Ustavnopravna stručnjakinja i predstojnica Katedre za ustavno pravo u Rijeci Sanja Barić ne libi se iznošenja mišljenja o svim aktualnim ustavnopravnim pitanjima, a njezina su razmišljanja osobito dragocjena u trenutačnoj kriznoj situaciji, u kojoj se lako gubi granica između ustavnosti i neustavnosti. Ugledna profesorica smatra da je upravo to funkcija ustavnog prava, koje je nedavno nazvala “svojevrsnim reflektorom koji osvjetljava što više prostora kako bi ostalo što manje mraka u kojem netko radi nešto što ne bi smio”. Zato cijelo vrijeme moramo biti kritični i bdjeti nad tim kako vlast funkcionira. U tome i jest bit demokracije, poručuje dr. Barić.
Visoki prekršajni sud zauzeo je stav da pjevač Marko Perković Thompson povikom “za dom spremni” na početku pjesme “Bojna Čavoglave” ne krši Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Iznimno je teško ostati u granicama pristojnosti u komentaru ovakvog stava Visokog prekršajnog suda. On ne samo da krši Ustav RH, što je dovoljno zlo samo po sebi, već i na bipolaran način skače sam sebi u usta. Naime, prošlog je ljeta pjevač Mario Roso pravomoćno osuđen na tom istom sudu za isto djelo zbog pjevanja iste pjesme i korištenja istog povika. Sada je opća sjednica VPS-a usvojila drugačije stajalište, i to potpuno suprotno jasnim odlukama i obrazloženjima Ustavnog suda RH. Četiri su takve odluke i sve su posve jednoznačne: radi se o neustavnom pozdravu, neustavnim insignijama i neustavnim manifestacijama sentimenta. Radi se ne samo o prekršaju nego o kaznenom djelu govora mržnje izravno definiranom čl. 39. Ustava RH. Nema govora o umjetničkim slobodama. Neustavne pojave ne mogu postati ustavne samo zato što se Ustav dovoljno dugo krši. Priču o navedenom poviku/pozdravu moramo dodatno sagledati najintimnije i iskreno, poštujući i uvažavajući vlastite osjećaje. Zapitajmo se zar doista svoj intimni osjećaj prema domovini moramo iskazivati na neustavan način? Zar je tvrdoglavo inzistiranje doista suština na šeg domoljublja? Svodimo li sve dostojanstvo, hrabrost i zasluge sudionika Domovinskog rata na fiksaciju na uporabu ovog pozdrava i drugih neustavnih insignija? I konačno, zar stvarno mislimo da postoji itko u ovoj državi tko smije kršiti Ustav?
Hoće li ta odluka rezultirati uvođenjem reda i ujednačavanju prakse kada je riječ o odnosu pravosuđa prema korištenju ustaškog pozdrava u javnosti ili će dovesti do još većeg nereda?
Ova je odluka velika sramota VPS-a, ali još gore, novi veliki udarac pravnoj državi. Već studenti prve, a svakako druge godine studija prava znaju da je Ustav RH izravno primjenjiv. Dodatno, krajnji tumač Ustava je Ustavni sud, a njegove su odluke i stajališta pravno obvezujući za sva državna tijela i za sve nas. Radimo ogromnu grešku ako o ovoj odluci razmišljamo na način sviđa li se nama osobno ta pjesma, taj povik. Bit o kojoj govorim jest živimo li mi stvarno u uvjerenju da je naše mišljenje uvijek važnije od pravnog poretka, od Ustava, od zakona? Mislimo li mi doista da je dovoljno proglasiti neko pitanje ideološkim pa da naše osobno mišljenje pretegne pred pravnim poretkom, načelom ustavnosti i zakonitosti?
Vrši li premijer Andrej Plenković neprimjeren pritisak na Državno odvjetništvo kada od tog tijela traži “iste aršine” za pojedine predmete kojima se DORH bavi? Riječ je o izravnom pozivu na uhićenja u Rijeci, zar ne? Je li to “poziv na linč”, kako to tvrdi predsjednik Zoran Milanović?
