Nije imao ni ime, bio je samo još jedan pas ostavljen na cesti. Pas za kojeg se nisu pobrinuli oni kojima to nalaže Zakon o zaštiti životinja. Pas čiji je život tek počeo, a vrijedio im je baš onoliko koliko su za njega dali, koštao ih je samo jednu eutanaziju. Sve je počelo na ulicama Gline, gdje je mjesecima lutao i nastradao. Trenutak nepažnje i prevelika brzina, kaže svjedokinja, bili su dovoljni da završi pod kotačima automobila, a u njemu su bili ljudi kojima život životinje ništa nije značio.
– Molila sam čovjeka da mi pomogne maknuti ga s ceste. Odgovorio mi je da ne može, vratio se u auto iz kojeg je izišao samo da bi vikao na mene jer je mislio da je pas moj, i otišao – priča nam svjedokinja (podaci u redakciji).
U pomoć su joj priskočili očevici događaja, sklonili psa, a zatim pokušali sve što je bilo u njihovoj moći da pomognu životinji koja nije mogla stati na zadnje noge. Kažu, nigdje se na psu nije vidjela bilo kakva rana, nije bilo krvi, ali pas nije mogao hodati. Nakon više poziva konačno je na mjesto događaja stigao dežurni veterinar iz Veterinarske ambulante Glina. Pokušavao je dobiti komunalnog redara, a zatim policiju. Razgovarao je na telefon nekoliko puta, priča nam svjedokinja, a onda je doznala kako će psa eutanazirati po nalogu veterinarske inspektorice. Uz obrazloženje da mu se ionako ne može pomoći jer mu je slomljena kralježnica, iako je prije tog razgovora sam tvrdio da ipak ne mora biti kralježnica. Pas je pokušavao hodati, no kako nije mogao stati na zadnje noge vukao ih je za sobom. U pokušaju da ga zaustavi svjedokinja je zaradila i ugriz, zbog čega je morala je na cijepljenje protiv tetanusa, a rekli su joj i da je lešina psa testiran na bjesnoću.
– Plakala sam i umirivala i mazila psa, a veterinar mu je davao nekakve injekcije. Glavica mu je klonula, a ja sam ga nastavila maziti. Kako je veterinar opet imao iglu u rukama i pipkao nešto oko psa, tamo gdje mu je srce, pitala sam ga pa zar će on njega sada odmah ubiti? Kad mi je potvrdo odgovorio, pobjegla sam – priča nam svjedokinja.
Danima se pitala nisu li psa ipak mogli spasiti, zašto nije došlo sklonište zaduženo za Glinu, zašto se komunalni redar nije javljao i zašto vozač automobila nije htio pomoći? Zbog toga je sve prijavila policiji, a nedavno su joj javili da su njezinu prijavu proslijedili komunalnom redaru i veterinarskoj inspekciji.
Što su poduzeli nakon prijave svjedokinje, upitali smo Policijsku upravu sisačko-moslavačku.
– Kako je riječ o postupanju iz nadležnosti veterinarske inspekcije spis im je proslijeđen radi utvrđivanja eventualnog prekršaja iz Zakona o zaštiti životinja – kažu nam u odgovoru i dodaju da je u obavijesnom razgovoru veterinarska inspektorica izjavila da je sve odrađeno po pravilima struke – pas je eutanaziran sukladno zakonskim propisima, lešina dostavljena na Hrvatski veterinarski institut, nakon čega je prevezena u kafileriju. Jesu li uključeni u otkrivanje identiteta vozača automobila koji je životinju ostavio na cesti, ne otkrivaju.
U Veterinarskoj ambulanti Glina pokušali smo doznati kakve su ozljede utvrđene i na osnovu čega je veterinarska inspektorica, koja psa nije ni vidjela, naložila da ga treba eutanazirati, odnosno tko je i na osnovu čega zaključio da se psu ne može pomoći? No, odgovorili su da nam zbog istrage ne mogu davati informacije, ali da je, kad je riječ o veterinarskom dijelu posla, sve napravljeno po pravilima struke i za dobrobit životinje s obzirom na trenutno stanje u kakvom je bila.
