Kratak insert iz kviza “Potjera” kruži društvenim mrežama. Pita Joško Lokas: “Koji je Međimurac 2023. napisao roman ‘Slučaj vlastite pogibelji’”. U krupnom kadru lovac Kotiga, izgubljenog pogleda, veoma zbunjen u duši, izgovara tek da bi nešto rekao: Žmirić. Stvar postaje lokalno viralna, ozarim se čim mi je Ana pokaže, više puta je gledam. Kao da se čovjek okliznuo na koru od banane, pao i nije slomio vrat, pa nama smiješno.
Zoran Žmirić insert objavljuje na svom fejsbuku, uz neki duhovit i pametan komentar. Svima je, čini nam se, jasno što se dogodilo: na stranu to što ne moraš znati naslov novoga Novakovog romana, ne kažnjava se to smrću, kao što ne moraš znati odakle je Žmirić - većina građana Hrvatske, koji umišljaju da su pismeni, nemaju pojma tko su ta dvojica - ali Kotigi se dogodio klasični blackout, zamračenje stroja za povezivanje pojmova, iskočio mu je iz čista mira osigurač, zaplavio mu se ekran u glavi, pa najednom nije imao pojma o Novaku, i izgovorio je nešto što je sadržavalo tu neku prozodijsku, zvukovnu i pojmovnu začudnost, koja nas je nasmijala: Žmirić. Od svih ljudi koje znamo, i svih pisaca koje znamo, Žmirić je iz nekog razloga najmanje - Međimurac.
Kotiga je jedan od nekoliko profesionalnih hrvatskih kvizašica i kvizaša, redom prilično obrazovanih urbanih likova srednje i mlađe generacije. Ti ljudi imaju više humanističkog obrazovanja, znanja o svijetu oko sebe, civilizacijske i kulturološke samosvijesti nego Vlada, Sabor, Vrhovni i Ustavni sud i svi znanstveni instituti u Hrvatskoj zajedno