Nositelji jedne grane vlasti u načelu smiju komentirati pa i kritizirati rad drugih grana vlasti, premda nije uobičajeno da se komentira rad Državnog odvjetništva ili sudbene vlasti u odnosu na predmet koji je u tijeku. Svakakve se izjave daju u predizbornom razdoblju, često neutemeljene. HDZ je doista u nezgodnoj situaciji s mnogim korupcijskim aferama i izjavu premijera treba sagledati u tom kontekstu, ali ne smatram da je treba preuveličavati niti joj pridavati posebno teško značenje.
Kako komentirate Plenkovićevu izjavu o curenju podataka iz Državnog odvjetništva?
Ovdje problem nije u izjavi, nego u činjenici da je to već n-ta situacija u kojoj se pokazalo da pojedina državna tijela imaju problem s curenjem informacija, i to baš ona koja taj problem nikako ne bi smjela imati. A to zabrinjava.
Plenković uvjerava kako su Vlada i HDZ dosljedni u borbi protiv korupcije. Koliko je ta borba uvjerljiva s obzirom na stalne korupcijske afere koje prate Plenkovićevu Vladu i činjenicu da je toliko ministara moralo otići zbog korupcije?
U vašem pitanju sadržan je i odgovor. Možete na to gledati kao “svi su korumpirani” ili “ipak ih se riješio”. Odgovor će izabrati svaki naš čitatelj za sebe, a budući da se ne radi o pravnom pitanju, ne bih dalje komentirala.
Kako ste doživjeli Milanovićevu izjavu na Dan državnosti kako on taj dan ne može smatrati Danom državnosti, nazivajući ga “predizbornim skupom” jedne stranke?
Sadržaj izjave predsjednika Milanovića gotovo je sasvim točan, ali to je nešto što predsjednik države nipošto ne smije izgovarati niti smije iskazivati nepoštivanje državnih praznika. Datum 30. 5. sada je državni praznik, međutim činjenica je da događaj koji se tada obilježava nije datum koji je ključno pravno bitan za državnost RH, već primarno za pobjedu HDZ-a na prvim višestranačkim izborima. Naime, 25. 6. ili 8. 10. imaju puno više smisla za obilježavanje. No možemo se složiti da nema potrebe za politikantstvom i preskočiti daljnju priču o tome.
Kako komentirate prijedlog Vladimira Šeksa da se predsjednika Milanovića opozove zbog “bojkota” Dana državnosti?
Riječ je o predizbornoj izjavi i podbadanju jer gospodin Šeks jako dobro zna da nema osnove za opoziv predsjednika RH. No, s obzirom na to da je svim uključenim akterima jako dobro poznato koje će reakcije izazvati kod kojeg dijela birača, sasvim je jasno da se radi o zbijanju redova, ali i, čini se, kontraintui tivnoj ulozi predsjednika u cijeloj toj predizbornoj “igri”.
Što mislite o Milanovićevoj izjavi da neće izaći na izbore i glasati kako se ne bi dovela u pitanje njegova politička neutralnost? Kakve veze uopće ima izlazak na izbore s političkom neutralnošću predsjednika?
Točno, baš nikakve. Predsjednik Milanović i sam kaže za sebe da je “brz na jeziku” i ovo je također odraz njegova osebujnog stila. I opet, pozadina takve izjave ima puno smisla, ali sama izjava, a posebno eventualni neizlazak na izbore, nisu primjerena ponašanja za ovu funkciju. Vjerujem da su u pravu politički analitičari kada u takvoj izjavi iščitavaju poruke poslane glavnim izbornim takmacima, predsjednicima SDP-a i HDZ-a.
Kako komentirate prvih nekoliko mjeseci “kohabitacije” premijera i predsjednika? Izlaze li iz svojih ustavnih okvira?
Nekoliko ranijih odgovora upravo valja razumjeti kroz pogled na tu “kohabitaciju”. Premijer i predsjednik zapravo vrlo dobro funkcioniraju. Predsjednik se opravdano samoograničavao i držao svojih ustavnih okvira i u razdoblju COVID-19 krize, a svako koškanje uglavnom je revijalne ili karakterne naravi. Retorika se zaoštrava u predizborno vrijeme. Očito je da postoje razlike, međutim do sada nema govora o problemima ustavnopravne naravi.
Premijer Plenković tvrdi da pojam tehničke vlade ne postoji. Je li u pravu?