Isto pitanje uputili smo i Veterinarskoj inspekciji, a zanimalo nas je i je li inspektorica pokrenula postupak protiv grada Gline jer nije organizirao pružanje pomoći ozlijeđenoj životinji, na što ga obvezuje čl. 7 Zakona o zaštiti životinja?
– Nadležna veterinarska inspektorica telefonom je od dežurnog ovlaštenog veterinara, koji je na mjesto stradavanja psa stigao na poziv policijske ophodnje, doznala da je riječ o neoznačenom psu, lutalici. Zbog zadobivenih ozljeda, vidljivog otvorenog prijeloma kralježnice, trpio je jaku i neotklonjivu bol i bio je nepokretan, paralizirani stražnji ekstremiteti. Kako je u telefonskom razgovoru s veterinarom dobila informaciju da ozlijeđenu životinju sklonište s kojim Grad ima Ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju napuštenih i/ili izgubljenih životinja ne može žurno zbrinuti, zbog dobrobiti životinje usmeno je naložena eutanazija psa – stoji u odgovoru inspekcije.
Dodaju i kako je zbog informacije da je pas ugrizao žensku osobu koja mu je pokušala pomoći veterinarska inspektorica naložila da se lešina psa pošalje u laboratorij Hrvatskog veterinarskog instituta zbog pretrage na bjesnoću. Ističu i da je nadležna inspektorica pokrenula postupak vezano za obvezu JLS u dijelu organizacije pružanja potrebne pomoći ozlijeđenom psu. Iz Hrvatskog veterinarskog instituta potvrđuju da je Veterinarska ambulanta Glina dostavila lešinu psa, a laboratorijska pretraga moždanog tkiva psa dala je negativan rezultat na prisutnost virusa bjesnoće
Iz grada Gline kažu nam da imaju sklopljen ugovor s Veterinarskom stanicom Sisak koja je kontaktirana i te večeri, nakon što je o događaju obaviješten komunalni redar. Odgovaraju nam i kako nije točno da se komunalni redar ne javlja na pozive i da se i te večeri uredno javio. Do sredine rujna, dodaju, u skloništu je zbrinut 21 pas.
– Temeljem ugovora Grad plaća 2500 kuna za zbrinjavanje svake napuštene životinje. Komunalni redar kontinuirano provodi kontrolu čipiranja pasa na području Grada. Utvrđeno je da je najveći broj pasa mikročipiran, a naknadno su to učinili i vlasnici čiji psi nisu bili čipirani – stoji u odgovoru koji potpisuje gradonačelnik Stjepan Kostanjević.
Da je komunalni redar obavijestio sklonište o ozlijeđenom psu potvrđuju nam i u Skloništu za životinje Sisak.
– Komunalni redar izvijestio je Sklonište i o tome kako je pas zbrinut u nadležnu veterinarsku ustanovu za područje Gline, gdje mu je s obzirom na hitnost intervencije trebala biti pružena pomoć. Bili smo u dogovoru, no dobili smo informaciju kako po psa ne trebamo dolaziti jer je eutanaziran – kažu iz Skloništa.
Svi imaju neku svoju istinu, kaže svjedokinja, veterinara nije zvala policija već ona. A psa su ubili na cesti, nije živ ni stigao do ambulante. Iako je njezina prijava proslijeđena komunalnom redaru i veterinarskoj inspekciji, nitko od njih još je nije zvao na razgovor. A gradom, kaže, i dalje lutaju napuštene životinje.
U ovoj zemlji zvati u pomoć veterinare, veterinarsku inspekciju, komunalne redare i ine službe trebate učiniti samo ako vam je cilj da se desi upravo ovo što se i jest dogodilo: eutanazija, i svršena priča. Ako želite životinji pomoći, to možete učiniti samo na vlastiti trošak, ako si ga možete priuštiti. Žalosno.