno upozorenje iz Washingtona i predstavlja ozbiljan signal o tome koliko je međunarodni položaj Poljske ugrožen zbog kontroverznih poteza vladajuće stranke Pravo i pravda.
– Poljska je u samo dvije godine postala apsolutno izolirana zemlja u zapadnom svijetu i to je iznimno zabrinjavajuće, ako uzmemo u obzir rastuću agresivnost Rusije – izjavio je za američki mjesečnik Atlantic poljski povjesničar Pawel Machcewicz, donedavni direktor novog gdanjskog muzeja o II. svjetskom ratu, koji je smijenjen jer su aktualne vlasti smatrale da se postav muzeja nedovoljno koncentrira na stradanje Poljske i Poljaka, a previše na stradanje drugih država i naroda.
U obrani kontroverznog zakona najviši poljski dužnosnici još su se više ukopavali izjavama koje zvuče otvoreno antisemitski, a jednu takvu dao je i premijer Morawiecki osobno. U razgovoru s novinarima na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu izjavio je da su postojali i “židovski počinitelji” zločina u holokaustu, a ne samo njemački počinitelji, i ne samo poljski, ruski ili ukrajinski počinitelji. Na tu izjavu zgražanjem je odmah reagirao izraelski premijer Benjamin Netanyahu, također prisutan na toj konferenciji u Münchenu:
Cijeli Zapad pravi pritisak
– Izjave poljskog premijera su nečuvene. Tu imamo problem s nesposobnošću razumijevanja povijesti i nedostatkom osjetljivosti prema tragedije našeg naroda – rekao je Netanyahu.
U pokušajima saniranja odnosa s Amerikom poljski dužnosnici, poput ministra vanjskih poslova Czaputowicza, spominju inicijativu Tri mora. Inicijalno osmišljena u američkom think-tank institutu Atlantic Council, sa snažnom pozadinskom podrškom bivših američkih političkih, vojnih i poslovnih dužnosnika, s još snažnijom političkom podrškom dvoje predsjednika, hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i poljskog predsjednika Andrzeja Dude, ta inicijativa infrastrukturnog povezivanja sjevera i juga na istoku Europske unije zaista jest točka u kojoj se američki i poljski interesi spajaju. Poljaci i Amerikanci su na istoj strani i u otvorenom protivljenju novom plinovodu između Rusije i Njemačke, Sjevernom toku 2, kojemu se protivi i Hrvatska. Njemačka kancelarka Angela Merkel ovoga je tjedna službeno posjetila Varšavu, no na zajedničkoj press-konferenciji s premijerom Morawieckim spor oko Sjevernog toka 2 nisu spominjali.
No, kako u Hrvatskoj, u krugu oko predsjednice Republike koja je najangažiranija oko partnerstva s Poljskom u inicijativi Tri mora, gledaju na ovo pogoršanje američko-poljskih odnosa? Jedan upućeni izvor s kojim smo razgovarali slaže se s ocjenom da praktički cijeli Zapad pravi pritisak na Poljsku zbog zakona o holokaustu. No, dodaje da to nema veze s američkim strateškim gospodarskim interesom, a Tri mora je neformalna inicijativa koju Amerikanci podržavaju, no koja najviše ovisi o aktivnosti država članica, kao i o tome tko organizira sljedeći summit. A to je Rumunjska. I hrvatski pogon inicijative Triju mora usredotočio se, kaže taj izvor, na Rumunjsku.
Uvjet anonimnosti
– Inicijativa Tri mora neće puno trpjeti zbog ovih novih događanja s Poljskom – smatra taj izvor, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti. I modernizacija željezničke pruge Zagreb – Beograd, o čemu je predsjednica Grabar-Kitarović nedavno razgovarala s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem u Zagrebu, može biti dio novosti s kojima se ide na summit inicijative Tri mora u Rumunjsku.
To je hrvatski pogled na tenzije između Varšave i Washingtona, a kakav je hrvatski pogled na tenzije između Varšave iz Bruxellesa? Iz izvora bliskih Vladi RH, koja ipak određuje službeni hrvatski stav više nego predsjednica Republike, doznajemo da Hrvatska podržava dijalog između poljske Vlade i Europske komisije. EK je predložila da se protiv Poljske pokrene zloglasni članak 7. (iz Ugovora o funkcioniranju EU) zbog sustavnog kršenja vladavine prava, a države članice koje taj prijedlog trebaju formalno odobriti bile bi sretnije da se problem riješi u dijalogu Komisije i Varšave tako da se one same u Vijeću EU ne moraju baš izjašnjavati za ili protiv kažnjavanja Poljske. Na toj poziciji je, barem zasad, i Hrvatska.