Tehnička vlada teorijski je naziv za izvršnu vlast u razdoblju između raspuštanja parlamenta i konstituiranja novog saziva, dakle u razdoblju u kojem se sada nalazimo. Kad bismo tražili taj termin u Ustavu ili zakonima, ne bismo ga našli, baš kao što ne bismo našli ni teorijski termin “uredbe iz nužde” premda je on reguliran pod nazivom “uredbe sa zakonskom snagom”. Uz ograničenja u nadležnostima vlade u ovom razdoblju, politička kultura i običajno pravo govore da postoje radnje koje se smatraju pristojnima i one koje se smatraju nepristojnima za poduzimanje u razdoblju kada nemamo Sabor.
Kako iz sadašnje perspektive gledate na odluku da se izbori održe početkom srpnja?
O tome je već bilo puno govora. Odluka o održavanju izbora na ljeto bila je razborita i nema joj se što prigovoriti. Želimo vjerovati da će situacija na jesen biti dobra, da neće biti drugog vala ili da će biti slabiji. Ali takvo veselje dovoljna je nagrada, rizik eventualne nemogućnosti održavanja izbora na jesen bio je prevelik za kockanje, posebno zbog potrebe da dobijemo novi saziv Sabora s punim legitimitetom u situaciji predstojećih ozbiljnih mjera i reformi koje moramo provesti.
Kakve su posljedice izlaska osoba u samoizolaciji na birališta? Što je važnije: glasanje na izborima ili javno zdravlje?
Tu nema ili-ili, oba prava/vrijednosti moraju se ispuniti. Sve osobe koje ne mogu na birališta, bilo zbog starosti, bolesti ili samoizolacije mogu glasati sukladno zakonu, tj. tako da ih članovi biračkog odbora posjete u njihovu domu tijekom izbornog dana u unaprijed dogovoreno vrijeme. Nema govora o tome da bi osobe u samoizolaciji mogle osobno doći na biračko mjesto. Tu bi bila riječ o kršenju načela jednakosti.
Sada je jasno da su mnoge odluke Nacionalnog kriznog stožera (NKS) bile politički motivirane, zar ne? Odluka o zabrani rada trgovina nedjeljom jedna je od takvih odluka, kao i odluka kojom su prije otvorene crkve nego škole. Kako u tom kontekstu gledate na pravnu poziciju i legitimitet NKS-a?
I o tome se već puno govorilo. Jasno je od početka da je tu bilo problema sa zakonitošću osnove djelovanja, to je Sabor kasnije i priznao, i ispravio, a neke odluke imaju problem i s ustavnošću. Načelo razmjernosti prekršeno je nekoliko puta, a i priča o “razinama samoizolacije” “ne drži vodu”, baš kao ni zabrana rada trgovina nedjeljom. Ovdje se mogu samo ponoviti i reći da uz sve dužno poštovanje struci, manjak nadzora nad radom NKS-a čini njegovo djelovanje problematičnim samo po sebi. Samo nas je razboritost nositelja vlasti spasila od teških kršenja ljudskih prava. No, da je na vlasti bila neka druga opcija i neke druge osobe, ovakvo tumačenje Ustava i korištenje NKS-a doveli bi nas u problem koji imaju okolne države. Problem je to koji zanemarujemo na račun činjenice da se osjećamo sigurno i zaštićeno od virusa. Time, nažalost, zanemarujemo vlastitu spremnost da žrtvujemo puno previše prava, što se dogodilo u nekim drugim državama.
Može li se već sada govoriti o posljedicama koronakrize na demokraciju i ljudska prava kod nas, ali i u Europi i svijetu?
Što god mislili o manama demokracije, činjenica je da nam jedina osigurava miran život. Strah predstavlja najbolji način držanja naroda u pokornosti. U strahu pristajemo, dapače, tražimo da nas se zaštiti i spremni smo svašta žrtvovati, i svoju i tuđu slobodu. A poslije? Zar ponovo moram podsjećati na svako ružno “poslije”, sve udžbeničke primjere u kojem su neimaština i strah omogućili i dolazak jednog Hitlera na vlasti ili suspenziju temeljnih prava kod uhićenja (niz nezakonitih logora i zatvora nakon 9/11). To nisu ekstremi, to je “kuhanje žabe” i svuda je oko nas, sada, baš sada. Istovremeno, veseli me da je ovo i vrijeme velikih humanitarnih akcija, povezivanja, solidarnosti, iskazivanja najboljeg u ljudima. Samo o nama ovisi hoćemo li se prepustiti strahu i očekivati spas od države ili pogledati sebe i svoje bližnje i shvatiti da je izlaz u suradnji, otvaranju i povezivanju. Ovo je prilika da prestanemo jedni druge gledati “preko nišana”, prestanemo se fokusirati na neustavne pokliče ili preziranju različitosti i shvatimo da svi ovisimo jedni o drugima. Razdoblje je velikih prijetnji, ali i velikih prilika.
Kako gledate na situaciju u zemlji koja se voli hvaliti da je najstarija demokracija na svijetu i koja se u međunarodnim odnosima postavlja kao zaštitnica demokracije i demokratskih vrijednosti? Američki predsjednik prijeti slanjem vojske na prosvjednike kao da je riječ o nekoj diktaturi?
Naravno, ne možemo o SAD-u govoriti kao o najstarijoj demokraciji na svijetu. Također nije korektno komentirati politike druge države. Ipak, istaknula bih suštinski najvažnije. Dobro ste uputili na primjer potpuno pogrešnog smjera u kojem se kreće ta država. Uz sva demokratska pravila igre – a neobičnost nekih od njih mogla se uočiti i prilikom izbora trenutačnog predsjednika koji je u stvarnosti dobio gotovo tri milijuna glasova manje od protukandidatkinje – ovdje se upravo pokazuje koliko nerazumijevanje humanističkih vrijednosnih osnova ustavnog sustava može imati pogubne posljedice kako za pojedince, tako i za čitave skupine u društvu, pa i društvo u cjelini. Naime, kada ne poštujete osnovne postavke društvenog uređenja vlastite države i ustavnosti, kada jednakost i ljudska prava doživljavate kao dekor, a u stvarnosti tolerirate ekstremizam, neravnopravnost i neuvažavanje te inzistirate na vlastitim intimnim stajalištima koja promoviraju isključivost, dobivate ružne rezultate, nesreću, nasilje. Ne trebamo se zgražati nad nečim dalekim, mogli bismo se pogledati u ogledalu i zamisliti nad samima sobom i nad početnom temom ovog razgovora. Mislimo li doista da je veliki korak od veličanja nečeg neprihvatljivog do stvarnog nasilja? Zar smo zaboravili kako je lako prijeći s riječi na djela?
Što mislite o eroziji demokratskih standarda u našem susjedstvu, u Srbiji, Mađarskoj, a odnedavno i u Sloveniji? Slovenski premijer, primjerice, na potpuno isti način pokušava diskreditirati protuvladine prosvjednike u Sloveniji na koji to čini američki predsjednik u SAD-u.
Upravo o tome govorim. Nemojmo se zavaravati i misliti “to su oni, mi nismo takvi”. Tanka je linija između primjerenosti i neprimjerenosti, između mira i nemira, između prihvaćanja i mržnje. I tada prestaje biti bitno tko je prvi bacio kamen. Zašto stalno naglašavam Ustav i poštivanje pravnog poretka? Temeljni bonton društva i vrijednosni okvir je vrlo jasan. Dostojanstvo, tolerancija, prihvaćanje različitosti, umjerenost, ljudska prava, socijalna pravda…, sve su to temeljne ustavne vrijednosti društva u kojem živimo. Ako se predamo strastima, strahu i mržnji, a to je vrlo jednostavno, dogodit će nam se isto. Ustav, zakoni, pravni poredak, a zapravo čitav niz stvarnih vrijednosti koje su sadržane u Ustavu i zakonima, brane se na svakom koraku. Svako “ali”, svako kršenje, svaki “popust” erodira osnovu naše sigurnosti, mira, zajedničkog života i ugodne zajednice. Svako “naši i vaši” uništava osnovu potku društva. Ustav, demokracija, ljudska prava i jednakosti su temeljni alati koji daju najširi okvir zaštite i zajedništva za sve nas. Zato je jedini lijek: ostaviti se tvrdoglavosti i sitničavosti te zajednički graditi ovu državu, ovaj kontinent, ovaj svijet.
Temelj slobodne demokratske države je sloboda govora i izražvanja, zabranjivanje i cenzuriranje govora političkim neistomišljenicima spada u komunističke i fašističke režime, ova "pravnica" je prije svega sramota institucije u kojoj se školovala ali i one institucije koja ju je zaposlila.